Quiet Things That No One Ever Knows

11.09.2009.

Što reći...Pokušavam naći riječi. Riječi koje neće zvučati kao klišej. Riječi koje će pomoći. Ali ne nalazim te riječi...Kako naći riječi za tu neopisivu tragediju koja se dogodila? Za taj mladi život koji je iznenada ugasnuo. Vjerojatno je, kao i svi mi, imao snove i nade, i nije ni sanjao da će mu se to dogoditi...Kažu da je bio anđel....I ja to mislim iako ga nisam poznavala dobro...Kažu da je bio predobar i da ga je Bog uzeo k sebi da ga svijet ne pokvari...Nisam sigurna vjerujem li u to...Nemojte me shvatiti krivo, vjernica sam, ali ne vjerujem slijepo svemu što svećenici kažu...Razmišljala sam o tome puno zadnjih par dana...I ne znam što da mislim...Za mene je to još uvijek jedna velika nepravda i upozorenje da nećemo živjeti vječno(barem ne na ovom svijetu),upozorenje da je život neizvjestan, a naši planovi nevažni, jer svi planovi mogu nestati u sekundi....Bojim se da još uvijek nemam dovoljno razuma da vjerujem u to da ga je Bog pozvao u svoje kraljevstvo jer je bio predobar za zemlju...

*Čovjeka možeš promijeniti samo ako ga voliš...


Ponekad mi se ovaj svijet čini toliko nepravednim da poželim samo sjesti i plakati, ali onda se pojavi onaj tračak nade u meni, onaj tračak koji mi kaže da se ipak vrijedi boriti, da se ipak vrijedi truditi i davati ovom svijetu najbolje od sebe iako ćemo često biti neshvaćeni, odbačeni a naša djela zaboravljena… Jer koliko god se lakše činilo odustati ,i biti poput svih ostalih, trebamo se boriti svime što imamo, jer jednom će doći kraj, a kada dođe taj kraj, želim umrijeti s misli da sam ostavila nešto na ovom svijetu, da je moj život bio bitan, da sam ostavila trag na svijetu, da sam nešto promijenila…

I want you to notice
when I'm not around
You're so _____' special
I wish I was special


Ponekad izgubimo sebe, izgubimo se u bezuspješnim pokušajima da nešto promijenimo, izgubimo se u tami i okrutnosti života, izgubimo se jer smo ponekad sami… Nije važno to što smo se izgubili, već to što smo se uvijek vratili na pravi put, jer život onih koji brinu samo za sebe vjerojatno sada izgleda lakši i ljepši, ali što im to sve vrijedi, što im vrijedi ljepota, stvari kad ništa od toga tamo gore nije bitno??

But when the destination was reached, it wasn’t me who arrived...it wasn't me at all. And once you lose yourself, you have two choices: find the person you used to be... or lose that person completely. Because, sometimes, you have to step outside of the person you've been. And remember the person you were meant to be. The person you wanted to be. The person you are


P.S.Prvi odlomak je napisan sredinom ljeta,a ostali su napisani sad nedavno...

Komentiraj { 7 } Print - On/Off - #