and not a single fuck was given that day
nauči drago dijete potrudi se pojedi pogledaj pročitaj
neću ja. ne sada. žao mi je, ne mogu. loša sam.
jučerašnje jutro je bilo iznimno hladno. išla sam u šaping. kupila sam si đemper neki lijepi i neku majicu isto lijepu. u zari sam ostala duže nego što je bilo potrebno jer su puštali neku osm glazbu i poslije sam u nekom drugom dućanu začula pumped up kicks i bila sam veoma sretna.
u ejčenemu je svirala neka lijepa pjesma, nisam se mogla suzdržati pa sam brzinom elektromagnetskog vala ja sam inače hiperboli sklona pa, je li, zapisala nekoliko riječi koje sam uspjela pohvatati. inače, ja užasno loše tipkam na te smartphoneove, tako da sam nekoliko sekudni proklinjala kletu sudbu što ne ponesoh svoj didl blokić i omiljenu mi plavu kemijsku.
pjesma se inače, kako se kasnije ispostavilo, zove his favourite christmas song i vidjela me njezina sestra dok sam plesala na očitu ravnodušnost svih prisutnih. mislim da me prepoznala. oduvijek mi je bilo fascinatno kako se ja uvijek svega sjećam , a drugi ljudi sve olako zaboravljaju. u prilog toj činjenici moram spomenuti i svoju vlastitu netrpeljivost prema ponovnom upoznavanju osoba koje sam već upoznala. okej, approve-am ako smo si malo popili i sve je iza toga total blur, ali što je najgore jedna me osoba upoznala dok je bila pijana i sjeća me se. okej, valjda nisam pamtljiva. okej, zaboraviš ime, ali meni osobno face uvijek ostaju. oh well.
ne mogu više. words overdose.
|
