saznaš kad izgubiš

subota, 27.02.2016.

a ja samo želim...

Volim te! Uvijek sam i uvijek ću....

srijeda, 24.02.2016.

nedostaješ...

Ne želim te sanjati, želim osjetiti tvoje dodire, poljupce, uzdahe i riječi. Tvoju kosu, tvoje oči, tvoja usta, tvoj osmijeh, tvoj parfem, sve tvoje želim da bude moje, želim biti jedino s tobom, jedno tijelo, jedna duša, jedno srce. Volim kad me pogledaš i nasmiješ se, i tako si slatka, i najljepše je gledati te neprestano, gledati te u oči, u pogled koji mi prodire u dušu, koji mi trga srce, koji mi razara misli, i ponavlja riječi, riječi koje onda stalno kruže u meni, i nikad ne prestaju: volim te, volim te.. Prolaziš mi žilama i ulaziš u ruke koje te diraju, ulaziš u usne koje te ljube, ulaziš u srce koje osjetiš kako kuca, ispunjen tobom, ispunjen tvojom ljubavlju ne želim otići, ne želim da mi bude hladno, ne želim da se pomakne kazaljka na satu, želim da taj trenutak traje vječno, neprekidno, taj trenutak koji gori i divlja u meni, koji čini sve drugo nevažnim, nebitnim, koji te voli, koji te gleda i ne želim stati i otići jer ti si centar mojih želja, moje mašte, mojih snova i mojih nadanja…Jednostavno želim te i ludo volim te....

petak, 19.02.2016.

Da,volim te... Tvoje dodire, tvoj miris, mekoću tvojih usana i oči... te pametne iskrene smeđe oči. Volim svaki milimetar tvog tijela, volim tvoje misli, osjećaje, tvoj život, tvoju prošlost, sve što si bila i što ćeš tek biti. Tisuću puta u mislima proživljavam noći u kojima smo se voljeli onako kako se vole samo oni koji pronađu svoj drugi dio sebe u voljenoj osobi.. U tim noćima pokušavali smo proživjeti sve ono što smo oduvijek sanjali.... Gledali smo se kako snivamo jedno drugom u naručju, pamteći, upijajući... svaki detalj, svaki dah... svaki tren ukraden za vječnost... Vodili smo ljubav neumorno, tisuću puta iznova uranjajući u slasti, uzimajući jedno drugo, učeći kako se najpotpunije predati... Plakali smo... Od ushićenja, boli, slatkoće, mekoće... Zajedno u zagrljaju... I sada plačem je si predivna... Predivna, ali nisi moja... A i te kako si bila.... Kako nikada nisi bila ničija.... I kako nikada nikome više nećeš pripadati. Ne bi mogla....

Volim te... I uvijek ću.... I vjerujem da još uvijek ponekad plačemo... oboje...Zajedno...Razdvojeni,svatko u svom skrivenom kutu.... Iz istog razloga... Jer znamo da je naša priča bajka... I vjerujem da će naše noći živjeti... živjeti će dok na ovom svijetu bude i nas dvoje...

Zauvijek tvoj...

četvrtak, 18.02.2016.

Nedostaješ... Neopisivo....

ponedjeljak, 15.02.2016.

Nedostaješ...

...neopisivo

nedjelja, 14.02.2016.

Sretno ti Valentinovo,ljubavi moja

I kad me ne diraš
tečeš mi kroz vene
i kao neka plava rijeka, sva
strujiš, kroz mene

Sve je tako jednostavno
kao more, dan i noć
dok uz mene se privijaš mazno
znam ljubav je to

Tebe je lako voljeti
kao disati zrak
i svaki tren sa tobom
je nebeski dar
tebi je lako pjevati
pogađati sne
nikom na svijetu
nije bilo lakše reći
volim te...


Uvijek sam i uvijek ću....

subota, 13.02.2016.

Opet sam te zamišljao, ispočetka, ali jako slično, uvijek se promijeni samo poneki detalj, boja majice ili pomak ramenima. Dodir tvojih slatkih prstića uvijek ostaje isti. I onaj glupi osjećaj da vrijeme nema nikakve veze s tim. Opet me nešto tjera da se samokažnjavam toliko dugo dok ne ostanem bez zraka, pa onaj udah na kraju djeluje kao borba za život, a pogled pretvori u dvije slučajne mrlje.
Osjetim tvoj miris i čujem tvoj smijeh, onako maglovito, nikako sasvim siguran želim li pamtiti ili zaboraviti?! Ponekad me rastrga sjećanje u milion dijelova i užasnut uranjam u crnilo, nesposoban pomaknuti makar i jedan dio tijela. Ponekad mi to isto sjećanje izmami osmjeh na lice i neku patetičnu misao kako je vrijedilo... Češće je tamno i onda još tamnije i tamnije od noći, čak i u sunčanim jutrima nisam siguran jesam li otvorio oči ili se noćna mora nastavlja. Nema kraja....
Pitam se što radiš i onda izmišljam tvoje dane... Vadim djeliće sjećanja i slažem mozaik, posve siguran da se ništa nije promijenilo od kada smo "umrli". Još uvijek svaki dan radiš, svaki dan osim poneke subote... još uvijek ispijaš kavu na istom mjestu... odlaziš iz ureda 5 minuta nakon 16 sati ili 18,ovisi o smjeni... Uglavnom si sretna i nasmijana. Zamišljati tvoje vikende nekako je najgore..... Nedostaješ mi neopisivo,tvoje usne,tvoj zagrljaj,tvoji prsti,ma tvoje sve.... Želim te stvarno vidjeti,čuti,osjetiti,vidjeti tvoj osmjeh...
Opet ostajem bez zraka. Nije slučajno. Izmišljene slike postale su prestvarne....
Hoću li do kraja moći živjeti od samo te jedne jedine priče?

četvrtak, 11.02.2016.

ponedjeljak, 08.02.2016.

Volim te! Uvijek sam i uvijek ću...

F a L i Š....

petak, 05.02.2016.

nedostaješ....

Predaleko si od mene...Ali, osjećam te tako živo i tako stvarno kao da si tu, kraj mene... Volim onu nježnost u tvom glasu koju čujem kad pričam s tobom, volim tvoje oči neobične boje, tvoj smisao za humor..Volim kako izgledaš kad se tek probudiš, pa čak i kad si ljuta i namrgođena ima u tebi nešto neodoljivo... Volim tvoje ruke kad se obavijaju oko mene i one strastvene poljupce,a tek one drage prstiće...mmmmm.... Volim čak i pomisao na tebe...
Nedostaješ mi,ljubavi... I samo da ti javim da mislim na tebe, stalno...
Ti si moj razlog za buđenje ujutro...I dok je tebe, postojim i ja... Nema veze koliko stotina ili tisuća kilometara nas dijeli... Ti si jedino što želim...

Volim te!

utorak, 02.02.2016.

Volim te! Uvijek sam i uvijek ću...

Sad već noćima... Sanjam tvoje oči... Lice ,usne koje neopisivo želim... Sanjam tvoje ruke,tvoje slatke prstiće... Noć u kojoj smo Samo nas dvoje... Gdje nitko drugi ne postoji... Ništa me ne otima... Od tebe... Osjećam te... Tvoje misli i želje su mi jasne... Znam da ljubio bih te... Kao da sutra ne postoji... Kao što oduvijek želim... Tebe koju čekam ... Koja me očaravaš ... S pojavom svojom... Znam da topio bih se ... Pod dodirima... Poljupcima nježnim tvojim... Znam da tijelo... Mi drhti za tobom... Znam da ljubim te... Znam da želim te....
Siguran sam da volim te...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv