|
|
| < | srpanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Optočena rubinima i dijamantima izvana, a ledenim crnim srcem iznutra jedini je cilj dviju Izabranih. Odabrane od Princeze zatočene rešetkama, spremne da izbjegnu Smrt u raljama onih koji se bore za prevlast u krvi smrti Kralja i Kraljice dvije Izabrane kreću na put u potragu za ogrlicom od bjelokosti. No nisu one jedine koje tragaju za tim izvorom Moći i Smrti... Ako vještica Anastasija dozna za Izabrane hoće li i Kamen živih i Kamen mrtvih biti dovoljni da pomognu onima koje se bore za Mir...
-Margaret Ann, brzo, sakrij se!-viknula sam i povukla ju. Sklonile smo se u neki jarak uz put, sav zarastao u travu i korov.
Pokraj nas su prolazili sedam Crnih jahača. Svi zavijeni u tamu, na crnim konjima, bili su najjače oružje vještice Anastasije. Nitko nikad nije vidio što se nalazi ispod njihove crne krinke, a oni koji su i vidjeli su sada mrtvi. Neki govore da su tih 7 Crnih jahača bili ljudi, koji su svoje duše dali Anastasiji, a ona ih je pretvorila... U to što već jesu. Bestjelesna bića stvorena za ubijanje. A njihovi konji... Kao da su građeni od čelika. Brzi poput vjetra, laka koraka, a čvrsti kao stijene. Nikad nitko nije preživio kad se zamjerio Crnim jahačima.
Kad su nestali, Margaret Ann se izvuče iz jarka, čisteći haljinu od blata i prašine.
-Što li su oni ovdje tražili?-upita me.
Slegnula sam ramenima izlazeći za njom.
-Možda traže nas.-odgovorila sam.
Margaret Ann me pogleda.
-Ne vjerujem.-reče naposljetku. Činilo mi se da joj glas drhti.-Zašto bi tražili nas? Pa nitko i ne zna da smo Izabrane.
-Vještica Anastasija može sve doznati. A možda su i Princezu već mučili pa je priznala.
-Princeza to nikad ne bi učinila, Amanda.
-Ne znam, Margaret Ann, zbilja ne znam. Crni jahači ne idu često u svoje pohode. Samo kad nešto stvarno opasno prijeti vještici Anastasiji.
Margaret Ann se duboko zamisli.
-Pogledaj, Margaret Ann-rekla sam pruživši ruku prema obzoru, krvavo crvenom od zalazećeg sunca.-Pada noć. Moramo pronaći neki smještaj.
-Ne bi li me mogla samo zvati Maggie? Zar ti nije Margaret Ann predugačko?
-Ne.-odvratila sam oštro.-Mogu te zvati Margaret, mogu te zvati i Ann, ali Maggie?! Ne.
-Mogla sam si i misliti.-otpuhne ona.-Ne bi li mogli prespavati tu negdje, prostrti ležajeve, nego da tražimo smještaj? Nije li to opasno? A uostalom, nema nigdje nikakva grada miljama uokolo.
-Ne, moramo pronaći smještaj. Potreban nam je odmor, hrana i piće. Ne možemo samo tako nastaviti hodati, kad ni ne znamo kamo idemo. Moramo imati nekakav plan .
-Nije li nam plan bio da nađemo Lexy?
-Znaš li ti gdje živi Lexy?
-Pa tamo gdje je Maya rekla. Gdje vladaju tuga i bol... Ili kako već ide.
-A znaš li ti gdje je to?
-U paklu?!-predloži ona.
Nacerila sam se.
-Dobar pokušaj. Nemaš pojma! A nemam ni ja! Pa moramo potražiti nekoga tko zna.
-A kako ti misliš pronaći nekoga? Samo ići po ulici i recitirati ljudima tu pjesmicu i da onda oni pogađaju gdje se nalazi to očajničko mjesto?
-Vidiš li ti ovdje ikakve ljude ili ulice?
Ona se osvrne oko sebe.
-Ne.-reče slomljeno.
-E pa ni ja. Ali vidim ono tamo.-rekla sam i pružila ruku.
Margaret Ann ju je pogledom slijedila i zbilja... Tamo je bila malena kolibica, lijepo uređena ispred koje se nalazilo mnoštvo cvijeća, a između dva stabla bila je razapeta ležaljka. Iz dimnjaka je vijugao sivi dim, a vjetar ga je nosio u visine.
-Pa mogli bi pokušati, zar ne?-rekla sam i nasmiješila se.
-A što ako je tamo neki pristaša vještice? Što ako je neki zlikovac? Što ako nas ubije na spavanju? Ili nas otruje hranom?
-Tko ne riskira, ne profitira.-rekla sam i krenula prema kolibici.
-O, ma da, jako pametno.-promrmljala je ona požurujući za mnom.
Prišla sam vratima, i lagano pokucala. Vrata mi je otvorio neki starčić. Bio je mršav i tanak, kao da je naglo izgladnjeo. Bio je obučen u neke smeđe dronjke, a na glavi mu je bio smeđi šešir kicoški naheren. Ispod šešira provirivale su sijede mu dlake. U ustima je držao lulu i lagano ju pućkao. Iznenađeno nas je pogledao.
-Tko ste vi? I otkud dolazite?
