ita62 niska od misli

sto je život, i sto je smrt, prestala sam se bojati jednog i drugog nakon prošlotjedne životne vage..tako me lijepo ljuljala, malo simo, malo tamo, i nista mi se nije cinilo tako strasno.Nije mi palo na pamet da razmisljam na kojoj ce strani stati. To nije bilo nikakvo izvantjelesno iskustvo, to je bilo jednostavno slabost organizma i možda bezvoljnost za borbu, nekontrolirano vrludanje i zagrebanje po i ispod korica mozga, nasumce dovodjenje osoba ..........ne znam zbo čega, ali vise se ne bojim smrti i njenog dolaska. Ona je tako tiha i njezna .
A liječnici, sestre....bili su kao sjene na prozoru.