|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Dobro došli u Caras Galadhon! Ovo je galadhrimski grad u kojem stoluje nasljednica
gospodara Celeborn i Galadriel, prijašnje Gospodarice Lóriena.Ona želi da se popnete gore i porazgovarate s njom.Ne dajte svojim srcima da klonu.Noćas ćete bar spavati na miru.Elentari vas očekuje“
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
twilight&shadow
-samo jedan pogled na njezin blog dovoljan je da vidite koliko je super i koliko zapravo talenta ima ova super cura 
(a vjerujete najbolja je mama koju netko može poželjeti)
eellwyn
-kad jednom započenete čitati njezinu priču-nećete moći stati,jednostavno ćete se zaljubiti u njezinu vilenjakinju i nikad vam neće biti dosta 
serena,sauni, ili hermiona
-a odaziva se i na nedimke poput candy,ribica,slatkica,eleina poluseka(MOJA poluseka),a možete je zvati i zaljubljenica u Harrya Pottera i vjerojatno niste ni posumnjali-živi u Hogwartsu i radi sve što prava čarobnica radi... 
Upozorenje i molba:
Molim vas da ne komentirate ako niste pročitali ono što sam napisala.Odmah brišem komentare kao što su:bok,kiss,pozz,posjeti moj blog i sl.Ako želite ostavite „trag“ a niste stigli pročitati ili nešto,možete to napraviti,samo nemojte da vam moj blog služi kao oglasna ploča za vaše blogove.Bilo kakav bezobrazan komentar brišem.Ne kažem da vam se moj blog ili ono što pišem mora sviđati,ali onda barem navedite neki razlog.Ovdje komentirajte stvari uz priču ili LOTR,a za sve ostalo možete posjetiti moj matični blog (KLIK) Nadam se da ćete uživati na ovome i drugome blogu.
Moje je ime je Elentari.Jedna sam mlada she-elf i živim u Lothlorienu,koji je najljepši na cijelom svijetu.jer nigdje druge ne rastu mallorni,niti elanori,niti niphredili. Jedan lik u mojoj priči se zove poput mene ali to nisam ja,nego mi je baš tom liku pristajalo baš to ime.Želite li stupiti u kontakt sa mnom možete poslati mail ili izravno se prebaciti na MSN razgovor,sve preko iste adrese,iliti:
sany778@hotmail.com
Jako volim Gospodara prstenova i to je definitivno najbolji film i najbolja knjiga na svijetu.Osobno najviše volim Rohance,iako sam ja Noldorka,i najviše volim zemlju Rohan,iako ja živim u Lorienu.Najčešće me možete naći na Hr Tolkien boardu među divnim i prekrasnim,a i posebno talentiranim ljudima!
U sve to vrijeme u Domu kraljeva je vladala žalost.No sve više je ljudi napuštalo Dom i otišlo žalovati u samoći.Pa i Gimli je shvatio da nema njegova prijatelja Legolasa i beskrajno tužan ga je otišao potražiti.Laganim,staračkim korakom je izišao i spustio se do citadele Bijelog Drveta.Tamo je pronašao Legolasa kako sjedi ispred zastave Gondora koja se vijorila na laganom vjetriću.Dok mu se približavao učinilo mu se kako je Legolas neobično zamišljen,ali ga to nije čudilo,jer su i njega morile čudne misli.Legolas je još izdaleka shvatio da mu se Gimli približava.Okrenuo je glavu i tužno ga pogledao ravno u oči.U njima je vidjeo čvrsto prijateljstvo i ljubav.Gimli je Legolasu uzvratio pogled i sjeo pored njega,dokučivši pomalo što Legolas smjera.Neko vrijeme sjedili su u tišini i gledali u daljinu zaokupljeni mislima. Legolas nije znao što bi rekao dragom mu patuljku.No nakon nekog vremena Gimli je polako započeo pričati o neobičnim stvarima,pa je začudio Legolasa.Nije govorio o Elessaru,ni o sebi i Legolasu nego sjetno pozvao sjećanja...
-„Sjećaš se bajnog Lothloriena...“
Legolas je samo kimnuo,a tada je Gimli izvadio nešto iz džepa na odori.Bio je to nekakav gorski kamen koji je zablistao na mjesečini.Legolas nije znao mnogo o radnjama patuljaka i nije znao kakav je to bio kamen,ali je bilo bjelodano jasno da je bio izrađen sa mnogo pažnje i ljubavi i da je mnogo značilo starom patuljku.I to zaista nije bio običan kamen,nego rijetki kamen što se mogao pronaći samo u blještavim špiljama Aglaronda.Gimli je nakon svih pogibelji i rata postao vladar tih spilja. U njega je doveo i nastanio Durinov narod.Tamo se ponovno okupilo kraljevstvo patuljaka i tamo su izgradili veličanstveni grad,veći i ljepši nego ikada prije.Pa osim ljepotom,te špilje su obilovale zlatom i različitim materijalima kakvih nije bilo drugdje.No,patuljci nisu željeli uništiti tu ljepotu kopanjem,kao što su nekada davno učinili sa Morijskim kraljevstvom.No,za taj materijal gotovo i nije bilo potrebno kopati,jer već sasvim blizu površine nalazilo se sve dovoljno za patuljke.Često se među njima govorilo da bi se u tim špiljama moglo naći i mithrila,samo kad bi se htjelo.No Gimli nije dopuštao velika okopavanja čak ni zbog mogućnosti da se ponovno pronađe ta plemenita kovina.
Gimli je pogledao u kamen,a zatim je okrenuo na stranu na kojoj je bila ugrađena sasvim mala kopča.Legolasa je zapanjilo to što je Gimli,rastvorio kopču i Legolas je shvatio da to nije bio samo kamen,nego kutijica u kojoj je bilo pohranjeno nešto,očigledno velike važnosti za Gimlija.Ono u kutijici je Legolasa zapanjilo,ali i jako razveselilo.U kutijici su bila tri pramena svijetle kose.Sjajila se jače od svakog svijetla,poput Vardinih zvijezda što su se tada mogle vidjeti na nebu.A u tom trenutku dogodilo se nešto neobično,što se nikada prije nije dogodilo u Međuzemlju,i što je utjecalo na mnogo kasnija zbivanja iako Gimli i Legolas toga nisu ni bili svjesni.
Jer negdje daleko,izvan granica svijeta kojeg su smrtnici poznavali,preko plavog mora što nije ni jedan smrtnik preplovio,tamo gdje niti jedan smrtnik nije stupio nogom,tamo je jedna osobu uhvatila tu svjetlost.Vilenjakinja iz Besmrtnih zemalja,ponovno je osjetila miris Međuzemlja i sjećanja su se pretvorila u stvarnost.Svaki događaj od njezin odlaska pronašao je put do nje i saznala je mnogo stvari koje su se događale u Međuzemlju.Nikada prije vilenjak koji je odlučio napustiti Međuzemlje nije osjetio vezu s njim.Ta vilenjakinje,mudra i uvažena među velikane Eldara je imala svakakve moći i čudnovatu ljepotu.Kosa joj je bliještila jače nego sunce,a njezin pogled je bio prodoran,ali topao. Tada se u njoj dogodila neka promjena i ponovno joj se oživio život koji je živjela prije dolaska u Besmrtne Zemlje. Pohitala je prema vladarima,i odlučila je uspjeti u naumu koji joj se tada tek oblikovao u mislima.
„Galadriel...“
Gimli je sjetno rekao,iznova prekidajući šutnju.
„Koliko bih dao da još samo jednom vidim njezine tople oči i kad bih joj barem mogao reći da čuvam njezin pramen.“
Gimli,sin Gloinov je imao jednu zadaću u životu i držao je do nje.Bio je on Nositelj pramena. Prisjećao se dana kada je to postao
Prisjećao se dana kada je umorna Prstenova družina ušla u ubavi Lorien.Ne samo da Gimli nije znao kakva sreća ga očekuje,nego je još prezirao dan kada je stupio u Lorien. Nije osjećao nikakvu čast,što je bio jedini iz Durinova roda što je ušao u tu zemlju.No čuo je glas šumske vilenjakinje u glavi.Milozvučan i tih koji mu je šaputao samo riječi utjehe i u kojem je spoznao ljubav.Slušao je njezinu pjesmu i nova snaga se rađala u njemu svake minute koju je proveo pod njezinom zaštitom.Tog dana je zavolio kraljicu Galadriel više nego ikoga.
Sad je jahala velikom brzinom,tjerajući Ambara u sve brži i divlji trk,i tad joj je sinulo da nitko nije vidjela kad je ona otišla.Ni njezin otac.Saunielle je jako voljela svoju obitelj i bila je ona za nju od najveće važnosti,ali u tom trenutku se osjećala kao da nitko ne mari za nju. Znala je da svi trpe veliku bol sada,ali u tom trenutku samo je mislila na svoju bol(što inače nikad nije radila).Glavom su joj prolazile misli,koje nikako nisu bile točne,ali su joj se činile tako uvjerljive.U glavi su joj se niti spajale u besmislenu cjelinu i pomislila je kako je manje vrijedna,kako je sama,ostavljena.Eldarion je bio Elessarov sin jedinac,uvijek omiljen kod svakoga,a sad će biti okrunjen za kralja. „Kolika će biti njegova veličajnost i moć,toliko će biti moja bijeda“-mislila je Saunielle,ali nije se radilo o ljubomori.Nije zavidjela bratu,niti njegovom mjestu,ali nije ni znala što ju je snašlo.Ali takve misli su joj nastavljale dolaziti. Aneeren.Najstarija,najpametnija,uvijek ispred nje same.A Tiennia?Tiennia,koja je još u cvijetu mladosti,lijepa i ljubimica naroda.Posjedovala je mudrost Eldara,i njezine oči nisu bile sive,nego smeđe,a u Gondoru su svi imali sive ili u najboljem slučaju plave oči.A onda je bol presjekla Saunielle u grudima.Sama je sebe korila,kako može biti tako okrutna.Pa njezina sestrica plače sama na očevom odru i ona nije uz nju.Zašto je Saunielle snašla takva slabost?? Sama Saunielle je počela sumnjati u sebe,smatrajući da je to posljedica toga što i drugi sumnjaju u nju.Saunielle je oduvijek imala taj osjećaj,ali sada je on izbio na površinu.Prije kad bi joj bilo teško otišla bi u šetnju sa majkom,jer inače nije izlazila na zabave.Nije voljela bučna društva,ples,glazbu,buku općenito.Imala je samo nekoliko prijatelja,ali Saunielle je jako voljela svoju majku.
