Robert “Bob” Gates, nekadašnji ravnatelj američke Središnje obavještajne agencije (CIA), jedan je od protagonista dokumentarnog filma Branda Quilicija “Karol Wojtyla: čovjek koji je promijenio povijest”, u kojemu objašnjava što je Ivan Pavao II. značio za američku politiku i kakve je kontakte CIA održavala s njime.
“Vjerujem da nitko nije mogao predvidjeti kakav će učinak imati Karol Wojtyla kao papa”, kaže Gates u tom dokumentarcu: “Sa sovjetske strane vladala je nervoza kad je Poljak izabran za papu, pa su stoga vjerojatno Sovjeti bili svjesniji nego mi kakve potencijalne posljedice za njih može izazvati papa aktivist podrijetlom iz Poljske, dok smo mi imali neku vrstu tajnog oružja u osobi (Predsjednikova) savjetnika za nacionalnu sigurnost Zbigniewa Brzeznskoga, koji je Karola Wojtylu upoznao još dok je bio nadbiskup u Krakówu.”
CIA je, veli Gates, bila iznenađena uspjehom prvoga Papina hodočašća u Poljsku: “Činjenica da su ga milijuni ljudi došli vidjeti svjedočila je ne samo o povijesnoj važnosti Katoličke crkve u Poljskoj, nakon 40 godina komunističke represije…” (Gates očito ne stoji dobro s matematikom, jer govori o 1978…), “nego i o nezadovoljstvu Poljaka pod komunističkim režimom”.
Gates smatra da je CIA stekla pravi pojam o utjecaju Ivana Pavla II. tek kada je uvidjela da poljske vlasti drže u tajnosti mjesta i datume papinskog putovanja po domovini, jer su htjele smanjiti pritok stanovništva. “Kad smo to shvatili, napravili smo spravu, televizijski odašiljač koji je mogao stati u jedan putni kovčeg, koji je u određenom momentu mogao nadjačati signal poljske državne televizije i emitirati raspored Papina putovanja. Nikad nećemo znati kakav je bio učinak te sprave, ali je jasno da je golem politički efekt imao dolazak milijuna Poljaka za prvog posjeta i za sljedećih.”
CIA je, pripovijeda Bob Gates, iz satelita snimala gomile koje su se okupljale na za prvog hodočašća Ivana Pavla II. u Poljsku, te je te snimke davala Vatikanu kao dokumentaciju - ali taj oblik suradnje je nastavljen: “S Vatikanom smo dijelili i brojne ine obavještajne informacije o zbivanjima u Istočnoj Evropi i u Sovjetskom Savezu, o razvitku raketa i tako dalje”, naznažio je Gates u intervjuu.
Vatikan uzvraća
Pošto je citiran Richard Allen, kasniji predsjednički savjetnik za nacionalnu sigurnost, koji je izjavio da je odnos između administracije Ronalda Reagana i i Svete Stolice bio “najveći tajni savez u povijesti”, Bob Gates precizira u intervjuu:
“Informacije smo dijelili i s Njegovom Svetošću i s drugim glavnim ličnostima u Vatikanu, poput kardinala Casarolija i drugih. Dijelili smo informacije o događajima u Istočnoj Evropi, o razvitku naoružanja u Sovjetskom Savezu, o onome što smo smatrali da se događa u SSSR-u. To je uglavnom bila jednostrana razmjena informacija”, kuriozno je definirao Gates: “Mi smo dostavljali golemu količinu, a s druge strane nije uzvraćeno baš mnogo.”
Dobro je podsjetiti se, u tom pogled, što je isti Bob Gates rekao u intervjuu The New York Timesu u listopadu 1996 - kada je on već bio bivši čelnik Središnje obavještajne agencije, ali je Ivan Pavao II. bio još i te kako živ. Tada je Gates tvrdio još određenije da je CIA neke svoje špijunske izvještaje dostavljala Svetoj Stolici, konkretno apostolskom nunciju u Washingtonu, ali da Vatikan nije uzvratio istom mjerom, nego je podatke dobivene iz Poljske čuvao za sebe.
