ponedjeljak, 01.12.2008.
..vedro nebo...
Kako su prirodne pojave divne...da iza svakog nevremena dolazi lijepo vrijeme...
Sunce tako žarko sjaji i grije...
O Gospodine kako su umiljate ove tvoje zrake..kako me tako nježno i milo sa njima miluješ...
Rijeka Tvoje ljubavi teče i odnosi tugu..ispunja rane i ožiljke..
Udišem zrak punim plućima...
Osjećam te u nutrini kako zboriš...poznato samo meni..
..smješten negdje oko srca...kao da poskakuješ i kucaš..grliš moje srce i kažeš...EEEJJJJ...TU SAMMM...
AAA...tu si se sakrio...Mileni moj...
Osjećam da živiš...da si živ...
Tj..da sam ja živa u Tebi..
Ja sam živaaaa...
O hvala ti i slava moj Gospodine...
Kako me tuga rasparala..kako su me rane zabolile...kako su se ožiljci upalili..
Al TI...ti si me podigao u visine..odmorio u zagrljao...pomilovao po obrazu..i obrisao moje suze...
Oooo..ljubljeni moj...dušo moje duše..
Radosti i osmjehu...Miru moj...
..ljubim Te...
..stižem ti sigurnim korakom sa buketom crvenih ruža...
- 12:54 -
