(crazy) Night at the Stonehenge

utorak, 10.05.2011.

27. i 28.04.2011.
Bio je dobar put do Salisburya i mjestašca Amesburya koje je najbliže drevnom kamenju. I tako sam, krenuvši ma zapad iz Amesburya začas stigao do Stonehengea. Malo me i iznenadilo kako se samo pojavio s moje lijeve strane. Lijevo parking, čini se naplatni. E pa ne budu!!! Lik mi ionako govori da je stonehenge ZATVOREN!

Zamislite. Ograđen žicom i zatvoren. I da mogu ući ako imam neku VIP kartu. Kasnije sam saznao da ista kosta nekih 50-100Ł!!! pa di su vremena iz filmova kad se moglo lijepo došetat do kamenja bez neke prevelike pompe. Očito se sve promijenilo 70-ih kad su ga ogradili. Niš, stao sam sa strane da fotkam, a onda je isto napravilo i još nekolicina ljudi s autima (jer u 18h se zatvara za regularne posjetitelje (6Ł - 2 fakin much).

ofce nearby

Kad sam zgotovio (za mene dosta Stonehengea) krenuo sam do jednog prolaza kroz to "polje" na kojem je Stonehenge" jer sam vidio tamo puno parkiranih kampera, a kako je već bilo blizu 7, zašto ne pokušati naći kampiralište uz sam Stonehenge? I kad sam se vozio polako uzbrdo po makadamu vidio sam jedan šator uz put i smiješnog bradonju. Pitao sam ga jel se može tu kampirati, ali i sam šator mi je bio dovoljan. Već sam znao da ću tu spavati :) -rekao mi je da nema problema i ja sam 50ak m više od njegovog podigao svoj šator. Onda sam sjeo na motor jer nisam imao vode pa da se zaletim do Amesburya do benzinske. Kod bradinog (Mick) šatora oko vatre bili su on i njegova frendica (Robyne) Rekoh im kuda ću, a oni menida će mi čuvati šator :)
Na povratku su mi rekli da im se pridružim za čaj. Parkirao sam gore kraj šatora i spustio se do njih. I tu je sve počelo...

moji susjedi

Dok smo pili čaj, čavrljali i izmjenjivali iskustva saznao sam da bradati Mick (poluIrac) tu kampira do studenog. Inače ima kamper u kojemu živi ostatak godine ;) ima familije u kanadskoj divljini i služio je u britanskoj vojsci (bio je na Falklandskom otočju '82. - parachute division) Njegova prijateljica Robyne mu se pridružila na neko vrijeme i spava u svojoj Zafiri, Vauxhal Zafiri ;)
Oboje su na prvi pogled čudaci, ali dobri čudaci. Ovisno o kriteriju promatrača možda i puno normalniji od većine ljudi... No dobro... Tako mi pričamo uz vatru

(dočekali smo i predivan zalazak sunca -vrijeme je stvarno predivno; dan je bio bez oblačka) i dođe neki audi njemačkih regi i parkira s druge strane puta, a između Mickovog i mog šatora. Mrcina od A6ice avant 3.0 TDI. Kad sam išao do šatora nešto pojesti kratko sam porazgovarao s njima i pozvali su me na pivu. Rekoh im da su mi dolje taman novi čaj skuhali, pa sam rekao da može kasnije. Na kraju sam se ja zapričao s Mickom i tek kad je Robyne išla leći u auto došli su Nijemci do nas. Eugen, poluRus i Stefan ;) obojica iz Heidelberga, također malo uvrnuti na svoj način. Pozitivno naravno ;) oni su zapravo krenuli na kraljevsko vjenčanje (ono isto od kojega se ja držim podalje) kao šećer na kraju 10dnevnog kruzanja po Engleskoj. Rentali su Audi (500€) koji im služi i kao kuća jer u njemu spavaju. Stefan je frik za kamping opremu i skuplja ju pa doslovno nema šta nema! Ujutro sam čak i koristio blagodati njegovog mobilnog tuša. Mikovim riječima: 'shower-shit house'
Imao je i kad smo već kod toga i pretty shitty alu stolce od kojih je jedan te noći uspio puknuti pa smo ga drugo jutro popravili... Ali bila je takva noć. Pitali su nas jesmo li za pivu. Bili smo! Donijeli su 2 case-a: Stela i Foster. Počelo je. Bilo nam je super zabavno a vrhunci večeri bili su Eugenovo puzanje do kamenja - moraš preskočiti bodljikavu ogradu, proći kroz polje s ovcama, preskočiti električnu žicu i onda puzati do kamenja pazeći da te zaštitari ne skuže. Bilo je tu i natjecanja u ispijanju pive. Eugen, unatoč svoj ruskoj krvi, nije uspijevao nadmašiti irsku genetiku Micka, koji bi svaki put kad bi ispio pivu obrisao ogromnu bradurinu :D