Gates je tada opovrgavao tezu da su se tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan i papa Ivan Pavao II. urotili kako bi srušili komuniste s vlasti na evropskom istoku. Nije bilo nikakve urote, objašnjava Gates, nego su naprosto i Reagan i Wojtyla paralelno nastojali uništiti komuniste te su u tome “slijedili posebne paralelne kolosijeke, koji se nisu međusobno križali”, premda je bilo dogovora na vrhu “kako ne bi jedni druge ometali”.
Obavještajni podaci išli su, tvrdio je tada Gates, “samo u jednom smjeru”. On sam je, kaže, ne jednom uređivao izvještaje koje je dobivao tadašnji apostolski nuncij u Washingtonu, sada kardinal Pio Laghi, a ponekad je te izvještaje osobno uručivao tadašnji ravnatelj CIA William Casey.
Papi ti izvještaji nisu bili suviše potrebni, ocijenio je Gates prije deset godina, tvrdeći da je Ivan Pavao II. “raspolagao visokim stupnjem poznavanja stanja, boljim od našega”. CIA, tvrdi dalje, nije poduzela ništa da bi zatražila te podatke, jer se pazilo da se ne učini ili ne rekne išta što bi dovelo u neugodnu poziciju papu Wojtylu, dragocjenoga za one iste ciljeve za koje se zauzimala CIA.
Potpora solidarnosti
U Quilicijevu filmu Gates sada kaže da bi “bilo pretjerano definirati odnos Vatikana i Sjedinjenih Država Amerike kao veliki tajni savez”. On dodaje kako neki “na primjer, osobito kada je riječ o Poljskoj, tvrde da je radi podrške Solidarnosti poslije uvođenja ratnog stanja u Poljskoj osamdesetih godina, stvoren savez u kojemu su bili američka sindikalna konfederacija AFL-CIO, Vatikan i CIA. U zbilji smo svi mi bili aktivni u Poljskoj pomažući Solidarnost, ali odvojeno. Imali smo sve dobre razloge da djelujemo odvojeno: radi naših ciljeva, a i zato da da zaštitimo Solidarnost. Stoga smo međusobno komunicirali da izbjegnemo preklapanja i međusobna ometanja, ali svatko je djelovao autonomno, iako na način koji je težio istom cilju.” Naravno, rušenju režima koji je Jaruzelskijevim uvođenjem ratnog stanja spriječio sovjetsku intervenciju, ali je i dalje bio ateistički i etatistički, što nisu mogle otrpjeti ni Sveta Stolica ni Sjedinjene Države.
Opasnost od sovjetske intervencije bila je zbiljska i nije ju Jaruzelski izmislio naknadno da bi opravdao državni udar i uvođenje ratnog stanja. Gates sada naime kaže: “U prosincu 1980. obavještajna zajednica Sjedinjenih Država doznala je, zahvaljujući satelitskim snimcima, za pokrete sovjetskih oklopnih trupa prema poljskoj granici. Još od kolovoza 1980. morila nas je snažna bojazan da će jačanje Solidarnosti kao neovisnoga sindikalnog pokreta navesti Sovjete na invaziju Poljske, kao što su učinili u Čehoslovačkoj 1968. i u Madžarskoj 1956., i kao što su već zaprijetili.”
Saslušanje u Kongresu
Upitan je li istina da je 7. prosinca 1980. Brzezinski telefonirao Ivanu Pavlu II. da ga obavijesti što se zbiva, Gates kaže: “Tog dana je održan sastanak Savjeta za nacionalnu sigurnost jer smo smatrali da je visok rizik sovjetske invazije, pa je bio cio niz izravnih telefonskih poziva evropskim vođama, uključujući papu, kako bismo ih uzbunili i obavijestili o našim strahovanjima, a vjerujem da je baš Brzezinski telefonirao Njegovoj Svetosti.”
