Eureka

....braća u Jasnoj Gori....


....molitva časoslova....


....braća se spremaju za svetu euharistiju....

„Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.“ Paralelno mjesto kod proroka Amosa glasi: „Evo dani dolaze kad ću poslati glad na zemlju. Ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine.“

Evo, o pravednosti je riječ. Što je pravednost? Dati svakome što mu pripada. A Bogu pripada sav čovjek. Ne komadić riječi, ne komadić tijela, ne komadić našeg vremena. Samo kod nas je prisutan strah od predanja Bogu misleći da time nešto gubimo. Gubimo svoju nesamostalnost koja nam se pokazuje kao samostalnost. Gubimo svoje ropstvo i ovisnost koje nam se predstavlja kao sloboda i neovisnost.

Zato gladan i žedan pravednosti znači biti gladan i žedan Božjih odnosa. Znači moći uživati Njegovu naklonost, ali ne tako da je zadržimo za sebe nego da je širimo oko sebe. Širimo prostore Božjeg kraljevstva. Zato nam Isus čestita kad smo gladni i žedni Božje riječi, Njega samoga. On nas hrani, ta Njegova riječ jest doista melem našem srcu, jer liječi, ozdravlja, oprašta, preobražava, otvara obzorja. Nudi mogućnost suživota. Omogućuje sporazumijevanje i razumijevanje, štiti nas. To je taj kruh riječi Božje.
I tada čovjek postaje pravedan prema drugima. Druga riječ za pravednost jest svetost.

Svetost...Gospodine daj nam kruha svetosti. Daj nam kruha ljubavi, punine, dobrote. Evo, uz to možemo vezati i ono ''biti progonjen zbog pravednosti''. Biti progonjen zato što Božji stil života promičeš među ljudima koji su zamračili horizonte te su se zabili u zemlju kao noj u pijesak i ne vide dalje od vlastitoga nosa.

I zato ih guši zlo i pokušavaju druge gušiti zlom kojim su sami gušeni. A dobro pronalazi način kako da opet pronađe put do ljudskog srca. Kako da svjetlost vida očinjega našega srca, ne bude zamračeno privremenim rješenjima, nepravdama ove ili one vrste već pravednošću Božjom, koja u nama ostvaruje ono što samo našom suradnjom može biti ostvareno. Pa neka nas glad i žeđ za pravednošću, za riječju Božjom, za smislom života potakne da se ne zadovoljavamo rješenjima koja su manja od Boga.
fra Miroslav Bustruc

Nebeski Oče, hvalim te, slavim i klanjam ti se. Hvala ti što si poslao svoga Sina da mi da život, da mi oprosti i da mi bude brat. Hvala ti što mi neprestano šalješ svoga Duha Svetoga da me vodi i jača. Nebeski Oče, otvori mi oči da vidim tvoju snagu, veličinu i pobjedu koju ćeš izvojevati za mene.
Dolazim pod križ Isusa Krista i prekrivam se njegovom Predragocjenom Krvlju. Predajem se Kristovom svjetlu i u Isusovo Ime zabranjujem svim silama koje bi omele ostvarenje Božjega plana u mojem životu. Oblačim na sebe Božju opremu tako da se mogu oduprijeti đavlovim lukavstvima (Ef 6,11). Držim se čvrsto, bokova opasanih istinom, obučen u oklop pravednosti (Ef 6,14). Držim uza se štit vjere da njime ugasim ognjene strijele Zloga. Od Boga uzimam kacigu spasenja i mač duha, to jest Riječ Božju (Ef 6,16-17).
Nebeski Oče, prizovi mi u sjećanje ako ima koja osoba kojoj još nisam oprostio ili koji grijeh koji još nisam ispovjedio. Pokaži mi koji ti dijelovi moga života nisu omiljeli, a sotona bi ih mogao iskoristiti. Molim te da oprostiš meni, mojim rođacima, mojim precima i prijateljima svako zadiranje u područje nadnaravnih sila koje se protive Isusu Kristu. Povlačim sve ono što je bilo predano sotoni i stavljam sve to u Gospodstvo Isusa Krista. Hvala ti, Duše Sveti, što me vodiš u puninu života.
U Ime Isusa Krista sada vežem sve duhove zraka, vode, zemlje, podzemlja i onoga svijeta. Vežem i sve izaslanike sotonskoga stožera i molim da Isusova Krv zaštiti zrak, atmosferu, vodu, zemlju i njezine plodove, podzemlje i onaj svijet.
U Ime Isusa Krista zabranjujem svim spomenutim neprijateljima da komuniciraju ili si međusobno pomažu na bilo koji način ili da komuniciraju sa mnom ili primaju pomoć iz bilo kojeg izvora.
U Ime Isusa Krista pečatim u Isusovoj Krvi ovo mjesto, sve prisutne, sve obitelji i rođake, sve suradnike i sve izvore iz kojih se opskrbljuju. (ponoviti 3 puta)
U Ime Isusa Krista zabranjujem svim izgubljenim duhovima da mi se osvećuju na bilo koji način.
U Ime Isusa Krista kršim i poništavam svako prokletstvo, vračariju, urok, vještičarenje, varku, zamku, trik, duhovno ropstvo, kao i bilo koju bolest na me došlu preko bilo kojeg sredstva ili po mojim vlastitim pogreškama i grijesima. poništavam svaki utjecaj Zloga preko rodbinskih veza, kao i sva prokletstva zle želje i pečate, znane i neznane. Prekidam svaki zavjet dan Zlome, sve duhovne veze i sporazume s njime, svaku prodaju duše koju su sklapali moji preci. Kršim i poništavam sve veze i posljedice veza s raznim vidovnjacima, astrolozima, medijima, hodžama i svim okultnim praksama. Dokidam sve posljedice sudjelovanja u okultnim ritualima, štovanju okultnog, služenja tarot kartama i astrologijom. Kršim i poništavam veze sa svim silama koje nisu od Boga i svim oblicima ponašanja koji nisu na slavu Božju. (ponoviti 3 puta)
U Ime Isusa Krista odričem se duha ____________ i zapovijedam ti u Njegovo Ime da mirno odstupiš od mene ne šteteći ni meni ni ikome drugome. ( Zamolite Gospodina da vam po riječi spoznanja otkrije ime tog zloduha. Ako niste sigurni, obratite se njegovoj negativnoj posljedici kao što su ljutnja, strah, nesigurnost, bolest, trauma.)
Nebeski Oče, neka rijeke iscjeljujuće vode moga krštenja poteku kroz mjesto moga straha, neka tvoja snaga zamjeni moju slabost….( Svakim zazivom molite da Gospodin negativnu stvar zamijeni onom pozitivnom.)
Hvala ti, Nebeski Oče, što si me oslobodio. Slavim te, blagoslivljam i klanjam ti se. Zahvaljujem ti na mudrosti i svjetlu Duha Svetoga.
Hvala ti što si me po Duhu Svetomu učinio odvažnim u borbi protiv djela Zloga. Hvala ti što me ohrabruješ. Hvala ti što ti uvijek pobjeđuješ.

Kad je brat Bruno jedne noći molio, rastresalo
ga je kreketanje žabe rikače. Svi njegovi napori
da se ne obazire na taj zvuk bili su uzaludni,
i zato je sa svog prozora viknuo: «Tišina! Ja molim.»
Budući da je brat Bruno bio svet čovjek, njegovo
je zapovijed bila odmah ispunjena. Svako je živo
biće zašutjelo da bi tako stvorilo šutnju koja
pomaže molitvi.
Sad je pak drugi glas dopirao u Brunovu molitvu-
unutarnji glas koji mu reče: «Možda se Bogu sviđa
kreketanje one žabe isto toliko koliko i pjevanje tvojih
psalma.»
«Što se to može Božjim ušima sviđati u kreketanju jedne
žabe?» -bio je prezirni Brunov odgovor. Ali glas se
nije predao: «Što misliš, zašto je Bog izumio zvuk?»
Bruno je odlučio pronaći odgovor na pitanje:
Zašto. Naslonio se na prozor i zapovjedio: «Pjevajte!».
Odmjerno kreketanje žabe rikače ispunilo je zrak
Uz komičnu pratnju svih žaba u blizini. Kako je Bruno
slušao te zvukove, više mu nisu smetali, jer je otkrio
da oni obogaćuju šutnju noći ako im se ne odupire.
S tim otkrićem Brunovo je srce postalo skladno
sa svemirom, i po prvi put u svom životu razumio
je smisao molitve.
(preuzeto iz knjige Molitva žabe)

