Ispovijest ˝loše i pokvarene˝ crvenokose djevojčice koja živi neshvačeno u tako velikom svijetu.

četvrtak, 04.08.2011.

Većina ljudi me mrzi. Misle da sam bezosječajna kučka kojoj nije stalo ni do čega. WRONG! I ja sam samo ljudsko biće koje ima osjećaje i kojoj je kao takvoj, sasvim normalno činiti greške. Nisam savršena, dapače, imam jako loše mišljenje o sebi. Previše pušim, previše se živciram, ali kad i učinim nešto dobro, nitko to ne primječuje i ne vidi. Zašto da se onda uopče trudim? Ionako nikome nije stalo. Jedna greška u jednom sasvim običnom danu i BUM! Tračevi se šire. Jedan kaže nešto, drugi se nadoveže, a dok trač stigne do dvadesete osobe, priča je tolko velika i prenapuhana da se i roman može napisati. Sve je to obična igra pokvarenog telefona. Da sam upola toliko loša koliko svi o meni pričaju, ne bi trenutno slušala Bella´s Lullaby, pjesmu koja je meni neka vrsta terapije za opuštanje živaca. U rozoj pidžami s Miki Mausom, i medekom u rukama i u nadi da ću zaspati i da kada se probudim, svijet neće biti tako loše i pokvareno mjesto gdje svi samo gledaju kako zgaziti jedni druge da njima samima bude bolje. U neku ruku, možda i jesam kučka, možda ne pokazujem svoje osjećaje, ali ne pokazujem ih jer ne želim biti povrijeđena. A najgore od svega je to da nisam jedina koja se trenutno tako osjeća. Ljudi su đubrad, neki su tolko velika da mi se i povraća od njih. Očito nisu zadovoljni sami sa sobom, pa pljuju po drugim i tako rješavaju svoje komplekse. Ahh. Sretno im bilo. :* Možda bi bilo bolje kad bi se prestala zamarati sa svim tim, kad bi se samo nasmijala i postala gadura kakvom me i nazivaju, tada bi očito bili zadovoljni. ;)
Cura koju neizmjerno volim i koja piše ovaj blog me naučila, da nije bitno što drugi misle o tebi, nego što ti sam misliš o sebi. Padni, ali se i uspravi, digni se, popravi krunu i kreni dalje. Nije me briga što drugi misle o meni i kakve sve gadosti pričaju, za dobrim konjem se velika prašina diže. Mrziš me? Dobro, ali svejedno si odvojio onih par minuta da istračaš osobu koju ne podnosiš. Ovo vjerojatno niko ne čita, ali ako netko slučajno naiđe na moj blog, i vidi da je u istoj situaciji kao i ja, zapamti: NIŠTA NIJE DUGOTRAJNO! I na kraju se sve nekako na savršeno nesavršen način riješi samo od sebe. U životu treba uživati, samo je jedan. Ne trebamo vrijeme gubiti na osobe koje nas ne zaslužuju i koje su nas povrijedile.

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.