|
Nekad treba napraviti nešto što stvarno želiš, voliš.. tako sam u subotu otišao od vugrovca do planinarskog doma na risnjaku po putu broj 1 (glavni put po Medvednici ili planinarski put Medvednicom)
ujutro kad mi je u pol 5 zazvonio mobitel sam se premišljao još da li da idem ili ne al ipak sam odlučio poći..
Kad sam došao u Sesvete tamo je bila magla. Uskoro će biti sve češće takva jutra i u Zagrebu vjerojatno. Tam sam si još uzeo vode i peciva jer sam se bojao da ću ostat gladan i žedan. Izašao sam stanicu iza groblja Markovo polje i počeo hodati.. Tad je bilo oko pola 7, nije bilo magle tam, već je svitalo al još uvijek je radila ulična rasvijeta U Vugrovcu se u subotu i nedjelju održaval priredba vugrovečko miholje..vidio sam neki šator i stolove na jednom mjestu al nikog još nije bilo. Ipak je bilo prije 7 ujutro. U 7 sam došao do raspela gdje planinarski put napušta glavnu cestu u Vugrovcu i nakon još nekih 4-5 minuta napustio asfalt. Ubrzo sam se već penjao i u 7:12 stao prije zavoja u šumarak.. Morao sam..sunce je jednostavno mamilo.. Već se činilo tak visoko na nebu iako je taj dan izašlo mislim u 6:52. Valjda se s tog mjesta zbilja i vidi taj trenutak. Magla je prekrivala doline a čak i neke niže brežuljke prema Sesvetama ali na tom mjestu je sijalo sunce i bilo je već toplo..vestu sam skinuo još kod raspela tak da sam bio samo u majici kratkih rukava i svejedno mi je bilo toplo. odlučio sam da ću doći još koji put na to mjesto baš gledat svitanje i izlazak sunca..još kad bi to bilo i s curom..al dobro, to je ipak previše očekivat vjerojatno..
Krenuo sam dalje jer ipak me čekao još dug put. Htio sam prijeći Medvednicu po transferzali. To mi je već jako dugo želja (kao i neke druge transferzale) al nikako se na to nisam odlučio. Al u petak nakon što sam se upisao u treću godinu to mi je valjda dalo nekog dodatnog motiva..ono, ak mogu to napravit onda ću moć i naučit za neki ispit. S tim da sam odmah "to" uzeo kao promjenjivu varijablu jer ipak su već noći dulje od dana i ne bi imalo smisla bauljat po noći (nisam ponio bateriju, kompas, a i zalihe vode i hrane mi nisu bile posebno impresivne). A i nisam u nekoj formi. Tako da je "to" poprimilo oblik "ići stalno laganim tempom bez duljih zadržavanja pa dokle stignem". A računao sam da će to biti do slapa Sopota (dost više od pola transferzale) ili do Kraljičinog zdenca (oko pola transferzale)..ispalo je nešto između.
Odmah iznad Vugrovca postoji planinarski dom (235m) ali na njega nisam išao jer je radio tek od 9 a ja sam tam bio tek oko 7. Tak da od njega nemam žig.
Put od Vugrovca do Lipe vodi livadama, pored vikend kuća i tek pred kraj počinje jači, vrlo kratak uspon. A taj dio preko livada je posebno lijep, s prekrasnim vidicima prema Planini Donjoj i ostalim mjestima. Ubrzo sam vidio i lika s pesekom koji je išao na suprotnu stranu vrćajući se iz jutarnje šetnje. Mnoge kućice imaju vjetrenjačice pa kad je vjetar to daje posebnu draž. Ovaj put ga nije bilo ali je pogled na doline u magli davao to što je vjetar oduzeo. U 8 sam bio kod drugog raspela. Oko pol sata prije doma (a sat i pol od raspela) sam stigao do odvojka za Čučerje. Na planinarski dom na Lipi stigao sam u 9 sav u znoju od završnog uspona. Domar je radio šupu s nekim (mislim da je rekao bratićem). Bio sam prvi izletnik taj dan!:-) Odmah sam ga zamolio za žigove i poštambiljao ih na preklopljeni A4 papir..knjižicu transferzale nemam:-(
Pozdravio sam ga, otišao i popeo se na piramidu samo da bacim pogled i odmah krenuo dalje. U blizini Lipe (manje od 5 minuta prema Gorščici) se nalazi i kapelica, domar je rekao da je u nedjelju tam misa. Piramida se nalazi na nižem od 2 istoimena Roga koji je visok 709m (ta visina piše i na žigu u planinarskoj kući). Drugi i viši Rog (742m) je malo bliže Sljemenu i zarastao je u šumu.
