If there comes a day when we can't be together,keep me in you heart and I'll stay there forever...

31.10.2008.

I'm not a perfect person
There's many things I wish I didn't do
But I continue learning
I never meant to do those things to you
And so I have to say before I go
That I just want you to know


Večeras je halloween(ako se tako piše?) i svi vjerojatno slave,ali ja baš nisam raspoložena za proslave.jer ipak su sutra svi sveti.a taj dan je uvijek tužan za mene.jer moga djeda i bake(2x)više nema.i taj dan me podsjeća na to koliko mi oni zapravo nedostaju i prisjećam se svih trenutaka koje sam provela s njima ali i žalim zbog nekih trenutaka kada sam bila loša premas njima...moja baka i djed s mamine strane su umrli dok sam još bila mala pa ih se ne sjećam baš najbolje,baka je umrla od raka i jedino što se sjećam veazno uz nju je miris naranči nakon što bi došla s kemoterapije.djed je umro godinu dana poslije nje,od asme.sjećam se njegova inhalatora bez kojeg nigdje nije išao i ničega drugoga. i to me pomalo žalosti...

I've found out a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you


a baka i djed s tatine strane su umrli prije godinu dana,djed u 11 mjesecu,a baka U 12.njih sam poznavala ipak dulje pa imam puno sjećanja vezanih za njih.djed je umro nakon tri moždana a baka nakon dugotrajne borbe s alzihemerovom bolešću.najgore mi je bilo gledati baku kako zaboravlja cijeli svoj život,kako zaboravlja mog tatu,tetu....s mojim djedom je provela 50 godina u braku.50 godina!!!!a bolest joj je oduzela svako sjećanje na njega.,kada je djed umro,ona ga nije prepoznala u lijesu...nama je to bilo najteže...provedeš s nekim 50 godina a bolest ti i to oduzme...po meni je to najokrutnija bolest jer napada ti mozak,tvoja sjećanja,tvoje misli,osjećaje,pamćenje...

I'm sorry that I hurt you
It's something I must live with everyday
And all the pain I put you through
I wish that I could take it all away
And be the one who catches all your tears
Thats why i need you to hear



I zato je ovo za sve one drage ljude koji su bili dio naših života i onda ga ,ne svojom voljom,napustili...za sve one koji su nam nešto značili i koje smo voljeli i još volimo a ne mogu biti s nama...znajte da vas nikad nećemo zaboraviti i prestati voljeti....



Komentiraj { 101 } Print - On/Off - #

[IF THIS WAS YOUR LAST DAY ON EARTH,WITH WHO YOU WOULD CHOOSE TO SPEND IT?]

15.10.2008.


Jesen u meni tuguje zasto sanjam cemprese
Moje ceste ne vode nikuda bez tebe
Jesen u meni caruje a u tebi proljece
Ni sunce nemoze nemoze kroz oblake
Rano moja hej....



Počelo,počelo...Ispitivanja,
testovi,štrebanje,ta napetost...
Ne mogu reći da me toliko brine škola,
nego nešto drugo,a to je
činjenica da sam se promijenila
i to na gore...Postala sam samo sjena
one osobe koja sam bila prije.Sve mi je
ravno.Nekada se jednostavno isključim,
iz mjesta na kojem stojim,iz svih
zbivanja,iz svega,Prije sam mrzila
samoću,a sada ,
sad sam sve više vremena sama
i to mi ne smeta.Ali ja ne želim
biti ta osoba...Osoba koja želi samo
mir i samoću,ne želim biti...
A ne znam šta da radim,jer upala sam u kolotečinu i ne vidim izlaza iz nje.

You were everything, everything that I wanted
We were meant to be,
supposed to be,
but we lost it
And all of the memories,
so close to me, just
fade away
All this time you
were pretending
So much for my
happy ending
Oh oh, oh oh, oh oh...
You’ve got your
dumb friends
I know what they say
They tell you
I’m difficult
But so are they
But they don’t
know me
Do they even
know you?
All the things you
hide from me
All the shit that
you do
You were all the
things I thought I knew





Nedavno sam zbog jednog
tužnog događaja shvatila
koliko prijateljstvo zapravo
znači i koliko ono zapravo
može pomoći nama da
prebolimo neke stvari i
zbog toga mi je neopisivo
drago što imam neke ljude
koji su iako daleko,uvijek mislima
i srcem uz mene i drago mi je što u
teškim situacijama nikad ne
zaboravljaju svoje stare prijatelje...




Komentiraj { 33 } Print - On/Off - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>