I oštri, i dirljivi, i konstruktivni istupi stotinjak pulskih »ovisnika« o Bunarini - lučici koja se iz dana u dan, nakon višedesetljetne tradicije omiljenog okupljališta Puljana, pretvara u pravu komercijalnu nautičku luku - izmjenjivali su se preksinoć na više od dva sata dugoj i burnoj skupštini sportskog društva »Bunarina 1962«, održanoj u prepunoj prostoriji Mjesnog odbora Nova Veruda u prizemlju zgrade vodotornja.
Ova će udruga upoznati Državno odvjetništvo sa spornom koncesijom od 13. kolovoza 1999. koju su potpisali ondašnji župan Stevo Žufić te u ime Bunarine d.o.o. direktor Dino Kocijančić, ali i županijskog državnog odvjetnika Vlatka Nuića informirat i o nejasnim dokumentima o »šetanju« Bunarine iz Radničkog pomorskog sportskog društva »Uljanik« do tvrtke Uljanik-Standard, odnosno dalekosežno preuzimanje Bunarine d.o.o. od moćne Uljanik Plovidbe d.d. Osporavajući županijsku koncesiju, Karmelo Gaspić je rekao da Bunarina d.o.o. nije smjela 1999. dobiti koncesiju jer je 1. veljače 1999. tek osnovana, a koncesiju je sukladno Zakonu o morskim lukama mogao dobiti samo korisnik koji je to pomorsko dobro koristio - ranijih godina! No, istaknuo je, time je očito izbjegnuta institucija javnog natječaja.
Predsjednik »Bunarine 1962« Davor Ušić rekao je da je u drugoj polovici 2004. Uljanik Plovidba d.d. kupila od Bunarine d.o.o. 90-postotni dio Bunarine za 200 tisuća kuna, te da je prethodno nepokretna i pokretna imovina sportskih klubova s Bunarine na tajnovit način prenesena na Uljanik Standard d.o.o., odnosno na Bunarinu d.o.o., a u konačnici »otkupom« - na Uljanik Plovidbu d.d. Također, Ušić je podsjetio da su 1998. sportske udruge unutar RSD-a Uljanik prebačene na novoosnovanu Udrugu, nabrojivši čelne ljude te nove Udruge RSD Uljanik: od Luciana Delbianca i Giankarla Župića do Karla Radolovića, Vlade Matoševića, Dina Kocijančića, Ruđera Batelića, Giannija Rosande, Renata Fonovića, Antona Brajkovića, Marija Quarante, Armanda Bankovića, Veljka Grpca i Gorana Vrbanca.
- Na perfidan, podmukao i drzak način smo omalovaženi, izigrani i opljačkani. Sportsku lučicu Bunarina izgradili su radnici Uljanika i sportski entuzijasti onog vremena, i to koristeći sredstva za sport i rekreaciju izdvajana iz osobnih dohodaka, iz pomoći Saveza za fizičku kulturu, materijalnim dobrima koji su bili »višak« u Uljaniku, ali i dobrovoljnim radom. »Cijenjena grupa građana« je graditelje Bunarine, umirovljenike, građane Pule i korisnike vezova »spašavala« od vanjske tajkunizacije, a u biti planirano radila na privatizaciji Bunarine, rekao je Ušić.
Žestoku diskusiju obilježili su iskreni izljevi bijesa. Čak se i nije puno isticalo prošlogodišnje 30-postotno povišenje cijene veza za starosjedioce, što je i prekjučer jednoglasno doživljeno kao planska namjera »gospodara Bunarine« da protjeraju starosjedioce u korist dolaska isplativijih stranih, slovenskih, njemačkih, čeških, talijanskih i inih jahtaša.
- Zar zakon za jedne važi, a za druge ne važi? Jako me ovo peče. Pa što se pravimo glupi. Zar njih četiri-pet mogu raditi što hoće s Bunarinom? Ajmo je blokirati kao što su neki drugi blokirali ceste. Jer, oprostite, ja znam da moramo poštivati zakon, ali oni priznaju samo silu, rekao je jedan gospodin.
Često su se čuli povici »banda« i »pljačka«, ali i ovo: »Imamo strašnih problema doći do naših barki. Česi i Slovenci stavljaju katance, a ovi naši ponašaju se kao da je to njihova prćija.« Prozivani su imenom i neki ljudi koji su navodno sjekli šumu na Bunarini i time trgovali. Pljeskom su podržane riječi: »Moraju nas uvažavati jer mi nismo bilo tko i nema nas baš malo. Dovoljno je 50 barki da zatvorimo i ulaz i izlaz s Bunarine.« Zaključio je Luka Belić riječima: »Idemo prvo mirnim, legalnim putem. Nama je oteto. Ako ne ide, imamo - građanski neposluh!«(Zoran ANGELESKI)
Evo šta kažu ljubitelji Bunarine
»Ako mi uzmete Bunarinu, ostaje mi Monte Ghiro«
Suznih očiju i jecajući (a nije bio jedini te večeri) jedan je stariji čovjek kazao: »Ostavite nam Bunarinu. Pola života sam kući, a pola na Bunarini. Ako ostanem bez Bunarine, ostaje mi - Monte Ghiro!« Drugi je pak kazao: »Niti jedno mjesto na Jadranu nije izbacilo autohtone građane iz njihove lučice«, a treći: »Za što ću sada dobiti dozvolu, za 'korpomorto' van Fratarskog ili van Kanjona?«
- U što smo se ovo pretvorili, ostalo je te večeri najbolnije pitanje, a novinaru je automatizmom na pamet pao veliki pisac Danilo Kiš i njegova - krmača koja proždire vlastiti okot.
Puležani, na masovnu peticiju za Bunarinu i Fratarski otok!
Aklamacijom su podržani zaključci da se: uputi prijava Državnom odvjetništvu i podigne tužba, uputi zahtjev Županijskom poglavarstvu da poništi koncesiju iz 1999., kao i Gradskom poglavarstvu da poništi sporazum iz 2003. kojim je Grad Pula Uljanik Standardu besplatno dao na upravljanje dijelove Bunarine izvan koncesije, ali i - Fratarski otok. I IDS-ovo županijsko i IDF-ovo gradsko poglavarstvo pozvana su da im odgovore do 5. svibnja, prije lokalnih izbora. Uskoro će se na tržnici organizirati peticija za očuvanje Bunarine, a pozvani su svi Puležani da se masovno odazovu potpisivanju peticije.
|