Na putu od Planinarskog doma na Lipi do Kaptolske lugarnice na Gorščici na jednom mjestu sam ubrao i 15-tak kestena. Nisam očekivao da ću ih nać pogotovo što je to ipak na oko 700 metara visine. Putem prema Gorščici se prvo (oko 20 minuta od doma) prolazi uz odvojak za Mariju Snježnu (zavjetna gotska kapelica župe u Čučerju) odnosno Vidovec (naselje u Zagrebu), a zatim i pored odvojka za Laz i Gornju Stubicu (naselje na 391m visokom kašinskom prijevoju na cesti Sesveta - Marija Bistrica, oko 30 metara od doma ili 10 od prošlog odvojka). Nakon manje od 20 minuta sam došao do kućice ispod koje je s nekog kamenja lijep pogled na zagrebačku stranu medvednice..mislim da je na stijeni bila tisa tj. Taxus baccata al nisam ziher više..Ubrzo nakon toga je bilo neko skretanje 100 metara do izvora ali ga nisam uspio naći (a nisam se ni previše trudio jer mi se ipak žurilo). Vrlo brzo je Miškov vidikovac (više me se dojmio onaj vidik kod kućice). Nakon 10 minuta (a petnaestak minuta prije doma na Gorščici) došao sam na makadamski put kod koga je i račvanje s direktnim putem za Hunjku. Naravski da nisam išao za Hunjku nego na Gorščicu gdje sam došao u 10:35
Na Gorščici je od prije par godina sagrađena i nova kuća u kojoj su samo klupe (uz postojeći stari dom..piše da ga je Šumarija Zagreb iznajmila PD Zagreb - Maticina neodređeno vrijeme). Uz dom je i izvor (izveden tako da se voda iz njeg grabi). U domu koliko znam ima Velebitskog piva ali budući da sam planirao još dosta hodati nisam si ga odlučio priuštiti. Na livadi pored doma su 2 sjenika od kojih je jedan originalno uređen..unutar njega su vrata a s druge strane njih čak i krevet, mislim da je to neka vrsta vjerskog objekta..ovaj put je bilo zalkjučano. Postoji i mala kapelica (ili veće raspelo ) koja je sagrađena na jedan M. rođendan:-))
U domu sam si opet polupao žigove..piše 738 m na žigu, u knjizi jednoj staroj (Planine Hrvatske) 685..
Malo iza 10:50 sam krenuo dalje. Nakon 45 minuta sam došao do odvojka za Lojzekov izvor i Kulmericu (pot številka 38), nakon još 20 minuta prošao u blizini hranilice za životinje, pa 10 minuta iza došao do odvojka (put 23) za Gorsko zrcalo i nakon još 10 minuta do doma na Hunjki. Onaj bijeli dom obrtnika se sad opet nekako drukčije zove (bio je hotel hunjka, pa hotel janica a sad se stvarno ne mogu sjetit kak se zove...) Blizu Hunke me nazvao frend i rekao da je postao stric:-)) bratova žena je rodila i tak.. kod Hunjke sam došao u 12:15 (kod Gorščice je pisalo da treba 1:45). U blizini Hunjke sam sreo prve veće skupine ljudi. Al na samoj Hunjki je bilo iznenađujuće malo, pogotovo zato što je kod Gorščice sat i pol ranije već bilo ljudi..a mislio sam da tam ipak manje idu.. Žigova u tom hotelu nije bilo a žena na recepciji mi je rekla da su dan prije zaštitari zatvorili Rauhovu lugarnicu! (drvena kućica novijeg datuma..). Tam su inače bili žigovi. Hunjka je na 875m nadmorske visine.
