I wish i was someone else,but that`s not possible!

Prijatelji jednom prijatelji zauvijek.....Kad kreneš u 1. razred već si poćinješ nalaziti prijatelja,odvajati se i povjeravati nekom svoje tajne.S vremenom postajete sve bolji i bolji,više se družite i više vjerujete jedan drugom.Osam godina prolaze tako sporo...sporo...puno toga prođete zajedno:ljubavi,suze,svađe i nakon svega ne možeš zamisliti život bez prijatelja.I dođe šesti mjesec i kraj školske godine,kraj osmog razreda i dva prijatelja se razdvoje.Ne viđaju se danima,tjednima,godinama...i to prijateljstvo padne u zaborav.Nakon par godina opet ga se sjetiš,njega ili nje...prijatelja koji je bio s tobom u najtežim ali i najsretnijim trenucima,ta mala suza potekne iz tvog oka,i duboko u sebi kažeš:Je li lakše zaboraviti pa neće boljeti ili je lakše sjećati se,te i dalje voljeti....

Hvala! ENI koja me je slušala kad god mi je bilo grozno,i svaki put kad sam tugovao...HVALA!!!!!