Isus je Kralj kraljeva!
30.04.2010., petak
HITNO!
|
HTJELA BIH SE RIJEŠITI OVIH IGRICA U DESNOJ KOLONI NA MOME BLOGU, A NE ZNAM KAKO ĆU. AKO NETKO ZNA KAKO, OSTAVITE OBJAŠNJENJE U KOMENTARU. HVALA UNAPRIJED! |
- 12:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #
28.04.2010., srijeda
BOLESNI ILI ZDRAVI?
|
Nekada razmišljam - svi mi imamo neke svoje "rak rane", koje nas muče i na pomalo okrutan način odvlače od jedinoga bitnoga a to je Bog. Brinemo se, kukamo, jaučemo, plačemo, a ta naša "rak rana" nekada je veća, nekada manja, nekada jako boli, nekada manje, ali uvijek se nekako vrtimo oko nje i uvijek smo nekako više svjesni te svoje rane nego Božje prisutnosti u nama, i zato sam često ljuta - ne znam jesam li više ljuta na sebe što tako uporno buljim u tu svoju muku koju imam, ili sam više ljuta na sebe što u tim svojim mukama ne znam podignuti pogled prema Gospodinu. I tek kada muka popusti, možemo se nekako vedrije zagledati u Gospodina i uroniti u molitvu. A ne znam što mi je strašnije - ili svijest o mojim mukama - ili svijest da u tim trenutcima zanemarim Gospodina. Nekada Ga gotovo i osuđujem u svome srcu što mi dopušta muke i patnje. I? Kako se liječiti i izliječiti? Možda nikako – možda nikada! Imamo li snage suočiti se i s ovakvim ishodom? Kako se izliječiti na pravi način? Možda ne postoji? I? Što nam onda preostaje? Nova muka i patnja zbog straha od budućnosti –budućnosti koja i nije baš tako neizvjesna, obzirom na nas i našu bolest – jer znamo, u budućnosti ćemo živjeti sa svojom "bolešću". Što je to onda što nas tako silno "opsjeda", obuzima, zaokuplja, te nam ne dopušta da živimo radosno svoju vjeru, da radosno živimo svoje kršćanstvo, da radosno nosimo svoj križ? Možda opet jedino mogu podijeliti s vama svoje zadnje iskustvo patnje - STRAŠNO JE BILO - tek sada, kada se srce, duša, duh i tijelo pomalo hlade od muka i poniženja kroz koja sam prošla shvaćam kako mi je STVARNO BILO TEŠKO. Onako obavijena svim patnjama, uronjena duboko u njih, nisam bila toliko svjesna tjelesnih i nutarnjih mučenja. Danas se oko mene ništa nije promijenilo - moja "bolest" je još uvijek tu, ali MOLITVA, ali BLIZINA I SILINA BOŽJEGA DUHA koji se na mene izlijeva PO MOLITVAMA moje braće i sestara iz zajednice neizmjerna čuda čini - ništa se u biti nije promijenilo - promijenio se moj STAV prema mojoj BOLESTI, više mi moja bolest nije središte svijeta, središte moga života, središte moga srca, nego BOG. Ne znam koliko će ovo moje svjedočenje pomoći posjetiteljima moga bloga, ali morala sam svjedočiti o silini i snazi zastupničke molitve, o silini i snazi molitve kroz molitvene zajednice, kada se braća i sestre zajednice udruže u zajedničku molitvu za jednu nakanu, Bog čuda čini. Možda ja nikada neću u potpunosti "ozdraviti" od svoje "bolesti", … ali, BOG JE UVIJEK SA MNOM, a to je jedino bitno. Sve drugo je nebitno. Uronjena u bol i patnju koja me ionako svu okruživala, ne vidim, ne osjećam, ne živim ništa nego tu bol i patnju. Ali sada - uronjena u Gospodina, u Njegovu neizmjernu ljubav, dobrotu, predana Njegovom Gospodstvu, prepuštena djelovanju Njegovog Duha Svetoga, bol neprebolna počinje blijediti, nestajati, nekako počinjem drugačije gledati na nju. Ona je još tu – moja bol – moja patnja – ali – nekako je drugačije osjećam, nekako je drugačije živim i nosim, jer … Gospodin je svojim Duhom Svetim preko nje navukao svetu foliju Svoje iscjeljujuće ljubavi, i što me više ta Ljubav natapa to više popušta moć djelovanja patnje na moju nutrinu – pa mi u jednom trenutku patnja postade radost – da, možda ne toliko radost zbog slabljenja patnje u meni, koliko radost zbog silnog osjećaja Božje prisutnosti u meni i oko mene, osjećaj Božje blizine u sred patnje … koja je to radost i utjeha. |
- 14:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #
13.04.2010., utorak
Bog malo govori
|
Najprije isprika: Ovaj tekst je objavljen na web stranici Glas koncila (http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=42&conID=230&act=show), ali, toliko mi se svidio da sam ga jednostavno morala "ukrasti" i staviti na svoj blog. Pošteni lopov!!!! ******* Bog malo govori. Kad bi on pisao, nikad ne bi napisao jednu knjigu. Ali zato je svaka njegova riječ poezija, a za poeziju je karakteristično da ne tumači, nego da pušta svaku riječ živjeti obiljem svog života, svoje neiscrpne simbolike, o kojoj se neprestano pišu knjige. Bog u nekoliko tisuća godina kaže riječ: Neka bude kopno, more, sunce..., i bi tako. Svaka njegova riječ postaje stvarnost. Bog Abrahamu kaže: "Idi iz zemlje svoje... u krajeve koje ću ti pokazati" (Post 12, 1). I ništa više! Ne tumači on što bi čovjeku bilo tako dobrodošlo da ne gubi mnoštvo svojih energija i ne kaže na kraju: Uzalud! On ne kaže koliko dugo Abraham mora ići ravno, kada treba skrenuti lijevo. Uopće ne kaže gdje je ta Obećana zemlja. Samo kaže: Idi! A lutanja, a utrošene energije! Sve to kod Boga ima svoju vrijednost. Možda je njemu vrednije "ići" nego "stići". Ni Mojsije ne prolazi bolje. Put kroz pustinju, dulji put (premda postoji kraći put do Obećane zemlje, Bog bira dulje putove) put je čišćenja i mnogih umiranja, umiranja jedne cijele generacije. A mi bismo Obećanu zemlju odjednom! Od proroka traži da se odazovu (Izaija) i da govore što im on nalaže (Jeremija) ne obazirući se na njihove osobne muke (Hošea). Ni s Marijom nije nimalo drugačiji: "Začet ćeš i roditi sina" (Lk 1, 31). Ništa više. Ni kako će to biti ni gdje će se sin roditi, ni što će Josip ili drugi misliti i učiniti. Dovoljno je da Josipu kaže čije dijete Marija nosi. Dovoljno je da se rodi, pa makar u betlehemskoj štalici. Dovoljno je da s njim bježi u Egipat. Trideset godina najobičnijega života u Nazaretu Bogu nije izgubljeno vrijeme. Isus, kao pravi sin svojega Oca, čini isto što i Otac: "Učinit ću vas ribarima ljudi" (Mt 4, 19); "Čašu ćete moju piti" (Mt 20, 23); "Drugi će te opasivati" (Iv 21, 18). Kolikima je – kao Pavlu – pomrsio planove! Čini mi se da nam nema druge nego zaključiti: Govori li nam Bog ili naša mašta, znat ćemo po broju riječi: ono što je puno, nije od Boga, jer je inflacija riječi Bogu strana. On želi da svaka riječ progovori. To je teško prihvatiti. Htjeli bismo puno tumačenja barem iz toga razloga da se ne prevarimo, da krivo ne shvatimo. On se toga ne boji, kao ni naših skretanja ni lutanja. Valja poći! A on će već naći načina usmjeriti nas kamo trebamo ići i što trebamo reći. Valja se samo pretvoriti u uho. Jer kad Bog progovori riječ, onda stvara svijet i pokreće život. Iz ničega! |
- 08:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
08.04.2010., četvrtak
Bez Međugorja nikada ne bih bio igrao u "Pasiji"
 Jim Cavaziel - glumac iz Pasije koji je glumio Isusa, u ovom članku govori o svom zivotnom iskustvu.http://www.medjugorje.hr/hr/novosti/bez-medugorja-nikada-ne-bih-bio-igrao-u-%e2%80%9epasiji%e2%80%9c,2956.html Ovo svjedočanstvo primio sam putem e-maila, ali vas molim čitajte Glasnik Mira kad uzmognete i pronaći ćete brojna poticajna svjedočanstva! *** Bez Međugorja nikada ne bih bio igrao u „Pasiji“ Glavnom ulogom u filmu Mela Gibsona „Pasija“, Jim Caviezel postigao je svjetsku slavu. Tko je taj glumac koji se tako dojmljivo suživio s likom Isusovim? Osobno tvrdi da bez međugorskih iskustava nikada ne bi bio prihvatio tu ulogu. U Međugorju je, naime, iskusio jednu do tada nepoznatu dimenziju vjere. U veljači ove godine po šesti je puta hodočastio u Međugorje, a nakon toga posjetio i Beč. S njim je u Beču razgovor vodio Christian Stelzer za časopis „Oase des Friedens“, a hrvatski prijevod donosi najnoviji „Glasnik mira“ iz Međugorja. Jim, možeš li nam ispričati kako si čuo za Međugorje? Moja je supruga bila u Međugorju dok sam u Irskoj snimao film „Monte Cristo“. Stvari nisu stajale baš dobro iako sam radio po sedam dana tjedno. Jednoga me je dana nazvala i po njezinom sam glasu prepoznao da se kod nje dogodila neka promjena. Počela mi je pričati o Međugorju, te da će jedan od vidjelaca doći u Irsku… Prekinuo sam ju riječima: „Čuj, imam ozbiljnoga posla. Ne mogu se sada upuštati ni u što ni s kakvim vidiocima.“ Osim toga, mislio sam da kao katolik ne moram bezuvjetno prihvatiti Fatimu, Lurd ili Međugorje. Tako sam razmišljao. Sjećam se da smo u katoličkoj školi u koju sam išao u početku bili oduševljeni međugorskim događanjima, ali smo onda čuli da mjesni biskup odbija ukazanja i da tvrdi da su lažna, pa se naše zanimanje ugasilo. Kako bilo da bilo, Ivan Dragićević došao je u Irsku. Meni je bilo jasno da ne ću imati vremena za njega, budući da sam morao non-stop raditi. Jednoga se četvrtka moj filmski partner Jim Harris nije osjećao dobro, pa sam dobio slobodan dan i mogao sam nazočiti jednom ukazanju. U prepunoj crkvi stajao sam sasvim otraga, nije mi bilo baš sasvim jasno što se događa. Kada je u trenutku ukazanja čovjek pored mene ustao iz svojih bolesničkih kolica i pao na koljena, bio sam duboko ganut. Ovaj hendikepirani čovjek, pomislio sam, usprkos bolova kleči na hladnom kamenom podu i moli! Danas mi je jasno da me je samo Bog mogao tako dobro poznavati da bi znao gdje me treba taknuti. Iako možda zvuči neobično, u nedjelju koja je uslijedila dobio sam još jedan slobodan dan, tako da sam se mogao susresti s Ivanom, što je zapravo bila posebna želja moje supruge. Za vrijeme ukazanja klečao sam pored njega i rekao sam u svojemu srcu: „OK, tu sam. Spreman sam. Učini sa mnom što god želiš.“ U istom sam trenutku osjetio kako me nešto ispunjava. Bilo je to sasvim jednostavno, a opet jedinstveno. Kada sam ustao, suze su mi tekle iz očiju i počeo sam svim srcem plakati. Ivan mi je rekao: „Jim, čovjek uvijek nađe vremena za ono što voli. Ako netko tko nema vremena susretne djevojku u koju se zaljubi, nađe vremena za nju. Ljudi nemaju vremena za Boga jer ga ne ljube.“ To me je doista pogodilo, i pitao sam se imam li ja vremena za Boga? Ivan je nastavio: „Bog te poziva na molitvu srcem.“ „Kako da to učinim?“ upitao sam ga. „Tako da počneš moliti.“ U tom se trenutku otvorio jedan prozor u mojemu srcu. Nisam mogao ni sanjati da bi to moglo biti moguće. Otišli smo u restoran i moram priznati da mi hrana i vino nikada nisu prijali tako dobro kao te večeri. U meni se nešto počelo mijenjati. Često me je žena htjela naučiti moliti krunicu, a ja sam to uvijek odbijao. Sada sam htio moliti krunicu, iako nisam točno znao kako. Samo sam osjećao da se moje srce otvorilo. Jednoga sam jutra rekao vozaču koji me svakoga dana vozio na snimanje: „Ne znam što vi o tome mislite, ali ja bih htio moliti krunicu.“ Na moje iznenađenje odgovorio mi je: „OK, hajmo moliti.“ U toplom svjetlu ljubavi koju sam osjećao u sebi, počeo sam spoznavati gdje se doista nalazim, kolike imam napasti, gdje su moji osjećaji, kako sam slab i kako kruto u svojemu srcu sudim ljude. Kada si prvi puta došao u Međugorje? Na kraju snimanja koje je završilo na Malti odlučio sam otići u Međugorje. Bio sam prepun unutarnjih očekivanja. Kada sam imao dvadeset godina, jedan mi je unutarnji glas bio rekao da bih trebao postati glumac. Kada sam o tome govorio s ocem, on mi je odgovorio: „Ako Bog nešto od tebe želi, to je sigurno da budeš svećenik. Zašto bi želio biti glumac?