Ruta: Livade-Ipši-Sv.Jelena-Oprtalj-Sv.Lucija-Vižintini-Zrenj-Žnjidarići-Istarske toplice-Gradinje-Livade
Atraktivnost:
Na ovoj ruti s nama je bila i special guest star: Sanja (buduća hotelska menađerica i sestra od bauštelca). Nadamo se da će i u budućnosti u svom kalendaru naći vremena za zajedničke ekspedicije. Ovu rutu karateriziraju naporni usponi prema Ipšima, ali isto tako i prekresan spust prema Istarskim toplicama. Od Oprtlja blagim usponom stižemo do Zrenja (sela na najvišoj nadmorskoj visini u tom djelu Istre). U Zrenju skrećemo na off road prema autohotnom istarskom selu Žnjidarići odakle počinje opasni zmijoliki spust prema Istarskim toplicama.
Prema Ipšima:
Od Žnjidarići prema spustu za Istarske toplice:
Spust:
Od toplica vraćamo se na početnu poziciju - Livade. Special guest star nam je obečala paštu s tartufima - još je držimo za riječ!
Ruta: Kašćerga-Brana Butoniga-Vrh-Sv.Donat-Sovinjak-Sovinjska Brda-Bartolići-Korona (Zamaski dol)-Kašćerga
Atraktivnost:
Kašćerga je nakon ove rute postala sinonim za "gubljenje u prostoru i vremenu". Evo kako je ta avantura krenula: Od Kašćerge krenuli smo cestom prema brani jezera Butonige:
Malo prije brane bili smo svjedoci okrutnosti ljudske vrste - nepoznate osobe iz auta su izbacile malog mačića i prepustile ga na milost i nemilost divljine! I tu se naša ekspedicija pretvorila u "spašavanje mačka Ryana":
Jadno mače koprcalo se u mojoj torbici dok smo ga vozili do najbližeg sela i tamo nadamo se ostavili ga u nečijim dobrim rukama. Naša ekspedicija se nastavila prema selu Vrh i dalje prema Sv.Donatu. Odlični pogledi.
Nastavljamo prema Sovinjaku i Sovinjskim brdima. Nakon sela Bartolići dolazimo na off road kojim se spuštamo prema Zamaskom dolu.
I onda se događa apsurd! Dolazimo do križanja na kojem je tabla sa selima od kojih niti jedno nemamo na karti! What the fuck...???
Ipak krećemo naprijed i odabiremo najlogičniji smjer... A sunce je na zalasku...
Dolazimo do sela "Korona" gdje pitamo "kako do Kašćerge", a mještani nas upućuju da se vratimo nazad na cestu i preko brane Butonige - no way! Trebala bi nam vječnost da se tim putem vraćamo (kuda smo i došli) a znamo da zračne linije do Kašćerge ima puno manje. Onda nas upućuju na put kroz šumu kojeg smo na početku teško našli...
I tako probijajući se kroz drvlje i kamenje stigli smo do Kašćerge... Na putu smo sreli veprove! Ograđene naravno :)
Ove drage životinjice ne bi bilo baš ugodno sresti u prirodnom staništu.