Ili se meni samo čini ili mi u posljednje vrijeme postovi postaju užasno depresivni. Nije ni čudo. Umjesto da stvaramo živote mi ih uništavamo. 7 smrtnih grijeha kojima sam naziv govori čime rezultiraju, nama su postala pravila po kojima živimo. Koliko god mi to poricali, to je istina. Koga je više briga za vjeru? Koga je briga za ljubav? To su zadnje stvari o kojima današnji grešni čovjek razmišlja. Sve se svodi na to što drugi misle. Je li kad tko razmislio o navedenim temama na sličan način? Je li netko ikada razmišljao o tome??
Danas je iznimno tužan dan za sve fanove balkanskog izvođača koji je jučer rano ujutro poginuo u automobilskoj nesreći. Riječ je, mislim da svi znate, o Toše Proeskom. Čovjek je imao 26 godina te je tuđom pogreškom ostao bez života. Pa jebem ti ovakav svijet i život (kad moram opsovat) gdje mladež željna radosti i veselja živi kratko poput leptira! Usudila bih se reć, u raju odjekuju prazni hodnici, dok je u paklu gužva. Pa što smo na to spali? Čovjek koji je vozio taj auto nosit će do kraja života krivnju na duši. Pitam se, tko je kriv za to?
Previše je pitanja, a premalo odgovora...

Evo što je par ljudi reklo na smrt pjevača:

Svijet je izgubio najljepsi dio sebe.... TEBE!!!! Tesko je vjerovati da te vise nikada necu cuti niti vidjeti... niti odlaziti na tvoje koncerte... izgubila sam uzor i idola..... zasto Bog uzima sebi samo ono najbolje na planeti??? ZAsto, Boze??? Sucut tvojoj porodici... a na nama fanovima je da te vjecno pamtimo.... kao velikog covjeka, dobre duse i velikog srca.... neka te cuvaju andjeli kao sto si ti nas svojim pjesmama..... nikada te necu zaboraviti...

Bože hvala ti što sebi odabireš najbolje, a nas koji smo nepopravljivi puštaš još neko vrijeme da živimo....Na Toši se vidjelo da je jedan pozitivan dečko, i vrlo pristojan, i ako postoji zagrobni život, u što se čvrsto nadam, Toše je sigurno good guy i imat će svoje mjesto tamo gdje srce nije kamen kao ovdje pokenad. Toše hvala ti na lijepom glasu i lijepim pjesmama...nadam se da će roditeljima i rodbini biti malo lakše kad znaju da njihovu tugu dijele i ostali u Hrvatskoj...

jednostavno nemrem vjerovat da ga nema..... osoba koja je obilježila najvažniji i najteži dio mog života..... koja me vadila iz svake depre svojim pjesmama.... nema je više..... toše tvoje pjesme i uspomena na tebe će zauvijek ostat s nama....
isuse boze kako je ovo pre strašno šokirana sam od jutros kada sam saznala neprestajem plakati.........teško mi je ovo je jednostavno pre strašno....mozemo zahvaliti bogu što nam ga je poslao bar na kratko da ga imamo........ali valjda je njemu bio potrebniji.....hvala ti toše jedno veliko hvala

Ova je stvarno lijepa:
Lice djeteta, glas andjela, osmeh koji otapa i najtvrdja srca. Gledam i ne mogu da vjerujem da te vise nema. Sad si s andjelima a nebo je dobilo najboljeg. Pjevaj jer ti je samo nebo bilo granica. Zbogom prijatelju. Pocivaj u miru.


In our headlights, staring, bleak, beer cans, deer's eyes
On the asphalt underneath, our crushed plans and my lies
Lonely street signs, powerlines, they keep on flashing, flashing by

And we keep driving into the night
It's a late goodbye, such a late goodbye
And we keep driving into the night
It's a late goodbye

Your breath hot upon my cheeck, and we crossed, that line
You made me strong when I was feeling weak, and we crossed, that one time
Screaming stop signs, staring wild eyes, keep on flashing, flashing by

Nije fer,
stvarno nije fer...
Zašto su bol i patnja uvijek prisutne?
Možda je stvarno žena kriva za sve...
Da nije bilo te jabuke, bi li živjeli boljim životom?
Bi li naši životi bili ispunjeni ljubavlju, životnom radošću
i vjerom koju malo tko više ima?
Bi li ovaj prokleti život onda imao nekog smisla???

Pitanje na koje nitko nema odgovor...

Stari Grci su govorili da su bogovi nama zavidni jer nam svaki trenutak može biti posljednji te da život živimo sa saznanjem da na ovome svijetu nećemo provest vječnost (ako ona uopće postoji).
Ali tko bi mogao bit zavidan ovakvome životu
osuđenome na propast od samoga rođenja??
Životu koji se tako ni ne može nazvati,
gdje je nada za boljitkom jedino što nam preostaje....