“ Ni ja tada nisam razumio. Sada sam si iznova postavio pitanje želi li Bog da budem glumac zato da bih zaradio puno para i da bih postao bogat? Bio sam svjestan neravnoteže u svijetu između malobrojnih koji posjeduju mnogo i mnogobrojnih koji imaju premalo za goli život, i bio sam siguran da Bog ne želi da bude tako, i da se i sam moram odlučiti komu želim služiti: bogatstvu koje mi ne daje trajnu radost, ili Bogu koji želi voditi moj život? Medjugorje me je podsjećalo na Betlehem i mislio sam: kao što je Isus rođen u malenom mjestu, tako se i Majka Božja ukazuje u jednom siromašnom mjestu među brdima. Četiri dana koje sam proveo u Međugorju bila su moja prekretnica. U početku sam se još čudio koliko ljudi ovdje mole. Sve me je podsjećalo na košarkaški logor i mislio sam da se i tamo ne igra samo jednom na dan, nego uvijek iznova, stalno. U školi isto tako, ne čita se samo jednom na dan, nego stalno, uvijek iznova. Prvih sam dana u Međugorju kod molitve osjećao unutarnji nemir jer nisam bio naviknut toliko moliti, pa sam molio Boga da mi pomogne. Nakon četiri dana htio sam još samo moliti. Kad god bih molio, osjećao sam se povezan s Bogom. To je iskustvo koje želim svakom katoliku! Možda sam kao dijete doživio nešto slično pa onda zaboravio. Sada mi je to bilo darovano. To iskustvo se nastavilo i kod kuće. U obitelji zajedno živimo sakramente. S djecom svakoga dana molimo krunicu da putu u školu. Ako ja odmah ne započnem, onda moj sin počne moliti. Kada sam u Međugorje došao po drugi put, očekivao sam da će se ponoviti iskustva prvoga dolaska, ali je bilo drugačije. Poslije jednoga ručka, hodočasnici su me pozvali da s njima odem na Široki Brijeg fra Jozi. To je nadasve željela moja žena. Nisam poznavao fra Jozu, ali ono što se o njemu pričalo duboko me se dojmilo. Susreo sam se s njime. Položio je ruke na moja ramena. Ja sam položio svoje ruke na njegova ramena. On je položio ruke na moju glavu. Ja sam položio svoje ruke na njegovu glavu. U tom sam trenutku u sebi osjetio riječi: „Ljubim te, brate. Ovaj čovjek ljubi Isusa.“ Fra Jozo se spontano okrenuo prema svojoj prevoditeljici i upitao ju na hrvatskom tko sam ja, i rekao je da želi sa mnom razgovarati. To je bio početak jednoga prijateljstva koje traje još i danas. To je bilo vrijeme neposredno po završetku snimanja „Pasije“ tijekom kojega sam u sebi mnogo puta iskusio kakve se sve snage u meni suprotstavljaju snimanju toga filma. Možeš li nam ispričati zašto si to tako doživljavao i kakva je veza između toga filma i Međugorja? Sigurno poznajete izraz „prijeći Rubikon“. To znači da se više ne može natrag. Film „Pasija“za mene je bio jedan takav Rubikon. Kada je počelo snimanje imao sam 33 godine, upravo kao Isus. Uvijek sam se pitao jesam li dostojan igrati isusa. Ivan Dragićević me ohrabrivao i govorio da Bog nikada ne bira najbolje, što on, Ivan, vidi na samome sebi. Bez Međugorja nikada ne bih bio preuzeo tu ulogu, budući da se u Međugorju moje srce otvorilo molitvi i sakramentima. Ako želim glumiti Isusa, znao sam da mu moram biti sasvim blizu. Svakoga sam dana išao na ispovijed i na euharistijsko klanjanje. Na Svetu Misu dolazio je i Mel Gibson pod uvjetom da bude na latinskom. To je bilo dobro, jer sam tako učio i latinski. Uvijek su dolazile nove napasti od kojih sam se morao braniti, i u toj unutarnjoj borbi često sam osjetio veliki unutarnji mir. Na primjer, u sceni gdje mi prilazi Marija, Majka Božja, a ja joj kažem: „Vidi, sve činim novo.