saznaš kad izgubiš

subota, 07.05.2016.

Plačem danas... bez suza... razmišljam o svemu i boli me to jako...
Trganje srca... Točno to osjećam.... U grudima neizdrživa bol... Moje srce neće eksplodirati pa izazvati samo jedan osjećaj boli..trga se, kida, puca polako tako da osjećam dugu, mučnu, neizdrživu, krvavu bol. Dišem, ali nemam zraka.... Gledam, ali ne vidim ništa... Nemam doživljaja svijeta oko sebe. Sve je mrtvo i mračno.... Vidim samo krv koja teče iz rana nastalih laganim trganjem moga srca. Htio bih zaplakati. Nije vrijeme. Nije mjesto. Postoji li uopće pravo vrijeme i mjesto za plakanje? Htio bih, ali ne mogu. Osjećam suze, ali ne teku.
Koliko god je malo potrebno da čovjek bude sretan, još je manje potrebno da padne vrlo nisko i pati. Čuo sam ono što je najgore što osoba koja voli može čuti. Čuo sam danas da je rekla da.. Pa kako? A ja? Želim da se zemlja ispod mene otvori i da me proguta. Neka me ne pušta na svijetlo dana dok ne zaboravim, dok ne prestanem misliti, dok ne postanem hladan prema njoj... Neka me drži dalje od svih.
Neka mi svi koji vole sretno danas oproste, ali danas mrzim ljubav, mrzim sreću, ne vjerujem da to postoji... Mrzim i sebe jer sam tako slab... mrzim se kada patim dok ona ima drugog...
Vidim samo krvave tragove, osjećam trganje, želim da ne osjećam, želim da ne boli...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv