istina o životu
subota, 28.03.2009.
O sceni i šaranu.
SCENA - Vraćamo se s Gumenjaka...Bliže je jutru nego ponoći. Hladno je. Sinoć napadali snijeg se već pomalo ledi. Dolazimo do podvožnjaka kad...na samo nekoliko metara od ulice uz strmi, osnježeni nasip željezničke pruge vidimo biblijski prizor. Sodoma i Gomora. Jedna raskuštrana, ocvala plavokosa dama nagnuta naprijed se podupire rukama, ali ne dlanovima nego prstima o snježnu padinu...Iza nje jedan dugački crni kaput na kojem je samo muška glava prekriva daminu pozadinu i muškarca koji duboko diše. Dokaz da u velikoj nehebici i snijeg do koljena može biti afrodizijak. Branko daje znak da stanemo ... Stajemo... Promatramo...Par osjeća da je promatran i oni staju. Branko se izdvaja iz grupe i ide ravno k uživaocima u ljubavi na brzaka ... Pita čovjeka cigaretu...Čovjek prtlja po džepovima i vadi cigarete...Dama prvo puše u prste jedne ruke...drugom se pridržava za nasip...pa u prste druge...Branko pita vatre...Čovjek prtlja po džepovima, nalazi šibicu i pokušava zapaliti Branku cigaretu...Puše vjetrić i prvih nekoliko pokušaja ne uspjeva...Dama kune i naizmjenično puše u prste sad lijeve sad desne ruke... Čovjek daje Branku i šibice i cigarete. ...Dama se s olakšanjem naslanja s prstima obiju ruka na padinu...misli da je gotovo...Branko krene dva tri koraka prema nama, ljudi nastavljaju raditi svoj posao, a on se vraća i pita čovjeka da ima li malo lovice...Čovjek ga gleda...gleda nas..ozbiljan čovjek u godinama...Ne činimo mu se opasni...ali gdje je vrag. Maša se za džep, vadi novčanik, prebire po njemu, ne nalazi sitnih i daje Branku stodinarku. Vraćamo se na gumenjak.
Smještamo se za naš, nedavno napušteni stol. Branko donosi cugu. Smijemo se pušimo...
Za pet minuta dolazi plava dama, nije više raskuštrana...gleda krvnički prema našem stolu...Mi pušemo u prste prvo lijeve pa desne ruke i kliberimo se. Dama odlazi na šank, uzima kuhano vino, priključuje se svojim dvjema prijateljicama za susjednim stolom čvrsto stišćući vruću čašu kuhanog vina smrznutim prstima...Mi se smijemo, pušimo, pijemo i pušemo u prste.
Osim ovakve scene postoji i kazališna scena koja dolazi od grčke rječi skene, a znači pozornica; mjesto za nastupanje glumaca i drugih izvođača u kazalištu. U Grčkoj je bila od kamena, a danas je drvena pravljena od dasaka. To su one legendarne Shakespearove «daske koje život znače», mada sam čvrsto uvjeren da Shakespeare nije mislio na te daske nego na dvije daske u glavi.
ŠARAN S PRILOGOM – Cyprinus carpio – slatkovodna riba iz porodice šarana, najraširenije porodice slatkovodnih riba koštunjača rasprostranjenih u vodama Europe, Azije, sjeverne Amerike i Afrike.
Darku je bilo dosta» Expresa» i graha bez mesa, a počela se zarađivati neka lova na radiju... Znao je da se ja počesto hranim u «Puli», za njega nepoznatom i nedostižnom mjestu. Jednog dana me čeka pred Akademijom da idemo u»Pulu». Obradovao sam se da je i njemu krenulo. U « Puli» svi poznati ...Ivica, Stevo, Marko...Konobar Huso nas smješta za stol s njima. Naručujem za se i za Darka po riblju juhu i porciju sipe s blitvom i lešo krompirima i dva kuhana jaja i pola litre crnog i običnu vodu za bevandu. Darko jede obliziva se...Nije nikad tako što pojeo. Stvarno je bilo dobro. Sutra me opet čeka pred Akademijom....Idemo u
«Pulu» i jedemo janjetinu u grašku....Darko se obliziva... Stvarno je bilo dobro...Prekosutra opet ... Lešo govedina s lešo povrćem i pire krompirom ...Lizati prste...
Četvrti dan...bio je petak...sjećam se ko danas, sjedamo Marku za stol... Pitam Darka je li kršćanin, a on da kako mogu pitat kad znam da je iz Posušja...»E onda ćeš danas ribu». Sebi naručim bakalar, a Darku pohanog šarana.... jedino nejestivo jelo u «Puli»...zašto su ga držali na jelovniku u inače dobrom restoranu to niko ne zna ... vjerojatno zbog dva do tri posto mazohista koji lunjaju svakim gradom u Europi. Pohani šaran u «Puli», je imao okus presavijenog, zgužvanog i poslije pohanog, nedeljnog «Večernjaka». Meni je došao bakalar in bianco, a Darku pohani šaran s pomfrijem. Veselo smo čavrljali sve dok Darko nije stavio prvi zalogaj u usta...pa drugi...pa treći ...Gledao je mene i Marka kako se kurvanjski smješkamo i sve mu je bilo jasno. Pojeo je sve do kraja žvaćući drvenu, nesvarivu stvar...Zalijevao bevandom da može progutati nešto što je više ličilo na koru oraha nego na ribu. Bio je uporan i za nepun sat je savladao pohanog šarana. Zatim se ustao, platio i sa vrata dobacio:» S tobom više nikad na ručak».
Sutra pred Akademijom čeka opet. « Što je?» pitam. « Idem u «Pulu», ali danas ja biram».
Naručio sam švoja s blitvom i krompirom, a Darko se mašio jelovnika. Huso dolazi svaki čas za stol, nervozan, da što hoće, a Darko uči jelovnk napamet. Ne razumije što piše..... Zamislite što Posušaku znači: švoj, sipica, brancin ili ne daj bože Sanpjero... Ostavlja jelovnik ... poziva Husu i pokazuje prstom u moj tanjir:»Daj mi što i njemu».
TEATAR - Kuća u kojoj se igraju predstave.