Eugen, ich, Štijef

+ Mick

Ja sam pobijedio imenjaka Štefa! Nakon što smo dobro ispretresli sve teme i zafrkancije i nakon što se sve popilo otišli smo spavati, jako kvalitetnim snom... Ujutro me Stefan dozvao i pitao jesam li budan. Digao sam se i došao do baze; Mickovog šatora gdje su pričali o njegovom frendu, koji se sam prozvao kraljem Arthurom ;) onda smo otišli do visitor centra po vodu pa je uslijedilo legendarno tuširanje i chillanje. Pogled na Stonehenge otkrivao je vječite dolaske i odlaske buseva i zilijarde turista koji su se izmjenjivali. Činilo mi se iznimno puno danas. Nijemci su se spremali kad je Arthur došao... Na svom konju!!! Staroj V2 Suzi! Bijela brada i kosa ukazale su se kad je skinuo kacigu. Vrlo smiješan čovjek. Upoznali smo se i onda je odjurio sebi i Robyne po cigarete u Amesbury. Nijemci su bili skoro gotovi. Kad se vratio ubrzo je ponovno odjurio ostavljajući prašinu iza sebe na makadamskoj cesti. Nijemci su ga htjeli upoznati pa smo pitali gdje je otišao? -negdje je 'popušio' kutiju svojih cigareta iz nezatvorenih bisaga. Baš je 'kralj'!!

King Arthur, i moj zamak i vjerni konj, te njegova (samo privremena) palača u pozadini

Nijemci su na kraju dobili svoju priliku da ga upoznaju i onda ubrzo otišli prema Oxfordu; i drugi dan rano ujutro u London na vjenčanje. Oprostili smo se i pozdravili Ja sam ostao i slušao priče... Moderni kralj Arthur je naime angažiran, u pravnom smislu, protiv National Trusta koji upravlja dobrom Stonehengea i njihovim vođenjem cjelokupne stvari. Naime, u izgradnji je novi visitor centar 2 km zapadnije od trenutne lokacije (tik uz Stonehenge) i planiraju se zatvoriti ovi postojeći prilazi (na jednom od kojih smo se upravo nalazili) kako bi se "uredio prostor oko Sh-a". Naravno, cilj je vjerojatno samo novac, jer svatko tko bi parkirao u centru morao bi platiti tih 6-7 funti pa bi ga valjda onda vozili natrag do kamenja - debilno. A s druge strane ne bi bilo onih koji se (kao npr. ja zadovolje sa ovih 200 m i pogledom na kamenje non stop i još kao bonus ludom noći i spavanjem blizu nečeg tako posebnog ;)
Preveo sam mu na hrvatski tekst jedne od peticija koju će provesti i kupio njegovu knjigu.. Da, frajer je napisao knjigu o svojim bajkerskim danima i čini se vrlo zanimljiva, pa tko bude želio čitati nek mi se javi pa mu/joj posudim...

kralj, njegov konj i ja

Arthur/autor i ja

Onda je došlo vrijeme da se i ja spremim. Nerado sam rastavio svoju kuću i mahnuo Arthuru kad je odlazio. Nešto ranije je otišao i Mick s nekom gospođom koja je došla po njega jer za nju uređuje dvorište i obavlja takve stvari. Ostala je samo Robyne s kojom sam se pozdravio kad sam krenuo.

Pogled na, u tekstu, nespomenuti Glastonbury u kojem sam stao i ručao na putu (@ fitjo - jeo sam narezak, pomfri i kečap ;) - živila Tereza)

makro

Glastonbury sheep - imaju i veliki rock festival 20.06. - traje 4-5 dana

Taj sam dan stigao do Bristola, gdje sam kupio kartu za Irsku :) na patkingu Mekdonaldsa i zatim uz sunce na zalasku ušao preko ooogromnog mosta u Wales! Opet nisam morao platiti mostarinu, kao bajker, jel? ;)

jedna Bristolska za kraj

Vrlo brzo pronašao sam mjesto za spavsnje u nekom polju i zaspao s nekim novim, svježim dogodovštinama i kul poznanstvima u mislima.