ivahanzen
07.01.2010., četvrtak
16. post: Avatar
 Napokon smo dočekali Avatar, novo remek djelo tvorca Titanika, Jamesa Camerona. Za svoj najambiciozniji i najskuplji film u karijeri,Cameron je napisao scenarij još 1994., ali ga tada nije mogao snimiti jer tehnologija kompjuterske animacije korištena u filmu, u kojoj se okoliš i likovi pretvaraju u fotorealistične trodimenzionalne prikaze, tada još nije bila dovoljno razvijena. U filmu u kojem glavne uloge tumače Sam Worthington, Zoe Saldańa, Sigourney Weaver, Michelle Rodriguez i Stephen Lang , radnja se odvija 2154. godine na planetu Pandori, na koji Amerikanaci šalju privatnu vojsku da istrijebiti stanovnike planeta, zvane Na'vi, ne bi li se dočepali rude koja se na Zemlji prodaje u bescijenje. Avatar, koji na sanskrtu znači "silazak" ili inkarnaciju božanskog bića na Zemlju u obliku životinje, čovjeka ili nekog drugog bića, u filmu se odnosi na novo tijelo u kojem čovjek može preživjeti boravak na ovom dalekom planetu, tijelo vanzemaljskog izgleda, ali kojeg pokreće ljudski um. Pa tako Jake Sully (Sam Worthington) bivši marinac prikovan za invalidska kolica biva ponovno rođen u svom avataru, u kojem može hodati te je poslan da se upozna s Na'vi narodom od kojeg bi mogao dobiti korisne informacije za ovu američku misiju. Međutim, zaljubljuje se u prekrasan planet Pandoru i Neytiri (Zoe Saldana) koja ga upoznaje s njim. Jake se na kraju nalazi rastrgan između naredbi koje mora poštivati kao američki vojnik i odanosti vanzemaljkom narodu koji je prigrlio kao svoj. Priča neodoljivo podsjeća na sadašnju politički situaciju u Iraku ili ako ćemo još dalje u povijest,pokoravanje Indijanaca od strane Europljana. Ta pohlepna čovjekova priroda i neprezanje pred ničim da bi došao do još novca i moći te ignoriranje pravih društvenih vrijednosti koje njeguju domorodci, a koje zapadni čovjek smatra primitivnima, jako je dobro prikazana u filmu. Sve u svemu osim par sladunjavih scena i "ja sam hrabri Amerikanac" scena od kojih se povraća, film je savršen.  Obavezno gledati!!3D naočale za potpun doživljaj   |
15. post: odlazak na izbore
|
Odakle početi. Od slabog odaziva na izbore, nikakve lepeze izbornih kandidata, njihovih antikorupcijskih kampanja (a svaki ima putra na glavi) koje se svode na međusobno optuživanje, a ne promicanje nekakvog konkretnog programa ili općenito katastrofalne situacije u zemlji u kojoj pola vlade prijeti zatvor,a korupcija je sasvim normalna stvar. Plus i ta financijska kriza... Ajme, ta politika koja depresija, glupost i dosada. Usprkos takvim osjećajima otišla sam na to glupo biračko mjesto s namjerom da poništim listić tako da niti jedan šugavi kandidat ne dobije moj glas. Ulazim u dvoranu da glasam, a tata mi se šapće ( a sve se čuje) „Iva za Josipovića, jesi čula!“ Sjela sam i rekla si:“Ma kvragu sve je bolje od Bandića“ i zaokružila broj 3. Ali koji izbor zapravo imam ja i svi mi. Izbor između pravnika, sveučilišnog profesora, skladatelja i autora znanstvenih i stručnih pravnih radova, ali potpuno nekarizmatične i sterilne osobe (a Hrvati ful padaju na karizmu) i klauna Bandića koji nas zabavlja svojim gafovima i to od 2002. Sve je počelo neuspješnoim pokušajem podmićivanja policajca koji ga je uhvatio kako vozi pod utjecajem alkohola, a nastavilo se situacijom u kojoj je prouzrokovao prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola. Naime, Bandić je svojim vozilom Range Roverom udario u drugi automobil te je bježao pred policijom. Policajac koji je vodio zapisnik uskoro je ostao bez posla. 2007. Bandić je pak pod istragom USKOK-a zbog nekoliko poslova koje je sklopio kao gradonačelnik Zagreba, od kojih je najviše medijske pažnje privukla razmjena zemljišta na razkrižju Maksimirke ulice i Avenije Gojka Šuška za zemljište u Sesvetskom Kraljevcu. Ima toga još, ali glavni problem nije u tome što je Bandić napravio ili nije napravio već u tome da se većina Hrvata može poistovjetiti s njim. Stoga, Bože nam pomozi, 10. siječnja na drugom krugu izbora jer ja fakat ne želim živjeti u zemlji u kojoj je Bandić predsjednik, Mamić gradonačelnik Zagreba, a Kerum gradonačelnik Splita. |
03.01.2010., nedjelja
14. post: cajka
|
Ludnica, Pasha, Diamond, Lampaši, Casablanca Cabare, Nec… samo su neka od imena mnogobrojnih narodnjačkih klubova u ovom gradu. Klubovi u kojima se puštaju narodnjaci iliti turbo folk niču kao gljive poslije kiše. Kako i neće kada 70% hrvatske mladeži sluša upravo turbo folk. Ovaj pravac toliko je svet da su čak i na Božić,možda najvažniji katolički blagdan, narodnjački klubovi puni, a naši najpoznatiji nogometaši (od kojih su neki nastrojeni poprilično obiteljsko/katoličko hrvatski) bježe iz karantena samo da bi otišli na koncert svog omiljenog folk izvođača. Iako turbofolk nije fenomen samo u zemljama bivše Jugoslavije može se reći da je ovaj glazbeni stil nastao u Srbiji u ranim 90-ima. Autentična srpska pop muzika ili kako bi neki rekli, najpoznatiji srpski brend, nastao je postepenim ubacivanjem elektronskog zvuka i popularnih zapadnih ritmova, kao što su rock, disko, rap i/ili dance u matricu „novokomponirane narodne muzike“ Naziv turbofolk smislio je crnogorski pjevač Rambo Amadeus, a Rambo kaže "Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbo folk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime." Fenomen turbofolka u Hrvatskoj je počeo već ranih 90-ih godina, nakon relativnog smirivanja ratne situacije. Poznata je i priča da su se za vrijeme najžeščih srpskih bombardiranja Sarajeva, na tržnicama prodavale piratske kazete srpskih turbofolk zvijezda tako da ne čudi ista pomama za ovim „zabranjenim voćem“ i u Hrvatskoj, ali mene osobno jako čudi da jedna 90% katolička zemlja ima 70% mladih koji slušaju takvu glazbu? Osjećate nerazmjer? tina ivanovic, cajka u Diamondu   neka cajka pjeva u Ludnici  cajka moda  sto kažu oni koji slušaju cajku |
View My Stats