Atentat Mehmeta Alíja Agce na Ivana Pavla II. nekoliko mjeseci kasnije, na rimskom Trgu svetog Petra u Vatikanu 13. svibnja 1981., često je i logično stavljan u kontekst tih zbivanja u Poljskoj i oko nje. Za taj atentat bili su osumnjičeni i neki bugarski državljani, navodni agenti bugarske špijunaže. Agca je u istrazi tvrdio - po poricao - da mu je nalog za ubojstvo dao tadašnji bugarski vojni ataše u Rimu Željo Vasilev.
Prošli mjesec je povjerenstvo talijanskog Senata, koje se pet godina bavilo takozvanim Mitrohinovim papirima, zaključilo je “bez ikakve sjene sumnje” da je atentat na Ivana Pavla II., 13. svibnja 1981., organizirala sovjetska tajna služba. Zaključak je ostao bez odjeka i u Italiji, u Americi se National Catholic Reporter čak sprdao s velikim i neporecivim talijanskim otkrićem.
U Quilicijevu filmu Bob Gates je izbjegao raspričati se o tome, rekavši među inim: “Da budem iskren, nikada nismo došli do nekog zaključka”.
Dobro je stoga podsjetiti se što je isti Bob Gates o istom događaju govorio na javnom saslušanju u Kongresu u Washingtonu 5. listopada 1991., kada je bio kandidat za dužnost ravnatelja Središnje obavještajne agencije. Evo što je o tome govorio prije petnaest godina, kako je tada izvijestio washingtonski dopisnik milanskoga Corrierea della Sera Rodolfo Brancoli.
Bugarska veza u atentatu
Po američkim izvorima, na koje se Bob Gates pozvao 1991., “bugarsku vezu” u atentatu na papu Ivana Pavla II. - na kojoj je u više navrata insistirao i sam utamničeni atentator Mehmet Alí Agca - izmislila je američka špijunaža da bi razbila već započete kontakte Vatikana i Kremlja radi eventualnoga Papina posredovanja u poljskoj krizi.
Na bugarskoj se televiziji 1992., u doba nove sofijske “glasnosti”, javio sam Vasilev, pričajući kako je cijela stvar bila namještena. Po Vasilevljevim riječima, Agci su u istrazi pokazane fotografije raznih ljudi, ali odreda Bugara, a Turčin je “prepoznao” Vasileva na snimku br. 20. Tek pošto su ga istražitelji upozorili da je Vasilevljeva fotografija na broju 21, Agca se “koncentrirao” i identificirao Vasileva.
Iz Gatesovih saslušanja proizlazi da nije lagao Bugar. Melvin Goodman, koji je bio “stariji analitičar” CIA-e još u doba dok je Agenciju vodio kasniji predsjednik George Bush (otac sadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha), te koji je u toj funkciji radio u Sovjetskom odsjeku CIA-e u doba atentata, kaže da je CIA imala “krtice” duboko u bugarskoj špijunaži, pa je mogla sa sigurnošću pratiti akcije te službe, i u Rimu. Analitičar koji je tada ocjenjivao situaciju, Dick Kaufmann, bio je siguran da bi nešto doznali da su Bugari zaista bili umiješani u taj skandal. Ni tadašnji “šef postaje” CIA-e u Rimu nije vjerovao da su postojale veze između Bugara i atentata.