Jahve reče Abramu:"Idi iz zemlje svoje,
iz zavičaja i doma očinskog,
u krajeve koje ću ti pokazati.Velik ću narod od tebe učiniti,
blagoslovit ću te,
ime ću ti uzveličati,
i sam ćeš biti blagoslov.Blagoslivljat ću one koji te
blagoslivljali budu,
koji te budu kleli, njih ću
proklinjati;
sva plemena na zemlji
tobom će se blagoslivljati."
Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
(Post 12,1-9)

Bog poziva Abrahama da ga slijedi. Abraham napušta sigurnost života, svoj dom, prijatelje i kreće u nepoznato pouzdajući se jedino u Boga. Abraham je čovjek sadašnjosti koji živi sada, u ovom trenutku, ne opterećuje ga ono što će biti sutra jer zna da ga Svemogući Otac vodi i stoga sve svoje brige i strahove prepošta Bogu kome je sve moguće. Kažemo da je Abraham otac naše vjere i stoga bismo trebali učiti na njegovom primjeru. I Isus nas poziva da živimo u sadašnjosti, osobito pozivom: «Bdijte i molite». Nije rekao bdjet ćete i moliti već nas poziva da to učinimo upravo sada u ovome trenutku. Samo na taj način naše srce će uvijek biti spremno za Isusov ponovni dolazak.
Mi smo pozvani da počevši od sada izgrađujemo Božje kraljevstvo na zemlji koje će se nastaviti u nebu. Mi smo pozvani da budemo svjetlo našoj braći koja su odlutala od Isusa i Njegove presvete ljubavi.On želi preko nas učiniti čudo ali mu mi to moramo dopustiti.
Ako odlučimo slijediti Isusa, On nam obećaje blagoslov i blagostanje. u to ne smijemo sumnjati jer zar bi otac djetetu dao zmiju kad ga ono zamoli kruha. Svi mi znamo da je Bog izvršio svoje obećanje prema Abrahamu i da je nagradio njegovu odanost i spremnost na služenje. Samo trebamo imati povjerenje u našega Nebeskoga Oca.
Abraham je odlazio od mjesta do mjesta, od postaje do postaje. Njegov duhovni rast u vjeri i spoznanju pratile su njegove fizičke kretnje. I mi ćemo rasti u vjeri ako slijedimo Abrahamove stope pouzdanja i predanja Božjoj volji u potpunosti.

MOLITVA
Bože ti si pozvao Abrahama da krene za tobom u nepoznato. Ti si ga vodio i pratio. Daj nam snage da i mi krenemo poput Abrahama uzdajući se u Tebe i potpuno Ti se predajući. Otkloni od nas duha straha i sumnje koji nam ne dopušta da vjerujemo tvojoj ljubavi i želi nas pokolebati.
Oče nebeski, tvoji smo, izlij na nas svoj sveti blagoslov i mir, radost i snagu a pogotovo tvoga Svetoga Duha koji je Istina i Život, naš obećani branitelj, da nas vodi prema Tvome kraljevstvu, našoj obećanoj zemlji!

Izmoli molitvu polagano svjestan svake riječi koju izgovaraš. A onda se vrati na svaku riječ i osluškuj što ti po njoj Otac govori:

OČE: Veliki, neizmjerni, tajanstveni Bog - moj je pravi Otac. Ja nosim tragove njegove dobrote i ljubavi. Ja sam dijete ljubavi. Imam Oca koji me voli, koji mi se veseli, koji u meni uživa. Koliko ova temeljna istina moje vjere oživljuje, pokreće, preobražava moje misli, riječi, djela, čitavo moje biće?
NAŠ: On nije samo moj Otac. On je Otac svakog čovjeka, svih ljudi. Zato smo mi svi braća i sestre. Skrivena povezanost jedva se primjećuje. Treba puno truda i vremena da nam se pročiste oči srca da prepoznam sve ljude kao svoju braću i sestre. Kako ću u konkretnim ljudima prepoznati da su djeca Božja, za njih i s njima moliti, raditi?
KOJI JESI: Bog nije iluzija, imaginarna čežnja ljudskog bića za snagom, nježnošću, ljubavlju. Bog je najstvarnija stvarnost – temelj svake druge stvarnosti. Kako se stvarnost da Bog postoji odražava na moj život, na moje misli, riječi, djela?
NA NEBESIMA: Osim ovog vidljivog svijeta postoji isto tako stvaran, nevidljivi, duhovni svijet. Heb 11,3 kaže da «vidljivo nije nastalo iz vidljivoga, nego iz nevidljivoga» Koliko je nevidljiva, duhovna stvarnost prisutna u mom načinu razmišljanja i djelovanja?
SVETI SE IME TVOJE: Kad upoznamo Boga kakav jest trebat će nam vječnost da ga dostojno proslavimo, predanje čitavog bića Bogu da izreknemo ono što Bog zaslužuje. Koliko se po meni Bog sada slavi?
DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE: Kraljevstvo istine i pravde, ljubavi i mira, kraljevstvo svetosti i milosti, punina sreće i blaženstva. Čežnja za srećom su tragovi tog kraljevstva u mom srcu?
BUDI VOLJA TVOJA – KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI: Volja Božja = Božja ljubav prema meni i svemu stvorenom. On zna i hoće ono što je za nas najbolje – zato želim da bude onako kako On hoće. Dopuštam li da Volja Božja po savjesti upravlja mojim životom?
KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS: Kruh je život i sve ono što čuva i produžuje život. Povjeravam li rado Bogu svoj život i sve što taj život podržava? Očekujem li s povjerenjem Božju pomoć u svim mojim tjelesnim i materijalnim potrebama?
I OTPUSTI NAM DUGE NAŠE: Svi smo tako otrovani grijehom da se ne možemo sami izbaviti od tog zla koje nam priprema smrt. Kad nam Bog oprosti grijehe postajemo slobodni od zla i ne bojimo se smrti, jer smo «iz smrti prešli u život».
KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM: Kad kažem bratu, sestri: Opraštam Ti, jeka mojih riječi od Božjeg Srca meni govori: Opraštam Ti.
I NE UVEDI NAS U NAPAST: Ne dopusti, Oče, takve okolnosti u kojima se neću moći osloboditi zavodljivosti grijeha. Neka mi Tvoja snaga i milost bude štit i obrana!
NEGO IZBAVI NAS OD ZLA: Snagom svoga Duha pobijedi zlo u meni i oko mene, da živim u dobroti, istini, ljubavi.