“ Tu smo scenu ponovili četiri puta i ja sam svejedno osjećao da stojim previše u prvom planu. Onda je netko udario u križ i iščašilo mi se lijevo rame. Od te nagle i strahovite boli izgubio sam ravnotežu i pao pod teretom križa. Licem sam udario o prašnjavu zemlju i krv mi je briznula iz nosa i iz usta. Ponovio sam riječi koje Isus govori majci: „Vidi, sve činim novo“. Rame me je tako neopisivo boljelo kada sam polako zagrlio križ i pri tome osjetio kako je dragocjen. Tada sam prestao glumiti, i vidjelo se samo Isusa. On je stupio naprijed kao odgovor na moje molitve: „Želim da ljudi vide tebe, Isuse, a ne mene.“ Zahvaljujući neprekidnoj molitvi krunice – ne znam kolike sam krunice izmolio tijekom snimanja – osjećao sam posebno ozračje. Znao sam da ne smijem psovati, da ne smijem biti bezobrazan kada članovima ekipe želim nešto reći. Većina od njih ne poznaje Međugorje, sve su to izvrsni glumci i bili smo sretni što smo ih dobili. Ali kako da im prenesem Međugorje, ako ne svojim životom? Međugorje za mene znači živjeti od sakramenata i u jedinstvu s Crkvom. Zahvaljujući Međugorju počeo sam vjerovati da je Isus doista nazočan u Euharistiji, i da mi prašta moje grijehe. Preko Međugorja sam iskusio kako je krunica moćna i kakav je dar svakodnevna sveta Misa. Kako bih mogao ljudima pomoći da više vjeruju u Isusa? Shvatio sam da se to može dogoditi samo ako je Isus u meni nazočan po Euharistiji, pa ljudi preko mojega života vide Isusa. Kada smo snimali scenu Posljednje večere, na posebnom džepiću na unutarnjoj strani odjeće imao sam relikvije svetaca i jedan komadić relikvije Kristova Križa. Imao sam snažnu želju da Isus bude doista nazočan i zamolio sam svećenika da izloži Presveto. Najprije nije htio, ali sam ga uporno molio jer sam bio uvjeren da će ljudi, ako budem gledao u Krista, Njega lakše u meni prepoznati. Svećenik je stajao s Presvetim u rukama tik uz snimatelja i zajedno s njime mi se približavao. Kada ljudi u filmu vide svjetlucanje u mojim očima, ne shvaćaju da zapravo vide Isusa, odraz posvećene hostije u mojim zjenicama. Tako je bilo i u sceni razapinjanja: svećenik je bio nazočan i držao je Presveto u rukama, dok sam ja molio bez prestanka… Najveći izazov u filmu nije bio, kao što sam u početku mislio, naučiti tekstove na latinskom, aramejskom i hebrejskom jeziku, nego tjelesni napori koje je trebalo savladati. Kod posljednje scene imao sam iščašeno rame koje je iskakalo kad god bi netko udario o križ. Kod bičevanja, bičevi su me dvaput doista zahvatili i na leđima sam imao ranu od 14 centimetara. Pluća su mi bila puna tekućine i imao sam upalu pluća. Tome treba dodati i kroničan nedostatak sna: mjesecima sam svakoga jutra ustajao u tri sata, jer je samo šminkanje trajalo po osam sati… Poseban izazov bila je hladnoća: temperature su bile jedva iznad ništice, što je bilo posebno teško u sceni razapinjanja. Moje se kostim, naime, sastojao od samo jednoga komada laganoga platna… Kod snimanja posljednjega kadra oblaci su bili vrlo niski i munja je udarila u križ na koji sam bio pričvršćen. Oko mene je odjednom zavladala mukla tišina i osjećao sam kako mi se kosa diže na glavi. Oko 250 ljudi koji su stajali oko mene vidjeli su kako je moje tijelo zasvijetlilo, i primijetili su vatru lijevo i desno od mojega tijela. Mnogi su bili šokirani onime što su vidjeli. Znam da je „Pasija“ film ljubavi, možda jedan od najvećih. Isus je danas predmet kontroverze, možda više nego ikada. Mnogi čimbenici prijete stvorenomu svijetu, ali vjera u Isusa je izvor radosti. Mislim da nas Bog u ovo vrijeme posebno zove, i da srcem i cijelim životom trebamo odgovoriti na taj poziv. (Prijevod Lidija Paris) |
- 11:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
MOJ KUTAK - MOJE MOLITVE - MOJE PJESME - MOJI SNOVI - ČEŽNJE I NADANJA ...