Od Hunjke prema Puntijarki sam morao puno više paziti da ne izgubim put broj 1 jer je tamo uz običnu šumu i šuma putova. Prošao sam preko "S"-a (livada) umalo ispusteću dušu penjući se i usput zvjerajući jel onim odvjkom tamo ide markacija.. i za 20 minuta došao do Puntijarke.
Planinarski dom Ivana Pačkovskog na Puntijarki je vjerojatno najveći planinarski dom na Medvednici. Tamo je zbilja bilo puno ljudi, većina ih je sigurno došla autima do samog doma..
Žigovi se nalaze na polici pokraj koje prolaze ljudi s tacnama uzimajući jelo..Sam dom se nalazi na 957m a vrh Puntijarka je valjda 1002 m (ta brojka piše na jednom od žigova). Ima 2 kata, glavni ulaz je na gornji u kom su blagavaona, uzimaonica jela (to di ljudi idu s tacnama mislim), šank na kom se toče pića i damski wc a dolje je muški wc, planinarska soba i neka soba za presvlačenje valjda. Ima i puno soba za spavanje u domu.
Od Puntijarke sam krenuo u 12:55 al u biti u 13 jer nikako nisam mogao nać put broj 1..na koncu sam krenuo dalje putom prema vrhu koji nije imao nikakva broja..očito je to ipak put 1 samo se nisu više sjetili označavat. U 13:15 sam bio kod "Snježne kraljice". Ukoliko netko ko planinari nije čuo za to nek si ne misli da nije u toku jer sam u njoj besplatno jeo i pio povodom otvaranja Kuća ima iste (Gauss - Krugerove:-))) koordinate kao i Dom izvođača:-)Salata (pogotovo jedna s nekim preljevom) je bila posebno njami...:-))) A uspio sam i dobit neki sok od sicilijanske crvene naranče:-) Počela je i svirat živa glazba..
u 13:35 sam krenuo dalje i za 5 minuta došao do Sljemeske kapelice. Tam su se ljudi skupljali za vjenčanje. Odmah nakon kapelice je uslijedio šok.. umjesto da markacija 1 (broj se u međuvremenu pojavio) nastavi dalje prema vrhu išla je dolje!! Shvatio sam da sam zaboravio da put ide i na PD Runolist koji je 150 metara niže (824 m).. Tako sam otišao do Runolista, udario žig i vratio se na isto mjesto za 50 minuta.Onda sam otišao dalje 10tak minuta do vrha Sljeme (1033m). Nije bio neki naročito pogled za razliku od vidika između Lipe i Vugrovca. Nisam se dugo odmarao već sam odmah u krenuo dalje preko Tomislavca (hotel s 3 zvijezdice, nemaju žiga) pa ispod njega kroz koprive i drugo raslinje do ceste i dalje "mrcinom" dolje do Kraljičinog zdenca. Stvarno je strm taj odsjek 1M. Ali ne samo to, šuma je na nekim mjestima totalno posjećena! Jest da sam upisao treću na šumarstvu al fakat mi nije jasno zašto je baš toliko posjećeno..uspio sam i izgubit markaciju al sam se onda ipak vratio na pravi put. Na Kraljičin zdenac (529m) sam došao za 55 minuta od vrha (uključujući i odlazak u tomislavac i gubljenje markacije). Tam sam udario žigove, napio se vode i napunio bočicu istom. To je kolko ja znam daleko najjači izvor na Sljemenu. A i najpoznatiji. Mnogi dolaze uzimat vodu s njega za doma, cesta prema gradu prolazi uz njega. Otišao sam i do Lugareve kućice po žig. Ona se nalazi malo iznad Kraljičinog zdenca. Odlučio sam da ću ipak nastavit dalje al vjerojatno samo do PD Risnjak a ne do slapa Sopota..zbog mraka. Od Kraljičinog zdenca se može za 40-50 minuta doći po lijepoj poučnoj stazi do Šestina iz kojih voze gradski autobusi za Britanski trg i Mihaljevac.
