Dvije strane, dva lica.
utorak, 11.10.2011.
Sve više i više primječujem da ljudi imaju dvije strane, dva lica, dvije osobnosti. Ko da nose maske. E pa imam i ja masku, zove se fake smile. Lakše mi je stalno glumiti da sam super volje i stalno nasmijana neg da svakome pojedinačno objašnjavam zakaj sam u ku*cu. Teško je ljudima pokazati prave osjećaje i emocije. Bojimo se. Čega? Da nebudemo povrijeđeni. Očito nas je neko prije jako povrijedio pa se sad bojimo da netko to ne napravi ponovno, možda čak i na gori način nego što je napravio onaj prije. Ono kad plačem u sobi u mraku do 3 ujutro, pa se ujutro probudim s podočnjacima i crvenim očima, pa stavljam kilu pudera i korektora na to da neko slučajno ne bi primjetio da i ja imam osjećaje, da sam obično ljudsko biće i da mi je kao takvome, normalno raditi greške, bojati se i plakati. Poznato? Da, poznato.
| 00:10 |
Komentari (5) |
On/Off |
Print |
# |
|
"I cry when angels deserve to die."
Hvala na višku inspiracije, u mom gradu je glupo voziti skejt. Ja sam Fabrička Greška generacije, dovoljno pametan, šteta previše slep.
credits
Design: balloons
Adjustment: murderscene
|
"I cry when angels deserve to die."