nedjelja, 01.07.2012.

tko li nas je urekao...

šest mjeseci......6.

jesi ti sretan?
ja nisam. nisam. bila bih prije dva dana.
noćas sam tužna...

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Tko od nas još može naslutiti sebe?
Rušimo se vječno
Naš je put bez dna i padanje bez glasa



zamakle su naše zvizdi...ne vidimo se više...mašemo, mašemo, al' uzalud...
mrak je.


dođe mi da prolijem suzu po riječima...i najmanji kihaj izmamio bi ju na vrh..ali neće, ponosna...da spuzne po gravitaciji...
prokletnica...
zna da se nema čemu žaliti...svjetla gore...
nesretnica...ne vidi silnu sreću. a toliko svitla...svitla oko nje...


o srpnju...prebrzo si pokucao na moja okna...




00:10 | Komentari (0) | Print | ^ |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.