Od Kraljičinog zdenca put 1 se penje do Planinarskog doma Grafičar (na žigovima 804, u knjizi 864m..wtf???  ). Nakon 10 minuta prošao sam pokraj odvojka za Sljeme (put 12, možda čak i nikad nisam išao s njim) a odmah zatim taj put je otišao dolje prema Mevedgradu. Nadam se da nisam i na Medvedgrad trebao ići za žig.. Nakon još 10 minuta je bio odvojak za Lukšić (naselje u Zagrebu), pa ubrzo kućica i iza još 20 minuta do kolnog odvojka (makadam) za PD Risnjak. Od tam je bilo manje od 10 minuta do doma s tim da sam vidio izvana i rudnik Zrinskih. U njem su se u nedjelju održavale viteške igre. Tim putem ide dosta ljudi (idu valjda od sljemena preka grafičara i kraljičnog zdenca ili medvedgrada na šestine).
Na grafičaru sam isto poštambiljao papir i nakon 15 minuta odmora krenuo odmah dalje u 17:20 prema PD Risnjak. Putem sam vidio lika u stroju-traktoru koji je vukao deblo pa stao, spustio ga i otkačio. Gledao sam iz daljega, bilo mi je malo bed mu prići a i bilo je kasno pa mu je vjerojatno bilo dost svega..ne znam dal se radi i po mraku (šumarKA?). Uglavnom, nakon što je otkačio drvo otišao je nazad..možda po drugo. Na PD Risnjak sam došao u 17:45 (ta 2 doma su dosta blizu i put je full ugodan, najstrmiji je prvi dio-spuštanje do kolnog puta za Risnjak). Kod doma sam zatekao samo domara..pitao sam ga sam za informaciju kolko je do sopota, rekao je sat i 15. A od tam treba ić još sat i 15 do gornjeg vrapća di je civilizacija i bus za grad. Tak da sam udario žigove, pojeo nešt od svoje klope i popričao s domarom te oko 18 krenuo po ne1 putu za Mikuliće. Putem su me pretekli biciklisti, opet sam gledao crveno sunce (ovaj put na zalasku) i u 19 došao u Mikuliće.
Al ni to mi nije bilo dosta hodanja već sam nastavio dalje jer mi se nije dalo čekat bus..usput me prestigao i ja došao u 19:50 na črnomerec.
I odlučio sam da ću zatvorit sezonu kupanja! Lijepo otišao na Jarun i bučnuo se par minuta nakon 21 sat..samo 3 sata prije isteka rujna:-))
voda i nije bila baš posebno hladna (negdje oko 19-20 C valjda) i baš mi je pasala nakon toliko hodanja ali opet nisam htio da ljudi pomisle da se namjeravam utopit..kupao sam se inače gol skroz odmah uz ogradu za nudić..
Iza sam si obukao na majicu i vestu da se ne prehladim. Stigao sam doma u pol 11 na užas bake koja se čudila kaj sam tak dugo vani..
Drago mi je da sam konačno prešao jedan (i to veći) dio Medvednice po tom putu..Putem sam si mislio ak to mogu napravit onda mogu i faks..malo čudno možda razmišljanje al ipak je šumarstvo faks koji se odvija puno u prirodi a ja to fakat volim..sam mi se čini nekad (prečesto!) da ne znam, ne mogu, da su drugi bolje od mene al možda i nije tako. Nadam se da ću preći i dionicu od PD Risnjak preko slapa Sopota, Ponikava, Pd Glavica, Kamenih Svata do Susedgrada..ili obratnim redoslijedom.whatever..to se može napravit i 21.12. jer je ipak dost kraće..
ajme, koji post..svaka čast onom tko ovo sve pročita..al nadam se da sam bar dao neke korisne informacije izletnicima:-)
|