 PRIMLJENO MAILOM: Tuga gleda unatrag, briga gleda oko sebe, a vjera gleda gore. Mi smo ono što uvijek ponavljamo. MOLIM PROČITAJTE PAŽLJIVO PRVI REDAK.. Ako te Bog stavio u nešto on će te i provesti kroz to. U sretnim trenucima slavi Boga. U teškim trenucima traži Boga. U tihim trenucima obožavaj Boga. U bolnim trenucima uzdaj se u Boga. U svakom trenutku zahvaljuj Bogu. Žedna duša Žedna mi je duša, Bože, čezne za vodom trči k Izvoru - čeka a i Izvor, kao da je presušio Nemoćna iz nutrine viče NISI PRESUŠIO, ZNAM DA SI TU ... ali, odgovora nema ... Ubija ova šutnja, Gpospodine, a suša razara ... Duša žedna, suha čezne za vodom kraj Izvora čeka Ne mogu dalje. Gospodine - pridigni me; napoji me, natopi me, Duhom Svojim okrijepi me! Govori mi, slušat ću te! Vodi me, slijedit ću te! Pridigni me, slavit ću te! Duša žedna, ... Čezne za vodom, ... Kraj izvora čeka ... Ljubav Božja U muci Svojoj, na Križu, niti si kleo, nit' proklinjao, nego si ljubio i blagoslivljao. U slavi Svojoj, na gori, nisi se uznosio, nit' ponosno klicao, nego si malen i svet ovom zemljom kročio. Nisi ljubio ovaj svijet, a Ljubio si ga; nisi mrzio ovaj svijet, a Mrzio si ga. Toliko si ga ljubio, život Svoj za njeg si dao; toliko si ga Mrzio, Krv Svoju za njeg si prolio. Toliko si Mrzio opačine naše, da si Krv Svoju i Život Svoj za nas dao; da nas Krv Tvoja pere i čisti; da Krv Tvoja s nas odnese ono što si najviše mrzio. Koliko si nas samo Ljubio, nas – grešne ovčice Svoje iz poganskog tora ovoga svijeta pa si nam i Duha Svoga Svetoga poslao da nas vodi i čisti, liječi, brani i hrani. Nisi ljubio ovaj svijet, Isuse moj, a Ljubio si ga! Nisi mrzio ovaj svijet, Gospodine Bože moj, a Mrzio si ga. Mrzio si ga mržnjom svetom, Mržnjom Križa i Krvi Svoga Sina; toliko si ga mrzio, da si ga Krvlju Svoga Sina oprao.  Sakrit ću Te, Gospodine ... Stavit ću Te u srce svoje, Tvoje sveto Srce sakrit ću u srce svoje, da Srce Tvoje tako pripada srcu mom, da srce moje bude prepuno srca Tvog. Sakrit ću Te, Isuse u dubini bića svog, da srce moje šapuće Presvetom Srcu Tvom. Sakrit ću Te, Isuse u srcu svome malenom da srce Tvoje prečisto oplakuje sa mnom rane bića mog. Otvorit ću Ti, Isuse, sve tajne pretince srca svog da srce Tvoje bude Spasitelj i Iscjelitelj srca mog. Sakrit ću Isuse, Tebe i Srce Tvoje sveto da zauvijek budeš Ti Zaštitnik srca mog. Tako ću biti sigurna: u olujama života ili izranjena bolima; shrvana patnjama ili oborena križevima, ali - mirna i spokojna; jer - znam - u mom srcu si Ti - zauvijek zaključan! *HOSTIJO SVETA* Trebaš mi, Hostijo sveta, Tvoja bjelina, svetost i čistoća, trebaš mi. I dok te gledam ispred sebe pred Tobom kao u zrcalu vidim sebe - sivu umrljanu flekama života, okaljanu grijehom ovoga svijeta. Pogledaj na mene ovakvu kakva jesam, uzmi od mene sivilo života bijedu srca moga, uzmi od mene grijehe tijela slomljenoga Vrati me u život! Vrati mi Život! Vrati