09.10.2004., subota
40 godina škole "marija jurić zagorka"
|
To je bila ta školska predstava kakove sam mrzio kao mlad dječarac. 40 godina škole u dubravi. Mislim, prvo su kasnili ko zadnje pizdurine, a onda se sve prepunilo grdim facama. No, dobro. Gledal sam tam zbor koji pjeva kak im je škola najbolja i najljepša, pa tamburaški orkestar koji je super svirao al ga se nije nikaj čulo, no nisu to bili glavni doživljaji. Ja sam tam došao radi buraza koji je trebao svirat bubanj s bodalecom i ono....mladenom burnaćom. Jebote! Fakat ne znam kaj ti profesori briju, al sam uspio vidjet najbesmislenije sranje u svemiru. Klinci obuceni u nekakve narodne nošnje, te neki drugi, obuceni valjda u 12 apostola il nekaj, išli su u krug, navodno se igrali skrivača, te se gegali i sudarali poput mase pingvina na tripu, koji k tome nisu izašli iz pećine popriličnu količinu vremena. Grozan prizor. Ko god je radio «koreografiju», zaslužuje zatvor i to negdje gdje mecu čudne glupe ljude. Potom je došla ravnateljica. Mileni isuse. Predstavili su ju ko ravnateljicu koja je tam već 13 godina. E, tu sam umro skoro. Čitala je SVE jebeno živo kaj piše u brošuri koju smo mogli pokupit na ulazu u školu. Ali ne. Ona je to morala izrecitirat dosadnim babljim glasom, s ponekom jebeno nebitnom digresijom i ja sam ju skoro ubio pogledom mržnje i smrti. Kako je to dosadna baba bila. Onda su zvali profe koji su prije radili tam, i točno sam znal da je kit koji je pobrao najveći pljesak bil kit iz likovnog. Ti frajeri su uvijek face, jebeš mi sve. Negdje u tom razdoblju pojavio se hiperaktivni hopsavi sklerotični starčić, sa mješavinom melodike i klavira u koji se puše. Ne, ne jebem. To je meni tak zgledalo. Zamolio je za potpunu tišinu i koncert za 4 sintića koji se ne čuju jer je frajer zaboravio dignut volume na pojačalu je počeo. Ta fantastična 4 sintića na baterije i hodajući mrtvac na puhajućem klaviru bila je točka za pamćenje. Onda je uslijedio burnać. O jebote. Burnać i njegov pobočnik pjevaše neki kurac «kiša pada, a meni puca kita» tipa i bili su iznimno zabavni. Tu je moj buraz već pucao po šavovima da koji kurac ne svira te svirao uz njih. Pa bogović koji mi je skroz ok kit. Idući se pojavio bodalec uz pratnju sintića (velikog, na struju) i mog buraza na bubnju. Nego, kako je tak kit ispao ultimativni kreten. Moj buraz je htio nekaj pričat s njim i kit ga je odjebo ko cucka. Kad je poslije prical s mojim starim, reko mu je da je znal da mu je to sin, da bi pričal s njim. Sisaj prljava jaja glomaznom slonu, bodalec. Stojka ce se nastavit il navecer il sutra....u međuvremenu imam još stvari za pokrit. Stay tuned. :D |