-O, oprostite, dobri gospodine, što vam dolazimo u ovako kasan čas.-rekla sam umilnim glasom. Krajičkom oka vidjela sam kako Margaret Ann koluta očima.-Moje ime je Amanda, a ovo je moja sestra Margaret Ann...
-Maggie!-prekine me ona.
-Znate, krenule smo putem velikog grada.-rekla sam ne obazirući se na njenu upadicu.-I malko smo se izgubile. A eto, vidite, već i noć pada. Hladno je, a mi smo promrzle, gladne i izgubljene. Pa bismo vas, ako imate mjesta, zamolile za prenoćište.
On nas odmjeri svojim oštrim okom pa reče:
-Dobro, uđite.
Maknuo se u stranu i pustio nas u kolibu.
-No moram vas upozoriti-nastavi tad.-Da vam ja nisam nešto posebice bogat i nemam vam mnogo toga za ponudit.
-Bit će u redu što god nam dadnete.-rekla sam.
-Imate, ovaj...-počne Margaret Ann.-Lijepu... hmmm... kuću?!
Starac ju pogleda, a usne mu se izviju u kratak osmjeh.
-A zašto ste krenule putem tog velikog grada?-upita nas
-Ovaj...-počela sam mucati.-U tom gradu nam je otac.
-A i tražimo jednu osobu za koju mislimo da bi nam mogla pomoći u našem zadatku.-reče Margaret Ann tad. Prostrijelila sam ju pogledom. Mora li se baš izbrbljati?
-A kakav je to vaš zadatak?
-Tražimo ogrlicu od bjelokosti.-reče Margaret Ann.
-Margaret!-vrisnula sam naglo se ustavši.-To je tajna!
Starac se nasmijao.
-Amanda, sjedni!-reče mi Margaret Ann.-I nemoj biti tako glupa. Taj starac pred tobom je nekada bio jahač zmaja. Pogledaj mu rame
I zbilja, na ramenu se nalazio maleni sjajni žig u obliku minijaturnog zmaja. Duboko sam uzdahnula. Jahači zmaja su bile legende. Kroz stoljeća su širili mir i sreću kroz zemlje svog svijeta, a zatim je neka zla sila poubijala sve zmajeve, a oni koji su i preživjeli su se odlučili nekamo sakriti.
-Vrlo si pametna djevojka, Margaret Ann.-reče starac.
-Maggie!-upadne mu ona u riječ crveneći se.
-Margaret Ann mi je mnogo ljepše. Hm, dakle, vi želite uništiti vješticu Anastasiju, ako sam dobro pretpostavio.
-Da, u pravu ste.-rekla sam.
-A smijem li pitati tko vas je poslao na taj opasan zadatak?
-Princeza.-rekla sam.
-Da, i mislio sam da Njezina Visost nije mrtva.
-Možete li nam pomoći?-upita Margaret Ann.
-Zanima me koji je vaš sljedeći korak. Tad bi vam mogao pomoći. Znate, otkad sam prestao biti jahač zmaja, počeo sam se baviti crtanjem karata. Tako da vjerujem da bih vam mogao pomoći da pronađete ono što trebate.
-Tražimo Čuvaricu Lexy. Ona bi nam mogla reći gdje se skriva vještica Anastasija.
-Oh, Čuvaricu Lexy?-upita on. Cijelim njegovim tijelom prošao je drhtaj.-To je najteži zadatak koji sam ikad čuo. Kažu da Čuvarica Lexy nikada ne otkriva svoje lice. Neki kažu da je to zato jer je ljepša od anđela, i da bi njezina nestvarna ljepota ubila svakog tko ju pogleda, drugi pak kažu da se pod njezinom krinkom krije gromorozno čudovište koje ne skida krinku jer kad bi ju ljudi pogledali umrli bi od straha.
-Jeste li vi ikad posjetili Čuvaricu Lexy?
-Ja?-zapita on uplašeno.-Ne, nikada. Užasne li pomisli! Ipak, mogao bih vam nacrtati kartu kako doći do nje.
-Zašto je ona tako strašna?
-Znade odgovor na svako pitanje. Kažu da joj morate postaviti pitanje tako da bude onakvo kakvo nikad nitko nije postavio. A ako bude isto kao neko prije, kažu da vas ona zaledi. Govore da ima već milijun zaleđenih spodoba u svojoj dvorani. I da samo čeka nove žrtve.
Margaret Ann i ja smo se uplašeno pogledale. Progutala sam knedlu.
-A znate li zašto se zove Čuvarica?-nastavi tad.- Kažu da čuva tajnu. Tajnu jaču i od milijun svjetova. I tko otkrije tajnu, imat će moć nad svim moćima. No ne čuva samo jednu tajnu, čuva ih tri. Tri tajne za postizanje moći nad moćima. Moći jače čak i od smrti. A znate li tko je otkrio već jednu tajnu?
Margaret i ja smo se pogledale.
-Tko?-upitala sam uplašeno shvativši da mi glas drhti.
-Vještica Anastasija.
by: Amanda
p.s. Znam da je na meni bio red da napišem novi post, ali Internet mi je bio u kvaru, a i komp, pa nisam stigla. Žao mi je što je ova priča zanemarena, i voljela bih kad bismo Maggie i ja počele ponovno pričati jer imam mnogo ideja u vezi toga kako bi se priča trebala odvijati. Tako da... Maggie, što kažeš?