Jedna je kap Kristove krvi dovoljna da slomi svu moć Sotone
Ništa u životu ne može toliko pomoći našem duhovnom rastu i izgradnji, te zaštiti i snazi Božjega života u nama kao sv. pričest. Ona je božanska hrana, dana nam od Boga za život vječni. Želimo ovdje motriti snagu Kristove krvi i sv. pričesti. Želimo naučiti kako u svom životu primijeniti snagu Kristove krvi, kako se njome zaštititi od Zloga i kako ga svezati; kako kroz pričest podržavati i jačati Božji život u sebi.
Molimo Gospodina za milost da nam otvori oči srca, da te stvari možemo razumjeti i duboko upiti u svoje srce.
Najprije se želimo sjetiti PASHE. To je židovski blagdan kojim Izraelci slave svoje oslobođenje i svoj izlazak iz egipatskog ropstva. Prije nego što su Izraelci mogli izići iz Egipta, Bog je pustio da se na Egipćane obore različita zla, ne bi li omekšao faraonovo srce da pusti njegov narod iz ropstva. No faraonovo je srce bilo stvrdnuto. On nipošto nije htio popustiti. Da se odrekne robova i da se liši njihove pomoći? Ta nije poludio! Znao je da su mu izraelski robovi najjeftinija radna snaga i da su mu korisni. Ni pod cijenu mnogih zala koja su pogodila Egipat nije ih se htio odreći. A onda je Bog dopustio da se dogodi još jedno, konačno zlo. I faraonovo je srce bilo slomljeno. To je zlo bilo: smrt prvorođenaca u noći Pashe. Te je noći anđeo zatornik trebao proći Egiptom i poubijati sve prvorođence – i u ljudi i u stoke. Da bi zaštitio svoj narod, da se njima ne bi dogodilo to zlo, Jahve Bog izdao je neke naredbe i preko Mojsija uputio narod što da čini te noći i kako da se ponaša. Te su noći Izraelci slavili svoju prvu PASHU. Židovska riječ Pasha (Pesah) znači PRIJELAZ, a označuje prolaz anđela zatornika iznad izraelskih kuća i domova, a usmrćenje samo egipatskog življa. I znači prijelaz Izraelaca preko Crvenog mora. A kad su Egipćani to pokušali, bili su potopljeni. I na kraju, u svjetlu Novog saveza, označuje Isusov prijelaz iz muke, kroz smrt u uskrsnuće. Tako ta Pasha za nas kršćane ima duboko značenje.
Što se zapravo dogodilo u noći Pashe? Kako je Bog zaštitio svoj narod? On je naredio Izraelcima da zakolju janje staro do godinu dana, bez mane. Pri tome mu nijedna kost ne smije biti slomljena. Njegovu krv neka skupe u jednu zdjelu u krv umoče štap pa tom krvlju neka premažu okvire vrata: oba dovratnika i nadvratnik. Kad anđeo smrti bude prolazio Egiptom i spazio te znakove na kućama, proći će pored, a ljudi koji u tim kućama budu, bit će zaštićeni. Nikakvo im se zlo neće dogoditi. Tako je ta janjetova krv zaštitila Izraelce od sigurne smrti. Ovdje treba razumjeti nekoliko stvari. Kad ih je ta krv mogla zaštititi? Tek onda kada su njome označili područje svoga života, svoj teritorij. Da je ta krv ostala samo u zdjeli, samo na stolu, ništa im ne bi pomogla. Ta je krv po Božjoj riječi imala snagu da ih spasi, no oni su morali učiniti nešto s tom krvlju. Morali su je uzeti sa stola i njome označiti vrata svoje kuće. Time su staviti zaštitu na svoju kuću i na svoj dom. Kad Izraelcima ta krv ipak ne bi mogla pomoći? Jedino u slučaju da je netko od njih izišao iz kuće, tj. područja koje je bilo zaštićeno krvlju.

Kako je ta krv janjetova imala snage zaštititi Izraelce i spasiti ih od sigurne smrti?
Sv. Ivan Zlatousti ovako govori o snazi Kristove Krvi: Ť Želiš li čuti u čemu je snaga Kristove krvi? Povratimo se njezinoj slici, sjetimo se nekadašnjeg znaka i ispripovjedimo staro Pismo. Mojsije naredi: ŤZakoljite janje od godine i njegovom krvlju namažite vrata.ť Što govoriš Mojsije? Da janjeća krv može osloboditi razumnog čovjeka? I te kako da može, ali ne zato što je krv, nego zato što je ta krv znak i slika Gospodnje krvi. A ako sada neprijatelj vidi ne na dovratnicima krv negdašnjeg znaka, nego da na ustima vjernika blista prava Kristova krv, kojom se posvećuju dovratnici Kristova hrama, još će brže uzmaknuti…ť Tako sv. Ivan Zlatousti.
I mi smo u sličnoj situaciji. Kad dođemo na misu, slavimo Isusovu žrtvu Novog i vječnog Saveza. Ta Isusova krv na oltaru ima snagu vječnoga života. Ima snagu da nas zaštiti od sila tame i Zloga. Ima snage da sveže i slomi svu moć sila pakla. Sveci su znali govoriti da je jedna kap Kristove krvi dovoljna da slomi svu moć Sotone. No, kad dođemo na sv. misu, moramo učiniti nešto sa Isusovom krvlju! Što?! Moramo ju dovesti u svoj život i njome označiti područja svoga života. Sve što želimo zaštititi, obilježimo Kristovom krvlju, kao nekad Izraelci. Ako Kristova krv ostane samo tamo na oltaru, ništa nam neće koristiti, ništa nam neće pomoći. Da Izraelci nisu upotrijebili janjetovu krv i njome označili područje koje su htjeli zaštititi, ona ih ne bi mogla spasiti. Tako i mi! Treba da Kristovu krv dovedem u svoj život i njome označimo sve što želimo zaštititi.
Sada je OSNOVNO PITANJE: KAKO SE TO RADI? KAKO MOGU KRISTOVOM KRVLJU OBILJEŽITI (OZNAČITI) SVOJ ŽIVOT I TAKO GA STAVITI POD BOŽJU ZAŠTITU?
Moguće je to na dva načina:
1. po sv. pričesti
2. proklamiranjem

