saznaš kad izgubiš

petak, 30.09.2016.

Ivaaaaanaaaaaaaa

F a L i Š

30.09.2016. u 18:50 • 0 Komentara • Print • #

subota, 17.09.2016.

Moja Ifka

I tako dok ne zaspim razmišljam o svemu, o njoj... Prvo zapazim lijepe crte lica i zanosan izgled tijela... Njeno držanje i uspravna leđa mi govore koliko se njeguje i pazi na sebe i time znam da ako prođem kroz taj njen gard da će se isto tako i za mene brinuti i poklanjati mi pažnju. Očima mi daje do znanja koliko je iskrena a kad se smiješi očima znam da ima zdrav pogled na svijet i humor, da se možemo smijati i veseliti životu zajedno. Osmijeh me osvaja, mogao bih satim gledati lijepu ženu i uživati u vremenu provedenim s njom samo da me nagradi s toplim osmijehom koji mi ubrzava srce i produbljuje disanje... Gledam kako hoda, kako se koracima harmonično kreće kao da svira. Glas me njen osvaja, znam da je po tome jedinstvena i drugačija od bilo koje druge cure na Svijetu, koliko god daleko putovao neću naći nijednu drugu takvu. Disanje njeno mi pokazuje njene osjećaje, mogu osjetiti u istoj prostoriji u tišini koje je emocije drže samo po načinu na koji diše. I spava. Kao da znam o ćemu sanja u tom trenutku ili ako je dotaknem koliko utječem na njene snove. Ne moram ni pričati s njom a da je razumijem, iako obožavam kad mi ona nešto pametno govori, objašnjava neš novo ili želi neš reći o poznatoj stvari na neki drugačiji način. Pratim njenu gestikulaciju dok priča i pokušavam doći do nje putem mirisa, pokušavam osjetiti njen miris s udaljenosti i lagano se približim kako bih bio siguran da je to ona tu ispred mene... I da, upoznao sam je, znam točno di je sada u ovom trenutku na ovom Svijetu.Daleko od mene ali opet tako blizu jer vidjet ću je uskoro opet u svojim snovima... Tamo ,još samo tamo te mogu ljubiti kao prije nasmijan i sretan...

Volim te Čudo moje!!! Uvijek sam i uvijek ću...

17.09.2016. u 23:57 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 15.09.2016.

I eto, ponovo mi fališ. Znaš, od kako si nestala iz mog života, sve je krenulo naopako... Nisam više ona osoba koja sam bio nekada. Umrlo je sve u meni. Nema više one želje za srećom, nema želje da nekome pružim ljubav kao što sam je pružio tebi, nemam čak ni želju da mene neko voli... Kao da sam postao kamen. Izgubio sam razum. Vode me neke druge stvari, ne razmišljam, gubim ravnotežu. Kao da više ne vidim razliku između dobroga i lošeg. Fališ mi. Znam da znaš. Znaš da se trudim da te zaboravim, a još si uvijek tu i uvijek ćeš ostati u meni, u mom srcu, mom sjećanju. Fali mi ona koja mi poželi dobro jutro kada ustane i laku noć kada ide spavati.... Fale mi naši dugi razgovori... Fale mi čak i svađe, jer poslije svađe je uvijek dolazilo pomirenje.... joj.. sjećaš li se, Ifka draga, koliko smo noći proveli na hladnoći, a gorili smo, koliko smo zvijezda gledali kao jednim očima? Sjećaš li se kako si me grlila, grijala, kako si mi pričala? U tim trenucima ništa nam nije bilo bitno osim nas dvoje.... Ali ipak bez obzira na sve, ako ikada ovo budeš čitala, znaj da ti želim sreću sa njim. Ipak je tvoja sreća meni najbitnija... A znaj i to da ćeš uvijek ostati zaključana u mom srcu. Na jednom posebnom mjestu, gdje živi samo prava ljubav....

15.09.2016. u 17:13 • 0 Komentara • Print • #