saznaš kad izgubiš

srijeda, 17.08.2016.

Tebi...

Ne znam kako da ovo počnem pisat.... Možda ne znam ni šta ti hoću reći, poslije svega što se desilo.. Možda ne znam ni da li bi trebalo nešto reći, ili da jednostavno ostavim sve ovo ovako kako je.. A nije dobro... Trenutno sam sasvim zbunjen... Nakon "produženog vikenda" na moru još mi je gore... nemogu ti opisati ove osjećaje...Jedino što sada znam je to da mi užasno nedostaješ.... Ne, ne bi ovoliko boljelo da je to samo navika... Sada tek shvačam da tu ima nečeg puno jačeg.. Puno,puno... Bar sa moje strane. I uvijek je bilo, iako ja to možda nisam htio priznati... Zar se uvijek meni mora desiti da to shvatim, koliko nekog volim tek kad ga izgubim, onako, zauvijek? Ali bitno je da se ja sjećam svega. Svake sekunde provedene sa tobom, svake rečenice koju si mi rekla.... Znam da sam nekad izgledao hladno i nezainteresirano, ali svake sekunde si samo ti bila u mojim mislima. Ali ja jednostavno nisam imao dobar primjer prije tebe, nisam znao kako treba voljeti nekoga.... I ja možda ne znam da sve što mislim kažem na neki lijep način, ponekad previše grubo, ironično ili kako već, nikad nisam želio reći ili napraviti bilo šta što bi tebe povrijedilo... Znaš kako kažu, što ne želiš sebi, ne čini drugima. Uvijek sam htio samo najbolje za tebe. Da budeš sretna... Želim ti svu sreću sa nijm... Znam da će kad-tad zaći u tvoje srce i znam da se moram pripremit na to. I ne, ovo nije jedan od patencijalnih pokušaja da te natjeram da se vratiš. Možda je tebi ovo sve bila igra, meni nije.... Žao mi je što sam to izrekao prekasno... Možda ti ništa nije značilo, meni je to sve na svijetu što imam. Sve mi je to sjećanje na tebe.... Sve što mi je ostalo... Ne postoji ništa na svijetu što bih u ovom trenutku htio i želio više od tebe. Ali to je život, baš ono što najviše želiš, najteže imaš.... Bar je kod mene bilo uvijek tako... I više ne znam ni šta reći. Osim da ti želim sreću. I sve ono što si ti sama želiš... Nek bar jedno od nas dvoje bude sretno.... Mada ja znam kada češ ti bit sretna... Ja neznam da li češ ti ovo ikada pročitati i neznam da li ti je više uopče i stalo, ali ja se ipak nadam. Nadam se da češ shvatiti da ću ja uvijek biti osoba koja će biti tu za tebe i koja te voli najviše,bez obzira na sve... To je jedino što bih želio da znaš i da to zapamtiš... Ali sad više riječi ne znače ništa poslije svega što se desilo... Krivi smo oboje,naravno tvoja je krivnja ništa naspram moje, ali ni to više nije bitno.. Samo nisam želio da te izgubim,a baš se to desilo i morat ću barem pokušati sve to zaboraviti,što nije nimalo lako..

Volim te! Uvijek sam i uvijek ću...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv