srijeda, 15.09.2004.
Mommy dearest
(Pink Floyd: Mother)
Da li je Katarina di Medici bila dobra majka? Zeljela je svojoj djeci sve najbolje, francusku krunu za sinove, za dragog joj sina Henryja cak i poljsku krunu, a preko lijepe Margot Katarinini bi unuci nosili i krunu Navare. Nije bilo prepreke koja bi ju zaustavila, ni opasnosti koja bi ju odvrnula od cilja. Pretrpjela je zenskarenje svoga muza Francoisa, prezivjela njegovu smrt, kada se mu je na turniru u mozak zarila trska suprotnikovog koplja, projedrila je kroz vjerske ratove i na kraju otrovala svog sina, Charlesa od Francuske. Ups! Otvorio je knjigu, koju nije smio, knjigu o lovu sa sokolima, cije su stranice bile sljepljene te je bilo potrebno osliniti prst, da bi se moglo okretati list po list. Tu bi knjigu morao citati Morgotin muz, pirenejski Henry, protestant. Charles je umro u uzasnim agonijama, a njegov se brat Henry vratio iz Poljske, da bi mogao preuzeti zlatne lilije francuskog kraljevskog dostojanstva. Zivot proveden u potjeri za jasnim i nikada skrivenim ciljem, a na kraju vlastito je dijete u krvavom znoju lezalo na svilenim pokrivacima. I Henry "Poljak" je umro i francusku je krunu stavio na glavu pirenejski Henry te postao Henry IV de France (opet postao katolikom, jer je "Paris vrijedan jedne mise") i zapoceo dinastiju Burbonaca, koja je Francuskoj dala Louisa XIII i Suncanog kralja Louisa. I onog Louisa, kog su neki izdrapanci skratili za glavu.
Da li je Henry, osmi s takvim imenom koji je nosio englesku krunu, bio dobar otac? Od prvog braka sa Spanjolkom Katarinom iz Aragona nista- bez sina, bez nasljednika, Engleska ce opet biti u gradjanskom ratu, a tek je Henrijev otac zavrsio dugotrajan takav rat (isto Henri ali sedmi- kao patuljak iz Grimmove bajke vucarao se Francuskom, dok na kraju nije ubio Richarda Treceg, koji je htio djorati svoje kraljevstvo za nekakvog konja. Onda je Henri postao divom i ujedinio bijelu i crvenu ruzu) Naglavacke preokrenut pravni red drzave, istumbani mentalitet Engleza, popaljene crkve i opljackane riznice, osnovana nova drzavna crkva i izgradjena ganc-nova mornarica, demistificirana aureola kraljicine krune, koje se je prodavala za dobro nosecu maternicu (onaj krunu za konja, ovaj krunu za maternicu- ja koji put ne kuzim taj engleski smisao za humor)- sve to za sina. Kojeg je Henry na kraju i dobio te ga zivog drzao u svojim divovskim i sifilitickim rucerdama i dao mu ime Edward. Mark Twain je kasnije napisao The Prince and the Pauper upotrijebivsi mladog Edwarda ali to je vec druga prica. Taj je Edward po smrti svog oca vladao i kasljucao, dok se mu nije vrlo skoro pridruzio u kripti Westminstrske katedrale. Pa je dosla Mary i vratila katolicanstvo te dovela kastanjene, siestu i sangriu u Englesku u pratnji njezinog muza, slavnog Felipeja Segundo Hapsburskog. I ona je umrla od tumora ali je za sobom odvela i desetine pecenih protestanata. I tako stavi stara Engleska pod krunu Elizabetu, kcer onog velikog sifiliticara, koji se je na Champs d'Or rvao s francuskim kraljem Francoisom (ali mu nije gurao prst u oko, radije je sansu predao onoj trski s turnira). Za vrijeme svoga zivota Henry VIII couldn't have cared less za crvenokosu ne-sina-vec -tamo-neku-kcer- jedne-bludnice-koja-je- osramotila-krunu Elizabetu, koja je kao engleska kraljica taj kisni otok iz evropske margine progurala u klub svjetskih velesila.
Hocu li ja biti dobar roditelj, kad dodje vrijeme? Hocu li znati kada je treba prestati gurati, hocu li se savladati i ne projecirati svojih ambicija u malene glavice s velikim ocima? Hocu li znati slusati i cuti?
Hm.... A tako sam jos daleko od odraslosti.