1. Zato sada shvaćamo koliko je pričest važna. Na Posljednjoj večeri, kad se opraštao od svojih učenika, Isus nam je ostavio posebnu oporuku: uzeo kruh i blagoslovio ga. Dao ga učenicima i rekao: ŤUzmite i jedite, ovo je Tijelo mojeť. Poslije, isto tako je bilo i s vinom: ŤUzmite i pijte iz njega svi (iz kaleža). Ovo je kalež moje Krvi, Krvi Novoga i Vječnoga Saveza, koja se prolijeva za vas i za sve ljude, na oproštenje grijeha.ť I tada je rekao vrlo važnu rečenicu: ŤOvo činite meni na spomen!ť To je njegova oporučna želja. Isus nam nije mogao ostaviti ništa veće ni važnije od toga. Recimo, da ti je otac na samrti (ili muž ili žena). I on te moli da ga se njemu za ljubav uvijek sjećaš. Da se sjećaš njegova primjera i njegovih riječi. Ali kako vrijeme prolazi, sjećanje sve više blijedi. Da se to ne dogodi, otac (muž ili žena) ti kaže da je njegova zadnja želja da staviš njegovu sliku na svoj stol. Kad god tvoj pogled padne na nju, sjeti se primjera njegova života i njegovih riječi te ga blagoslovi. Na taj način, ti ćeš čvršće i dulje ostati povezan sa svojim ocem. Isto tako je i Isus želio svojim učenicima ostaviti nešto posebno po čemu će ga se sjećati. Nešto po čemu će na poseban način biti povezan s njim i nakon njegove smrti. Samo što im Isus nije dao za uspomenu svoju sliku. Ne! On im je dao puno više. Zapravo, dao im je najviše što im je mogao dati: svoje Tijelo za jelo i svoju Krv za piće. Dao im je sam sebe. I što drugo želi nego da njegovi učenici blaguju njegovo Tijelo i piju njegovu Krv. Jednom je rekao: ŤTijelo je moje jelo istinito. I krv je moja piće istinito. (Vidiš, to nije nikakav simbol, kao što mnogi protestanti smatraju. To je Isusovo stvarno tijelo i Isusova stvarna krv) Tko jede moje Tijelo i pije moju Krv, taj ima moj život u sebi.ť Tako, jesti Isusovo tijelo znači ispuniti Isusovu oporučnu želju. To je najjači izraz povezanosti s Isusom, jer kad jedeš Isusovo tijelo, imaš njegov život u sebi. Zapravo, tada sam Isus živi u tebi. Ti postaješ Božji tabernakul. I zato ti đavao ne može ništa. Tako si ti pričešću označio područje svoje duše i čitavog svoga života. Po sv. pričesti jača tvoj duh i Božji život u tebi. Po sv. pričesti ti označavaš područja svoga života i time se zaštićuješ.