me k Sebi, vrati mi radost, sjaj oku mom. Ispravi staze krive učvrsti noge klecave zagrli me, o, Hostijo sveta snagu mi daj ispuni me, život mi daj, prožmi me, u meni - zapjevaj! * Karta za Nebo* Gospodine, koliko košta karta za NEBO? Čekaj, da malo razmislim?! Naramak ljubavi, jedno brdo mira, plašt radosti, isto toliko suza i žalosti; na tisuće neprospavanih noći, trudom i marom protkanih dana, nekad u samoći, a opet nekad u prepunoj kući tebi dragih ljudi Ali, Gospodine, koliko košta karta za NEBO? Čekaj, ima još! 70x7 trpljenja; 70x7 nošenja i podnošenja, i još toliko ljubavi; pa sve to saberi pa opet 70x7 praštanja, shvaćanja i prihvaćanja, odricanja i nesebičnog davanja, ufanja pa opet ljubavi ... Ali, Gospodine ... Da, dijete moje, eto toliko košta karta za nebo ... ... cijeli jedan život. * prastara molitva anđelu čuvaru * Moj sveti anđele čuvaru, pođi mjesto mene u crkvu, klekni na mome mjestu i prisustvuj ondje svetoj Misi. Pri Prikazanju, prikaži me Bogu na službu, prikaži me svu. Sve što imam i što jesam polažem kao žrtveni dar. Kod svete Pretvorbe moli serafinskim žarom našeg Spasitelja, Isusa Krista koji je uistinu prisutan. Moli za one koje me ljube, moli za one koji me žaloste i misli na moje pokojnike. Isusova krv sve pere i čisti. Uživajući najveće dobro donesi mi Isusovo Tijelo i Krv. U duhu me sjedini s Njime. Daj da moje srce bude u hramu. Moli da spas svim ljudima bude posljedica žrtve, a kad sveta Misa završi donesi mi blagoslov kući. SUZE MOJE, IZDAJICE ... O, kad bih Te samo malo manje ljubila, Gospodine, Bože moj; kad bi mi duša samo malo manje za Tobom čeznula ... čini mi se, lakše bi mi bilo ... Jer boli ... boli ova čežnja za Tobom ... Gospodine, Bože moj ... boli ... boli ... boli ... Kad bih Te samo malo manje trebala, kad bi mi srce samo malo manje krvarilo za Tobom Gospodine, Bože moj ... čini mi se ... lakše bi mi bilo ... Ali, ... suze moje - izdajice govore umjesto mene, otkrivaju boli i čežnje duše moje. Otkrivaju mene pred Tobom na križu Raspetom. Odaju me, pričaju Ti, povjeravaju Ti se, otkrivaju Ti dušu moju umjesto mene, suze moje ... izdajice. Ooo, kad bih Te samo malo manje ljubila Gospodine, Bože moj, čini mi se, lakše bi mi bilo! TO IME ISUS, VELIKO JE I SVETO ... Kako je divno slaviti Isusa! On je u slavljenju, u mome i tvome slavljenju! On je u našim srcima, Njegovo ime na našim usnama! Hvalimo i slavimo Isusa, jer je vječna ljubav Njegova! Ti si u slavljenju ... Ti si u slavljenju, Ti si u srcima koja Tebe ljube žarko i snagom bića svoga Stanuješ, Bože, u nama Ti, u svom svetom narodu. Ja ću sada za Tebe pjevati, ja ću imenu Tvome klicati! Ja ću sada pred Tobom igrati i Tebe ljubiti! LITANIJE SLAVLJENJA Slavim Te, Isuse, Ti si moj Život, moja Ljubav. Slavim Te, Isuse, Ti si Ime iznad svakog imena. Slavim Te, Isuse, Ti si Emanuel, s nama Bog. Slavim Te, Isuse, Ti si Kralj kraljeva. Slavim Te, Isuse, Ti si Kralj svega stvorenoga. Slavim Te, Isuse, Ti si Kralj svemira. Slavim Te, Isuse, Ti si Gospodar gospodara. Slavim Te, Isuse, Ti si Svemogući. Slavim Te, Isuse, Ti si Krist. Slavim Te, Isuse, Ti si Krist Kralj. Slavim Te, Isuse, Ti si Jaganjac Božji. Slavim Te, Isuse, Ti si Kralj židovski. Slavim Te. Isuse, Ti si Svjetlost jutarnje zvijezde. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Obrana i Štit. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Snaga i naša Pjesma. Slavim Te, Isuse, Ti si naš Put u život. Slavim Te, Isuse, Ti si jedina Istina. Slavim Te, Isuse, Ti si Istinski Život. Slavim Te, Isuse, Ti si Čudesni Savjetnik. Slavim Te, Isuse, Ti si Kralj Mira. Slavim Te, Isuse, Ti si Svjetlost Svijeta. Slavim Te, Isuse, Ti si Živa Riječ. Slavim Te, Isuse, Ti si naš Izbavitelj. Slavim Te, Isuse, Ti si Mesija. Slavim Te, Isuse, Ti si Pomazanik. Slavim Te, Isuse, Ti si Svetac Izraelov. Slavim Te, Isuse, Ti si Dobri Pastir. Slavim Te, Isuse, Ti si Čuvar Stada. Slavim Te, Isuse, Ti si Gospodar duhova. Slavim Te, Isuse, Ti si Stijena Vječna. Slavim Te, Isuse, Ti si moje Skrovito Mjesto. Slavim Te, Isuse, Ti si Spasitelj Svijeta. Slavim Te, Isuse, Ti si Snažni Toranj. Slavim Te, Isuse, Ti si Brdo Spasenja. Slavim Te, Isuse, Ti si Kruh Života. Slavim Te, Isuse, Ti si Slovo Svetosti. Slavim Te, Isuse, Ti si Živa Voda. Slavim Te, Isuse, Ti si istinsko Vino. Slavim Te, Isuse, Ti si moj Zaručnik, moj Stvoritelj. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Tvrđava. Slavim Te, Isuse, Ti si Izbavitelj. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Pobjeda. Slavim Te, Isuse, Ti si naše Spasenje. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Pravednost. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Mudrost. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Opravdanje. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Vrata. Slavim Te, Isuse, Ti si veliki JA JESAM. Slavim Te, Isuse, Ti si Veliki Svećenik. Slavim Te, Isuse, Ti si Kamen Zaglavni. Slavim Te, Isuse, Ti si Istinsko Postojanje. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Radost. Slavim Te, Isuse, Ti si naša Sudbina i naš Kalež. Slavim Te, Isuse, Ti si moje Ozdravljenje i Cjelovitost. Slavim Te, Isuse, Ti si naš Savez. Slavim Te, Isuse, Ti si nam od Oca Obećani. Slavim Te, Isuse, Ti si Jedini Vječni. Slavim Te, Isuse, Ti si Najveći Bog. Slavim Te, Isuse, Ti si Jaganjac Zaklani. Slavim Te, Isuse, Ti si Sudac Pravedni. Slavim Te, Isuse, Ti si Miomiris Gileada. Slavim Te, Isuse, Ti si Svemogući Borac. Slavim Te, Isuse, Ti si moja Obrana. Slavim Te, Isuse, Ti si Zaručnik. Slavim Te, Isuse, Ti si moje Strpljenje. Slavim Te, Isuse, Ti si Čvrsta Stvarnost. Slavim Te, Isuse, Ti si moj Osiguranik. MA, TI SI MOJE SVE, ISUSE MOJ! (op.prev.) Iz knjige oca DeGrandisa "Dnevno slavljenje Boga" |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
