srijeda, 08.09.2004.
Divnog li otkrica
(Ibrahim Ferrer: Candela)
Ugledao sam ga na regalu. Nije bljestao, nije bio prekriven sijajnim koricama, nije izvodio trikove niti je ispustao glasove. Bio je potpuno tih, iste visine kao i njegovi drugovi oko njega, stajao je u redu kao i svi.
Ali mi je oko zastalo na naslovu, koji je blijedim slovima lezao na cudno zelenoj podlozi. I kako maestro DiGrassi kaze, cim zastane oko, zastane i mac te noga. (Kako sam se sad sjetio starog Giaccoma?? I need a drink...) Ruka je polako kao u snu primicala regalu i prst se je ispruzio prema njemu, koji je jos uvijek potpuno mirno stajao tamo i nicim odavao znakove sile, koje me je vukla ka njemu. Na kraju sam ga drzao u ruci i nadao se, da to nije san, da to nije slucaj momentalne sljepoce. Ne, to je stvarno bio DVD "Withnail&I".
Film, kojeg nisam gledao vec godinama, a svaki me je puta odusevio i otvorio mi nove oci te me vodio na nova prostranstva uma i iskustva. Da ne govorim o crnom humoru i ispijenoj faci Richarda E.Granta. :)
Uglavnom, DVD je sad na mom pisacem stolu, sada jedino trebam naci malo vremena, da si taj filmic i pogledam. Sto je lakse napisati nego ostvariti. Ali doci ce i taj dan, zavaliti cu se u foteljicu, ispruziti noge na tabure, napraviti si White Russian kao dragi mi bratic the-man-who-wanted-to-be-called-TheDude-Lebowski i krenuti u svemir kao karavana cigana.
