25.12.2005., nedjelja
...
|
Prošle godine sam vam zaželio manje nesretan božić. Ove godine ne namjeravam to napravit, vjerojatno iz razloga kaj sam skužio da je božić, kao i ostali veseli blagdani u kojima se kao svi neizmjerno vole, doista goli kurac. Eto, naprimjer. Kad sam ja bio mali, volio sam božić. Nisu me toliko jebali pokloni, ionak su uvijek bili biblija za klince, mandarine i te šprehe u pitanju. Ko klincu ti se prodaje da je božić obiteljski blagdan. Ostaje se skupa doma, prežderava se, jedu se kolači i slična sranja. Ide se na polnoćku. Najlicemjerniji blagdan ikad. Ljudi koji maltretiraju svoje obitelji, tuku svoje žene, siluju svoje kćeri, omalovažavaju svoje sinove i ne poštuju nikoga, toga su dana glave obitelji koji vode istu u prekrasnu večer okićenu zagrljajima, poljupcima i lažnom ljubavlju. Za potrebe samo njima znane publike. Većinom je to rijetko prisutna savjest ili realna publika u vidu rođaka ili susjeda. U mojoj obitelji je božić redovito bio najnesretniji dan u godini. Pijane svađe oko količine hrane koja se nikako ne smije taknut prije ponoći, vrijeđanja, predbacivanja. Tog dana se smjelo patit i mučit druge time vrlo vrlo agresivno, jer bog oprašta, predmnijevam. I ljudi su posebno osjetljivi u tom razdoblju, jer je to vrijeme zajedništva i ljubavi. To je isto tako laž, kao što već rekoh. Kršćanstvo je, kao i većina religija totalno jebeno sranje. Mislim, ne drže se ni onoga kaj je bog kakti rekao, a da ne velim da i imamo nekakvog boga, koji bi to tašti jebeni seronja morao bit kad bi rekao da mu ne smijemo ime spominjat. Pa nabijem ga nakurac. Mi smo ovdje postavljeni kaotično, kreirani da budemo potpuno neobuzdani, ali ipak su nam postavljena pravila od strane kreatora koji se ne bi udostojio pojavit, jer mi moramo 'vjerovat'? Oh da, pa to je ipak bog. Nebitno uglavnom. Kod mene je danas bio treći svjetski rat. Klinci u susjedstvu nemaju petarde, nego ručno naoružanje. To su bombe, to su rakete. Nisam podnosio ta sranja nikad, pa tako ni sad, dok je svaka od tih pucalica veličine omanjeg slona, ali odraslog. Nego, posebno smo osjetljivi jer nas je konzumentsko društvo uvjerilo u to da za božić trebamo bit sretni, puni ljubavi, zajedno, ova i ona sranja. I ljudi i dalje briju da je to super. Ko žena koju frajer u vezi tuče, pa ju jednom godišnje poljubi te je ona sretna, a on ipak nije tako loš, ljudi vjeruju u božić. Nije teško vjerovat u njega, tu je, kao što je danas petak. Ako postoji dan koji se zove petak, samo zato kaj su mu ljudi dali takvo ime i odredili da taj dan većma bude kraj radnog tjedna, onda može postojat i božić za koji su odredili da je to što je. No, činjenica je da smo sami. Sami se rađamo i sami krepavamo. I to je činjenica. Svako ko misli drugačije, čeka ga iznenađenje kad tad. I vjerujem da neće bit ugodno, no nije da me se dotikavlje. Dakle, debili. Bog ne postoji. Zajedništvo je uvjetovano interesima. Nekretnine su skupe. Automobili stradavaju u nesrećama. Imam kave za još pola kave i pola kuhane. Nešto čipsa. Odlučio sam da mi odite u kurac danas znači sretan božić. Oh, znam da ćete u eventualnim komentarima imat mnogo duhovitih dosjetki na ovo. Pa objašnjavat kaj vama kaj danas znači. Puno ljudi na svijetu ima jako glupe cure i žene, muževe, rodbinu, prijatelje, susjede. Ja nemam. Ja sam sretan sa svojom još jednom kavom, kad kombiniram. Odite u kurac. |