13.04.2016., srijeda
Svako vrijeme; svoje breme nosi
|
Tako kažu , od kako znam za sebe, stariji i , ako ne pametniji, iskusniji. Ključić oko vrata i sam/a si , plus jos čuvas brata, dok ne dođu mama i tata. Školsku torbu nosiš sam, u dućan te nije ići sram. Pravila prometa znaš i međusobno se pazite i cestu "krivo" ne gazite. Sa sedam ili osam godina si kuhaš već i jelo, nisu to čarolije kulinarstva ali zasiti se dijete i od pečenih jaja, kruheka i možda salame.....dok nema tate i mame. I juhice prve su se već u osnovnjaku kuhale, je da su bile od vode i tete vegete ali bile su tople, slasne i masne. Ključić oko vrata i čekaj dok dodu mama i tata, i znali smo da se zadaća pisati mora , da se učiti treba, znali smo već sa osam da više nismo mala beba, a tako su se i odnosili prema nama, naši tata i mama. Punopravni članovi zajednice smo od malih nogu bili, nisu oni ništa od nas krili. Danas, djeca ne nose svoje torbe, djeca ne hodaju u školu, ne ostaji sama kod kuće ni po sat vremena, roditelji namjesto djece vode brigu oko zadaće, upisuju ih na van školske aktivnosti prema načelu što se roditeljima sviđa i/ili smatraju da bi se njihovoj djeci sviđalo. Djeca su danas svojevrsni hibridi za čiji rast i razvoj su potrebna specijalna gnojiva - svi mogući gadgeti od najranijih nogu, super ultra junk food, tetošenje i na najmanji zuc, trčanje doktoru za najmanji pljuc, boravak u zatvorenim prostorima tipa igraonica, rođendaonica, shoping centara! Djeca su danas tako prozirna i apatična, djeca danas, u većini, meni, nisu baš simpatična. Nesamostalna, kenjkava, ljenjkava, cendrava, sve žele odmah i sada ili ih primi užasna tuga od sveopčeg, nisamdobioštoželim, jada. Nesnalažljiva u prostoru , sve manje sportskog su duha, mlohavih i zdepastih tijela, samo bi junk food jela. I svi su na isti kalup i od iste "smjese". Vrijeme je da se sastojci malo promućkaju, da se dodaju začini novi, da se roditelji trgnu i sa djecom u prirodu šmugnu - svaki dan ako ne i više; inaće nam se civilizaciji loše piše. Ne možemo odgajati djecu koja samo gumbe znaju stiskati, koja samo preko mobitela žele "piskati", koja se ne žele družiti, na podu opružiti, na glavi dubiti, po vrtu skakati. bicikle voziti, koljena ruliti.......nesmijemo dijecu zaguliti! A ,nažalost, sve više i više, takvih viđam svaki dan - djece koja nesmiju "van" u svakom pogledu riječi; doslovnom i prenesenom gdje je sinonim van = dijete mora biti dijete, od glave do pete! Oznake: odgoj, nekada i sada |
| < | travanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (3)
Travanj 2016 (7)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Svakodnevna viđenja, mišljenja i čuđenja!!Do kosti - iskreno!
Brojalica