Baskija

četvrtak, 21.04.2011.

16. i 17.04.2011.
Ujutro nije bilo ljudi :) vec kadsam bio sve spremio prosao je neki (valjda zaposlenik muzeje, mahnuo ja njemu, on meni i to je to. Ja sam popio svoje mlijeko i pojeo mliječno pecoivo s komadićima čokolade i krenuo. Danas iz Gijona prema tom Santanderu, čije me ime strašno na nešto podsjeća, ali ne znam točno na šta... Najviše mi vuče na. krađu :D
Skidam kilometre na N-634. Dan je kao stvoren za vožnju. 20ak stupnjeva u zraku i odlična zavojita cesta s novim asfaltom. Došao sam do jedne predivne plaže gdje se u ocean ulijevala kristalno čista riječica. Veliki valovi udaraju u stijene na plaži i raspršuju se na sve strane. Wau.

Idem dalje i dugo se vozim do Lareda. Santander sam ostavio sa svoje lijeve, sjeverne strane i stigao u pola sata istočniji Laredo. Tu sam točio gorivo i odlučio da je dosta za danas. Kratko po izlasku iz grada, u nekom mjestašcu odabirem smjer prema obali mora, po maloj ulici između kuća u dvorištima. Nekoliko otkrića: 1. mjesto je pogodno za kamping; lijepe zelene livade visoko nad morem, među još višim golim planinama koje ozgledom podsjećaju na Velebit, 2. Plaža, predivna plažica daleko dolje na kojoj primjećujem neke surfere sitne kao mrave i 3. Smiješne ovce ograđene u šumarku između kojih se pojavio smiješni krupni dobroćudan pas koji je prišao do ograde da me pozdravi :D

Ja sam stao i razmišljao što prvo. Šator pa plaža ili obrnuto... Bilo je tu par ljudi koji su šetali ili se spuštali prema moru, a ja sam šetajući uokolo naišao na super zakrivenu livadu, i to s pogledom na more. Dakle, noćas ću imati šator sa 5 *
Onda je došao čiča sa džipom i iza njega je doklipsao još jedan pas. On je pustio ovce van na pašu prema planini i livadama.. Ja sam se s motorom po strmoj cestici spustio sve do plaže. Dolazim dolje već u kupaćima i stavljam stvari na stijene sa strane da bi potpuno bos ugazio u topli pijesak. Bilo je tek negdje oko 5h tako da danas imam vremena baš za sve. I već odabrano mjesto za spavanje :)
Probam more nogama. Rekoh si da ovaj put neću odugovlačit. Temperatura odgovara. Ulaze tri klinca s daskama u neoprenima u more (bilo je svega 10ak ljudi na plaži) a ja uzimam zalet... 'ĐERONIMOOO'
Nisam bio jedini. Uskoro su se s valovima došla boriti i uživati još dva klinca. Malo sam plivao, malo išao kontra ili u smjeru valova što mi je postalo ful zabavno, kad su tako veliki. Sveskupa sam bio oko 1h u vodi. Nikako mi se nije dalo van ;)
A kad sam konačno izašao i osušio se, otišao sam do svojeg prenoćišta i bavio se šivanjem i kuhanjem kao svaka prava domaćica :D

Predivan san... Iz šatora čujem more i ribarski brod...
Ujutro sam se zaputio prema Irunu, gradu na granici s Francuskom. Vrijeme je bilo odlično, kao i cesta i ubrzo sam ušao u novu regiju. Dvojezični su me natpisi zbunili; zbog jezika pored španjolskog; koji je bio totalno čudan; ali uskoro sam shvatio da sam ušao u Baskiju. N-634 vodi me u Bilbao, na predivnu sunčanu nedjelju. Grad je smješten na zanimljivom mjestu; među planinama i u koritu rijeke koja se tu polako vuče... Atmosfera u gradu - ludnica.

Pun puncat ljudima na ulicama, neki paradiraju, neki sviraju, neke ulice su zatvorene, parkirao sam u centru. Dugo sam hodao u smjeru gdje su se i drugi ljudi sa nekim grančicama u rukama (nisu bile ni palmine niti maslinove) slijevali. Prošao sam nekim prepunim trgom - ljudi svih uzrasta izmjenjivali su nekakve karte (ala magic ili yu-gi-oh)

I onda je glad dalje sa mnom upravljala :) Preskočio sam tapase (iako su odlično izgledali) i sjeo u neki lokal koji je nudio ooodlične stvari: friško pečeni kruheki punjeni s bazom od krumpira i jaja i raznoraznim dodacima - ja sam odabraho chorizo. I naravno, još jeda drugačiji kasnije. Nije skupo a super je zasitno. I zalio jednim Amstelom. Uskoro sam sit krenuo dalje.

Put me vodio do San Sebastiana kraj kojeg sam prošao i stao u Irunu, radi goriva (moram ući pun u Francusku jer je tamo opet prokleto skupo) i slanja nekih razglednica.

Ulazim u Francusku: easy as crossing the bridge. Al još sam uvijek u Baskiji. Cijeli dan na motoru i pomalo se dan primiče kraju. Konačno neki McD za internet potrebe. Ostao sam do sumraka i onda krenuo u traženje mjesta za spavanje. Vidio sam znak: "aire de gens de voyage" i htio to pronaći. Nikako mi nije uspijevalo poći za rukom. Znak je tu, ali mjesto za prenoćiti nije. Oduzelo mi je dosta vremena i bilo je već mračno. Srećom, mjesec je bio gotovo pun. Konzultirao sam mapu da vidim gdje prestaje urbanizirano područje i krenuo dalje na sjever... Našao sam naposlijetku mjesto u jednoj šumici kraj mjesta Labanne. Naime, kod dvije kuće na izlasku iz mjesta, vidio sam ulaz u šumicu na desno i odlučio provjeriti. Ubrzo sam nabasao na odlično mjesto uz taj šumski put gdje dižem šator i idem na počinak.