Goodman također tvrdi da je CIA u početku osamdesetih imala pouzdane podatke o tajnim kontaktima Vatikana i Kremlja, jer su Sovjeti htjeli utjecati na Papu da posreduje u poljskoj krizi. Godine 1980. val štrajkova u Gdansku, u kojima je u prvi plan izbio tadašnji električar a sada već bivši predsjednik Lech Walesa, pridonio je padu Edwarda Giereka i početku teške krize institucija tada praktički jednostranačke poljske države. Sjedinjenim Državama je odgovaralo da se ta kriza zaoštri, da poljske žrtve budu što veće i da, po mogućnosti, intervenira Sovjetska armija, kako bi se poljuljao sovjetski položaj . CIA je, dakle, znala da nije vjerojatno da sovjetski blok (a Bugarska je bila najvjerniji saveznik Moskve) priprema atentat u tim okolnostima, ali joj je odgovaralo zaoštravanje poljske krize i otežavanje vatikansko-kremaljskih kontakata, pa je Gates, tada kao zamjenik ravnatelja Agencije, naredio 1985. da se sastavi nov izvještaj, koji je optuživao Bugarsku i Sovjetski Savez, premda je znao da on nije vjerodostojan. Gatesov izvještaj je tada okrivio ne KGB, nego sovjetsku vojnu špijunažu (GRU), unoseći istodobno razdor u sovjetske redove.
Naravno, na tadašnji Sovjetski Savez pada najviše sumnji - naprosto zato što je Moskvi očito smetao Papa Poljak. Po drugima je bio agent-provokator Intelligence Servicea koji je obavio posao.
Ako se, dakle, sada sučele razne verzije koje je iznio sam Bob Gates (preskačući, dakle, sve ostale mnogobrojne izvore, manje ili više pouzdane), bjelodano je kako se obavještajni rezultati “friziraju” da bi odgovarali nekoj politici u neko doba. Napokon, špijunaža - za razliku od novinarstva - i nema svrhu da istinito obavijesti javnost nego da, daleko od očiju javnosti, snabdije podacima političare, kadre da u krajnjoj nevolji pribjegnu čak i istini.
Bilo bi ne osmo nego prvo svjetsko čudo kada razne politike ne bi pokušale u to umočiti i Vatikan. O Vatikanu i špijunaži se oduvijek govorilo i pisalo svašta i koješta - kako o navodnim špijunima u Vatikanu, tako o navodnim špijunskim uslugama pojedinih prelata, pa i visokih. Ne tako davno je razobličen kao krivotvorina “dokument” koji je imao pokazati da je sovjetska špijunaža imala “krticu” u Vatikanu u doba Pavla VI. Montinija.
Logično je da je Sveta Stolica imala i svoje političke sklonosti, pa je tako Montini pomagao u potkopavanju fašizma, a Wojtyla u potkopavanju komunizma - no nema sumnje da se, uz malo truda, sve to može objasniti potrebama vjere. (Inoslav Bešker / Jutarnji list)
|
'Papa prema svetosti - kronike pontifikata' naslov je najveće zbirke slika o papi Ivanu Pavlu II. Sedam DVD-a prikazuju 26 godina i šest mjeseci pontifikata blagopokojnoga Pape. Djelo, ostvareno u suradnji Talijanske televizije i vatikanske strukture, bit će u distribuciji od 7. travnja zajedno s talijanskim sportskim dnevnikom 'Gazzetta dello sport'. 
Povodom prve obljetnice smrti pape Ivana Pavla II., koja se obilježava u nedjelju 2. travnja, portal 
Nakon Ivana Pavla II. Crkva ne može tražiti nove putove svoga života i djelovanja u svijetu. Može samo nastaviti putem što ga je on zacrtao. Na tom putu bit će još mnogo prepreka, novih teškoća i mogućih zabuna, ali ne dolazi u obzir novo usmjerenje. Jer, Ivan Pavao II. točno je odredio da je put Crkve sam čovjek. 
Hrvatski katolički radio priprema poseban program sjećanja na Papu koji je svijetu ponudio civilizaciju ljubavi, a našem narodu pokazao veliku naklonost. 
U nedjelju 2. travnja obilježit će se prva obljetnica smrti pape Ivana Pavla II. Papin ured za liturgijska slavlja objavio je 28. ožujka da će papa Benedikt XVI. u ponedjeljak 3. travnja u 17.30 sati na Trgu Sv. Petra predvoditi misu zadušnicu za blagopokojnoga Papu. 
