saznaš kad izgubiš

petak, 02.10.2015.

Zašto ona? -Zapravo ni ja ne znam zašto baš ona, ali ona je nekako drugačija od drugih, nekako posebna...Ljepša je od drugih? Pa... zapravo i nije baš ljepša od drugih cura, ali meni je ona najljepša,najzgodnija,najzabavnija,najsavršenija.... Uvijek je bila i uvijek će i biti....Kada je drugima bila glupa i dosadna i kada je radila gluposti, samo je meni i dalje bila najljepša i samo sam joj se ja smijao...Samo sam zbog nje bio ljubomoran...Kada smo bili klinci, bili smo na moru zajedno... Smiješno je to sad... Jesi li ikada bio tužan zbog nje? Pa zapravo nikada nisam bio tužan zbog nje... Uvijek je ta tuga bila zbog mene,nastala je mojom krivnjom... U njenoj blizini moje je srce uvijek bilo nasmješeno.... Samo je ona znala pogledom nacrtati osmijeh na moje lice i ja ga nikada ne bih uspio izbrisati....Jako sam se rastužio kada sam shvatio da ćemo se uskoro morati rastati i da se nećemo moći viđati svaki dan, možda se više uopće nećemo vidjeti, možda će me i zaboraviti,a za sve sam ja kriv...Kada sam to sazno cijeli sam dan i noć bio tužan,i ta ista tuga me još uvijek obavija... Kada smo se počeli "družit" nisam shvaćao zašto sam toliko sretan i zašto sam s njom.... Čak sam joj i pjevao...Vrlo brzo sam shvatio zbog čega je to tako i vrlo brzo mi je to postalo najdraže "druženje" toliko drago da nisam mogao više ni dana bez nje....Cijelo to vrijeme nisam skidao osmjeh sa lica i nisam mogao skinuti oći sa njenog prekrasnog lica i njenih najljepših smeđih okica,a tek prstića,e to je tek nešto posebno.... Toliko smo se smijali i ja sam imao osjećaj da će mi srce iskočiti od sreće....Ne mogu ni opisati koliko sam bio sretan... I svi su to vidjeli.... Zašto onda ne budete zajedno? Pa najprije joj ja to nisam htio priznati i jako puno vremena sam bio zatvoren i slobodno mogu reći hladan...Ali koliko sam god ja to skrivao i nepokazivao ona je to znala i osječala... Znala je!!! Želio sam je poljubiti i priznati joj sve, ali me je bilo strah,ni sad još uvijek neznam čega... Sada znam da je taj strah bio neopravdan i nemoguće je bilo što njoj prebacivati... Ona je bila tu za mene i voljela me svakim danom sve više i više... Baš kao što sam i ja nju ali nisam ništa govorio ni pokazivao previše... Ona je zapravo jedina osoba koja me istinski usrečila i koju ja i dan danas istinski volim. Volim toliko da ne prođe ni dan da ne pomislim na nju... To "druženje" je neraskidivo Nitko ne može izbrisati vrijeme koje smo zajedno proveli, i vjerujem da nas nitko ne bi mogao i neće rastaviti, jer bi se naša srca sjećala koliko su tada bila sretna i željela bi se ponovno spojiti u jedno i ponovno postati najljepše,najveće,najsretnije srce ikada spojeno...

Volim te ! Uvijek sam i uvijek ću

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv