ivan i ana

Nastavak...

Sjetio se događaja koji se zbio prije godinu dana i koji mu se urezao u pamćenje, no to nije bila trauma..dapače! Taj će dan zauvijek pamtiti. Dan kada su on i Nikova slobodno trčali livadom i zajedno gnojili polje pripremajući Nikovu za prijemni na Agronomiji. Toga dana su i zajedno ležali na dekici, obasjani suncem i gledali jedno drugom u doušo. Poznali su jedno drugog od kutnjaka do nofta na nožnom prstu...naime, sreća nije dugo trajala jer je došao dan kada je Nikova otišao u Zagreb i njihov se odnos promijenio. Sada se Ivan osjetio ispraznim i usamljenim, te je dohvatio još jednu pivu i rekao -Ti me nikada nećeš razočarati!- Ekipa se i dalje zabavljala, kad odjednom...Bac je mahao nožem pokazujući kako se oštrica sjaji i naravno, mahajući je zahačil Nikovu...krv je potekla, no srećom brzo su krenuli naš ranjenik, Bac i Vrba k našem doktoru Smajloviću koji je to rješio. Uglavnom, ostatak ekipe je otišao na plesnjak u Soho i tamo je Grabar nabacio nekoliko svojih plesnih pokreta od kojih su šminkići ostali bez daha. Bio je najbolji, i tako se osjećao. Popili su svoje i svaki je krenuo svojim putem...-ŠREK, Kosjenka Šrek!- rekla je Taša mladom policajcu koji je u nju uperio pištolj. Uhvatio ju je u pljačkanju kioska, željela je maznuti cigarete (Walter Wolf, naravno). Podigla je ruke, ali u njenim očima nije bilo straha. -Dečko- počela je -Imaš još tri sekunde života, pomoli se ako želiš!- Policajac ju je gledao preneraženo, ali onda, za tri sekunde prestao je postojati. Srušio je bez glasa, a iz vrata mu je virio starinski bodež koji nije izgubio na oštrini. Ana je došetala iz mraka, uzela bodež i obrisala ga u policajčeve hlače. -Tasjenkoo, rekla sam ti da paziš, ali ti nikada ne slušaš!-, -Nema beda Ana, znam da si ti uvijek tu negdje- odgovori joj Tasjenka, razvali kiosk i ukrade cigarete. Ana ju je gledala s osmjehom dok je uzimala mrtvačev pištolj i metke. -Idemo malo do Osijeka? Na cugu?- upita Ana. -Ja sam uvijek za- reče Taša i zapali cigaretu. Ana je kod rotora (onog kod pošte) zaustavila neki BMW, a zatim na brzinu prosipala mozak vozaču. Sjela su u auto i krenule u Osijek, na cugu kak je i red.

Ježabek je plakao u tami svoje sobice čekajući sljedeću mušteriju. Svježa masnica krasila mu je oko, ali on nije plakao radi boli. Plakao je radi svog mizernog života jeftine gradske kurve. -Jebo te Osijek- prošaptao je kroz suze. Vrata su se otvorila, još jedan pohotni starac je dolazio uživati u mladom meesu.

"Rajko", tako se zvala jedna neugledna krčmetina u predgrađu Osijeka. Bilo je tri ujutro, vrijeme za fajrunt. Ostao je samo jedan gost. U kutu, na podu, među razbijenim čašama ležao je Čuček. Zamotao se u svoju jaknu i smrdio u tišini. Iz krvavih ustiju krv je prestala teći. Sad se zgrušala tvoreći finu koricu. Gazda je došao do njega i udario nogom u rebra. -Diži se propalico, ne možeš mi ovdje truliti!- Čuček je otvorio oči i povratio po gazdinim cipelama. -Šefe, imate cigaru?- pitao je izgubljeno. Gazda ga je opet šutnuo i Čuček se otkotrljao prema izlazu. Pokušao je ustati, ali nije mogao pa se počeo povlačiti prema vratima. Nije uopće osjećao komade stakla koji su mu se zabijali u ruke. Došao je do izlaza i klonuo u prljavštinu. A tada su se vrata otvorila. Čuček je gledao u patike koje su mu od nekud bile poznate. Podigao je izubijano lice i nasmiješio se. -Cure- progunđao je i onesvjestio se.

Ježabek je ležao na krevetu, a znojno staračko tijelo je ležalo na njemu ubadajući iznova i iznova. Postao je tup, bez osjećaja, a tada se pojavila mržnja. Naglo i bez upozorenja dohvatio je čašu s noćnog ormarića, razbio je i zabio krhotinu u pohotno staračko oko. Ovaj je počeo vrištati, a Ježabek ga je dovršio prerezavši mu grlo. Stari je umro svršivši..po zadnji put u životu. Ježabek se obukao i pobjegao u noć, prema boljem životu...valjda.

Čuček je došao k sebi na stražnjem sjedištu BMW-a. Ana i Taša su sjedile i pušile u tišini. -Oj, sreće moje, kam idemo?- upita Čuček. -Čuč šuti, pijanac jedan!- reče mu Ana. -Kaj je bilo u krčmi?-upita on. -A ništ, Taša je kastrirala gazdu, ja sam zapalila krčmu. Jedan "Rajko" više ili manje- Čuček se zavalio zamišljeno. Nešto je lupilo u auto, pa su izašli van. Ježabek je ležao u nesvjesti, obučen samo u ogrtač. -Skuži ovo Taša- počne Ana, -pa to je onaj Ježabek, izgleda loše!- Podigle su ga i smjestile kraj Čučeka. -Ma bit će dobro, ali moramo zbrisati iz Osijeka!- zaključi Taša. -Ajmo do Zagreba, čujem da je Blavor tamo, navukel se na belo!- reče Ana i da gas. THE END