Papa Ivan Pavao II., kad god mu se za to ukazala prigoda, bio je nekonvencionalan, spontan. Volio je improvizirati, remetiti protokol i šaliti se.
Papa Benedikt XVI. posjetio je u nedjelju 26. ožujka rimsku župu milosrdnog Boga Oca. Ta rimska župa dobila je crkvu, po želji pape Ivana Pavla II. kao uspomenu na Veliki jubilej 2000. godine. 
Iako još nije prošlo pet godina od smrti Ivana Pavla II., Benedikt XVI. prošle je godine u svibnju zatražio početak procesa beatifikacije za Karola Wojtylu, zatraživši da se poštuju sve norme u utvrđivanju razloga za proglašenje blaženika. Proces beatifikacije može, naime, početi tek pet godina nakon smrti osobe za koju se traži proglašenje blaženom. No, proces betifikacije za Ivana Pavla II. neće se zasigurno moći dovršiti do godišnjice smrti Ivana Pavla II., 2. travnja, iako su se tomu vjernici nadali.
Prva skupina od 15 kardinala, koje je imenovao papa Benedikt XVI. pridružila se na svečanom javnom konzistoriju 24. ožujka u Vatikanu ostalim 178 kardinala, koji već surađuju s Papom u vodstvu Katoličke crkve. Kardinalski zbor sada ima 193 člana, od kojih 120 imaju pravo biranja novog pape. Kardinalom je postao i dugogodišnji osobni tajnik pape Ivana Pavla II., sada nadbiskup Krakova, Stanislaw Dziwisz.
Na inicijativu riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, riječko je Poglavarstvo Gradskom vijeću uputilo 21. ožujka prijedlog da se još uvijek neimenovana ulica poznata pod nazivom Nova Ciottina, koja se proteže od raskrižja Ciottine ulice i Ulice Slaviše Vajnera Čiče, uključujući i zgradu Riječke nadbiskupije, imenuje Ulicom Ivana Pavla II. 
U organizaciji Grada Dubrovnika, Dubrovačkih muzeja i hrvatske dijaspore, u Kneževu dvoru u Dubrovniku otvorena je izložba "Portreti Ivana Pavla II." u suvremenom hrvatskom slikarstvu. Izloženo je 15 portreta Ivana Pavla II. u različitim tehnikama od crteža, preko ulja na platnu do fotografija, a među autorima su poznati hrvatski umjetnici poput Mladena Veže, Fadila Vejzovića, Ljerke Njerš, Krune Bošnjaka, Kuzme Kovačića i drugih. 
Prošli tjedan u Vatikanu je počela službena istraga o tome je li pokojni papa Ivan Pavao II., dva mjeseca nakon svoje smrti, od Boga ishodio čudesno ozdravljenje francuske redovnice, oboljele od parkinsonizma. To je sudski vikar rimskoga dijecezanskog sudišta Slawomir Oder potvrdio Associated Pressu. Dijecezansko sudište Nadbiskupije rimske nadležno je za taj slučaj jer je pokojni Papa bio biskup te dijeceze. 
Papa Ivan Pavao II. koji je za Petrova nasljednika izabran 16. listopada 1978. papinsku je službu obavljao 26 godina. Time se uvrstio u red papa s najdužim pontifikatom. Naime pontifikat Ivana Pavla II. treći je po duljini u povijesti Crkve. Dulji pontifikat od pape Wojtyle imali su samo prvi papa Petar koji je Crkvu vodio 34 odnosno 37 godina (30-64 /ili 67/) te papa Pio IX. koji je službu Petrova nasljednika obnašao od 1848. do 1878. godine odnosno 31 godinu i 7 mjeseci.
Karol Jozef Wojtyla rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakova, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i Emilie Kaczorowske. 