„Ali ona odlazi“-ogorčeno je pomislila.-„Odlazi i ne vraća se više.Ostavit će me samu.“A tada se u Sauninom umu pojavila želja za boljim životom.Željela je doživjeti neku pustolovinu.Vidjeti daleke zemlje.Upoznati nove ljude,koji bi je razumjeli.Privlačile su je posebno šume.Jednom dok je bila mlađa sa majkom je posjetila Lorien.Bilo je to za nju prekrasno iskustvo,ali ipak nije osjetila potpuno zadovoljstvo.Ni sama nije znala što joj je zapravo potrebno,ali znala da je samo nekakvo čudo može spasiti.
Saunielle je zastala na trenutak da se odmori.Sada je polako hodala,i pustila je Ambara da slobodno trči.Znala je da neće pobjeći.Njezine korake osvjetljivala je mjesečina.Iz korica je Saunielle izvukla bogato ukrašen mač. Saunielle ga je bila pronašla jednog dana u konjušnici u Minas Tirithu.Bilo je to više nego čudno.Saunielle je toliko voljela Ambara da ga je preko noći ostavljala u posebnu konjušnicu samo za njega.Ona osobno se brinula o njemu i nitko nije imao pristupa u tu konjušnicu. No jednog jutra,u sijenu pronašla je taj mač. Saunielle je bila iznenađena,jer joj nije bilo jasno tko je mogao ući u konjušnici,i što bi uopće radio u njoj.Mač je bio prekrasan.Bio je dugačak,ali vidjelo se da nije napravljen u Minas Tirithu.Bilo je u njemu nečega vilenjačkog,ali Saunielle je znala samo jedno sigurno: da će ga zadržati i nikome reći ni riječi o njemu.Prisjećala se kako je snažno zamahnula njime i zastala zapanjeno,jer je u sijenu uočila komadić pergamenta.Izgledao je jako staro,i bio je hrapaviji od pergamenata koji su se koristili.Saunielle ga je podignula,zanimajući što će pisati na njemu. Bila je sigurna da je ništa neće iznenaditi,ali ovo je bilo čudnije od bilo čega što je moglo pisati na pergamentu.Bio je prazan!
No Saunielle ga nije zgužvala i bacila.Nije mogla.Stvorila se neka privlačnosti,i ona je znala da taj pergament nešto znači.Nije znala što znači,na koji bi joj način mogao biti bitan niti išta drugo (kao ni o maču),ali ga je odlučila zadržati.I uvijek je imala mač uza sebe,kao i taj pergament.
Saunielle je oduvijek voljela pustolovine.I uvijek je bila drukčija.Privlačile su je daleke zemlje,ali i više od njih sam Rohan.Pa ona sama je i ličila na Rohansku djevu. Imala je zlatnu kosu,i još je kao dijete posjećivala Rohan.Učila je o Rohanskoj povijesti,a najviše od svih ljudi voljela je Gospu Eowyn od Ithiliena.S njom je razgovarala o Rohanskim čarima,ili pak o njezinim pothvatima iz mlađih dana,i Rata za Prsten.Saunielle je bol koju je Eowyn tada nosila,bolje od drugih,jer je i ona sama željela slične stvari.Divila se Eowyn,divila se njezinoj snazi i vještini koju je tada posjedovala.Čak je Saunielle poželjela biti poput nje.Ili još bolje, poželjela je biti neki snažan ratnik,a ne samo kraljeva kći. Sauniellin najbolji prijatelj je bio Voronwe,koji ju je obično pratio na putovanjima. S njim je mogla opušteno razgovarati,on ju je razumio naučio mnogo važnih i korisnih stvari o divljini.
Te večeri Saunielle je bila jako iscrpljena i odlučila se ne vraćati do minas Tiritha.Nije je zanimalo što će misliti njezina obitelj niti išta drugo.Našla je zaklon i prespavala u njemu slijedeću noć.