2. Drugi način kako se možemo zaštititi Isusovom krvlju jest: PROKLAMACIJA. Tako da govorimo u molitvi što je Isusova krv učinila za nas. Kad izgovaramo takve riječi kao da smo uzeli izop i njome (Isusovom krvlju) označili područja svoga života i obitelji koje želimo dovesti pod Božju zaštitu. David u Ps 51 kaže: ŤGospodine, poškropi me izopom da se očistim.ť Tu je svakako mislio na janjetovu krv. Kod proklamacije, ti možeš ovako moliti: ŤISUSE, ZAŠTITI ME (MOGA MUŽA, MOJU ŽENU, DJECU, OBITELJ, PRIJATELJA) SVOJOM SVETOM KRVLJU. Ili: JA ZAŠTIĆUJEM SEBE I SVOJU OBITELJ ISUSOVOM SVETOM KRVLJU. ISUSOVOM KRVLJU VEŽEM SILU SOTONINU I NJEGOV UTJECAJ NA NAŠ ŽIVOT. Isuse, hvala ti.ť Ili možeš jednostavno moliti: ŤIsuse, tvoja me krv čisti od mojih grijeha. Tvoja me Krv oslobađa od utjecaja Zloga. Tvoja mi Krv daruje tvoj život. Ona me jača i posvećuje. Po tvojoj Krvi primam tvoje zdravlje i zaštitu. Hvala ti za tvoju dragocjenu Krv.ť Tako izgovarajući ovu jednostavnu molitvu, ti zapravo zaštićuješ sebe i one za koje moliš. Označavaš svoje područje Kristovom krvlju, i đavao preko te granice neće moći prekoračiti. Aleluja! Predivna je i molitva ŤDušo Kristova.ť Nauči je moliti svaki dan. Ali moli polako i s razumijevanjem.

3. Nekoć su Izraelci morali četrdeset godina putovati kroz pustinju da bi došli u Obećanu zemlju. Da bi se uspjeli održati bila im je potrebna hrana. Bog im je tada davao čudesan kruh: manu s neba. I davao im je vodu, često iz pećine i na najrazličitije načine. O tome će biti više riječi u sljedećem broju. No, ovdje ipak želim spomenuti ovo: ako bi netko odbio uzeti taj Božji kruh, tj. manu, ili vodu, izgubio bi potrebnu snagu na putu za Obećanu zemlju i umro bi. Da se nije hranio tom hranom koju im je Bog slao, nitko ne bi mogao doći u Kanaan. Isto je tako i s nama: i mi smo na putu za Obećanu zemlju. Putujemo u svoj Kanaan. Koja je to zemlja? Nebo, Božje kraljevstvo, dakako. I na tom putu vrebaju mnoge opasnosti, zasjede, nevolje i problemi. I mi na svom putu malakšemo. I kao što je nekoć Bog Izraelcima, da mogu izdržati put, za hranu davao manu, tako i nama danas daje NEBESKI KRUH – MANU S NEBA. Ali ne više hranu za tijelo, nego hranu za dušu. A to su ISUSOVO TIJELO I ISUSOVA KRV. To je SVETA PRIČEST. Ako ne jedemo TU hranu, nikada nećemo uspjeti stići u svoju Obećanu zemlju, u nebo. Umrijet ćemo. Zato je tako važno pričešćivati se. Koliko li je žalosno kad ljudi dođu na misu, a ne pričeste se. Zašto se ne pričešćuju? Ili zbog nemarnosti, ili stoga što se ne žele odreći grijeha, već i dalje živjeti u njemu. Time ne samo da su pogazili Isusovu oporučnu želju i odbili staviti Božju zaštitu na sebe, nego su zapravo odbili odjenuti se u Isusa, primiti i ojačati Božji život u sebi. Zapravo su propustili uzeti duhovnu hranu koja je važna da bi izdržali na putu za nebo. Jer kao što jeIzraelcima mana bila hrana za tijelo, da prežive i izdrže put u Obećanu zemlju, tako je i nama pričest hrana, ali ne za tijelo, već za dušu. Ona je i potrebna i važna da bi naša duša (duh), naš nutarnji čovjek živio i izdržao na putu u nebo. Zato je danas važno shvatiti koliko je pričest važna.

Euharistija je, dakle, duhovna hrana. Kad razmišljam o tjelesnoj hrani, znam jedno: ona nije samo za gledanje, ili za divljenje. Dana nam je za jelo, kako bismo kroz nju dobili potrebne kalorije i energiju. Kad bi netko npr. došao u kuhinju i našao pun stol, i kad bi se samo divio hrani i specijalitetima koji su na stolu, i samo ih gledao, a ne bi ništa uzeo, ostao bi i dalje gladan. Zato što je hrana za jelo, a ne za gledanje. Isto tako: DUHOVNA HRANA, EUHARISTIJA, NIJE SAMO ZA GLEDANJE, NIJE SAMO ZATO DA JOJ SE DIVIŠ. Ona ti je dana DA JE JEDEŠ, BLAGUJEŠ. Opet ponavljam Isusove riječi: ŤTko jede moje tijelo, ima moj život u sebi. Tko ne jede moje tijelo, taj nema moga života u sebi!ť Tko jede, ima Život, tko ne jede, nema Života! Pitam: što je s tobom? Imaš li ti u sebi Isusov život ili ne? Pričešćuješ li se redovito ili samo povremeno? Zaista, ako želiš duhovno napredovati i rasti, ne možeš bez redovite pričesti. Ako želiš doživjeti u svom životu Božju snagu i zaštitu, onda ne možeš bez redovite pričesti. Ako želiš vidjeti djelovanje Zloga poraženog i svezanog u tvom životu, ne možeš bez sv. pričesti. Za normalnog bi kršćanina bilo dobro da se u tjednu bar dva puta pričešćuje: 1. u nedjelju jer je to zapovijed Božja i crkvena, i 2. bar jednom u tjednu. Istinski bi se kršćani trebali truditi da čine bar malo više od minimuma, da iz ljubavi prema Isusu učine bar još nešto što im nije zapovjeđeno. Kako bi to krasno bilo, kad bi donijeli odluku, da će uz nedjeljnu sv. misu pokušati, ako to okolnosti dopuste, bar još jednom u tjednu otići na sv. misu. Bit će to velik izraz prijateljstva prema Isusu i velik izvor snage za njihov život i sreću.

Ah, ta predivna snaga pričesti! Nikad to nećemo moći do kraja objasniti! Sjetite se Marije koja je u svom krilu nosila Isusa u pohode Elizabeti. Ona je, doslovno, bila Božji tabernakul. I kad je samo izgovorila riječ, napunila se Elizabeta Duhom Svetim i zaigralo joj je od radosti čedo u utrobi. Tako i mi poslije pričesti postajemo Božji tabernakul. I nosimo njegovo svjetlo, prisutnost i spas ljudima koje susrećemo. Prevažno je da toga postanemo svjesni.

Dva su razloga zbog kojih smo lišeni Božje snage, ozdravljenja i zaštite po sv. pričesti:
1. ili se ne pričešćujemo, ili se,pak, pričešćujemo rijetko i neredovito;
2. ako se pričešćujemo nedostojno (ili u teškom grijehu ili rastreseno, nesabrano, mehanički, tako da u pričesti uopće ne razabiremo Kristovo tijelo). O tome će biti više govora u sljedećem broju.
Želim završiti riječima sv. Augustina:
ŤUsuđujem se za reći za euharistiju, da nam Bog nije MOGAO više dati, premda je Svemoguć; da nam nije ZNAO više dati, premda je Premudar, da nam nije IMAO više dati, premda je Predobar. Dao nam je samog sebe, svoje tijelo za jelo. Zato je važno da uzimamo Isusovo tijelo sa zahvalnošću.ť
I Bog će nas kroz pričest ojačati i izliječiti (Sjetimo se žene koja je dvanaest godina krvarila i samo dotakla Isusa i ozdravila. S takvim bismo se stavom i raspoloženjem i mi trebali pričešćivati).

Isus: Tko jede moje tijelo, taj ima moj život u sebi!
Njega moraju blagovati jaki da ne oslabe – slabi da ojačaju!
Bolesni da ozdrave, zdravi da ne obole!
Slijepi duhovno da progledaju, koji vide da ne oslijepe!
Koji su u svjetlu, da ih tama ne obuzme.
Koji su u tami da ih svjetlo obasja.
Koji su zalutali, da nađu pravi put.
Koji su na pravom putu da ne zalutaju.
I tebi želim svjetlo i milost Duha Svetoga da svoju snagu i zaštitu pronađeš u sv. pričesti i snazi Kristove krvi. Amen.

Preuzeto sa stranica zajednice Dobar pastir!!!