Portugal! OCEAAAN!!!

utorak, 12.04.2011.

Budim se i spremam. Usput nešto jedem i kako sam si odredio raniji start, već oko 9 sam na motoru i spuštam se u Albuferiu. Zgodan je gradić, lijepa lučica i plaža sa zanimljivim pješčanim tvorevinama.

I iz te idile, nešto me potpuno baci u brigu. Kad sam bacio pogled na motor sparkan na molu, zadnja guma mi se učini ful prazna. Probam ju nogom i skužim da je dosta prazna. Mora da je probušena. Nisam htio tamo tražiti nego sam odmah krenuo do prve benzinske - tamo su mi veći izgledi. Nije mi se svidjelo što se to desilo bas taj dan, kad sam odlučio opaliti dobar komad puta, sve do Lisabona, kako sam se i s Mirnom dogovorio. Na benzinskoj, stavio sam motor na središnji nogar i vrtio gumu. Našao sam - s lijeve strane gume bio je zabijen čavao! Negdje sam ga skupio :(
Nije mi baš bilo svejedno. Izvadio sam Mafra sprej s vulkanizerskom pjenom i pročitao upute: dakle ispustio sam zrak do kraja. Izvadio sam čavao kliještima, protresao dozu s pjenom i pustio u gumu. Nisam znao kako ide s tim stvarima i da li to drži samo do vulkanizera, ali onda sam pročitao da pjena potpuno zakrpava rupu (ako nije prevelika) i tako je i bilo. Prvo je pjena neko vrijeme izlazila iz rupe i kad je to stalo, napravio sam par krugova po benzinskoj, provjerio - sve je bilo na svom mjestu, napumpao na potreban tlak i to je bilo to - mission acomplished :) Zatim su došle neke dvije gospođe sa starim kliom pa me ova koja je vozila na odličnom engleskom zamolila da joj provjerim gume jer nije znala kak s tim. Dok sam to radio malo smo porazgovarali. Super je iznenađenje što ljudi ovdje doista, i dosta pričaju engleski. Ok, ona je živjela svuda po Africi, i po engleskim govornim područjima, ali ipak. I drugi diljem Portugala dosta koriste engleski. Rekla je još da ima frendicu Radmilu iz Hrvatske te da ju je upoznala u Egiptu, i ova druga da ima nekog u Sloveniji. Preporučile su mi što jesti, zahvalile i otišle, a ona je došao super kul deda na nešto starijem enduru oprati motor, malo smo također razgovarali i kad mi je rekao da na motorima treba uvijek oprezno, ja sam bio spreman za dalje, točnije za Sagres, gradić na krajnjem zapadu južne regije - Algarve.
E to je bio doživljaj oceana! Tamo je velika utvrda izbačena na hrid na sam rub mora, a sve okolo su hridine i klifovi. Nadesno od utvrde među visokim se hridima smjestila zgodna pješčana plaža, a kako su tu jako veliki valovi, vrvila je surferima.

Kao i gradić surf shopovima i barovima. Tamo sam pojeo bifanu i pivu. Bifana je komad govedine ispečen i stavljen u žemlju. Nisam znao što je ali htio sam nešto što je drugačije od tosta ili hamburgera. Ispalo je ukusno i zasitno, a u meniju s pivom koštalo je 3 €! Portugal je, što se tiče ugostiteljstva, jeftiniji od Španjolske. Zato nadoknađuju u cijenama benzina...

Kawasaki i Kawasaki (kakvog sam skoro imao (za Zagorje))

Pivo sam se nadao dobiti Sagres, jer je uz Super Bock najpoznatije portugalskoc (ko karlovačko i žuja) ali dobio sam neko Cristal. A bio sam u Sagresu... Ipak bilo je hladno i dobro, a ja žedan; a već navečer, kad sam stigao kod Mirne, "nepravda" je bila ispravljena! Nazdravili smo sa Sagresom ;) Do nje sam iz Sagresa imao puno vožnje, na početku odlične zavojite ceste nedaleko oceana, prema sjeveru.

Kasnije se pretvorila u nešto jednoličniju, a jednom me mjestu put odveo do mjesta gdje su popravljali most i nije se moglo proći - nikako! To mi se već jednom dogodilo u Španjolskoj kad sam naišao na zatvorenu cestu jer je rijeka "pojela" cijeli jedan komad ceste u džini od 50ak metara. Nigdje ni natpisa da se onuda ne može proći. I nađi sam svoj obilazak. Naposlijetku sam ipak došao do lijepog Setubala i vrlo brzo odande došao do "San Francisco" mosta preko ogromne rijeke Tejo, kojeg sam prešao (1,45€) i odmah poslije mosta navigacija me odvela na prvi izlazak i za 2 minute bio sam kod Mirnine zgrade. Topla dobrodošlica, hladan Sagres, fina večera i ponovo pravi tuš. Malo smo razgovarali o svemu i svačemu i onda sam, opet nakon gotovo 3 tjedna, spavao u krevetu..
Naredna dva dana provedena u Lisabonu i okolici bila su mi jako draga i ugodna, a najviše su mi se svidjeli visoki dvorci u Sintri i dražesni Caiscais, te sve u Lisabonu, a najviše Pasteis de Belem.

strasno mi je zao sto nisam imao bolje osvjetljenjepoziciju za ovaj most

Caiscais

oboje sredjeni:

Boca del inferno

Faro de Cabo da Roca

moi

moi 2

2 in love

I druga hrana koju sam jeo bila mi je fina, a Mirna kaže da su Portugalci opsjednuti hranom, što se na ulicama zaista može primijetiti. U ponudi je puno ribe, a osim nacionalne kuhinje, velika je ponuda i brazilske. Grad je šarolik i na tim toliko poznatim brdima, koja te stvarno izmore kad odeš prošetati gradom. Mi smo išli u srijedu navečer i dobrano se nahodali ali po vrlo ugodnoj atmosferi, na jednom vidikovcu popili liker od badema (jako fino), te se još spustili do grada u četvrt koja vrvi kafićima i stvarno je živa, i tamo još popili piće s Mirninim prijateljem.

Kasno smo došli kući pa je četvrtak bio za malo duže spavanje i sušenje i spremanje svih opranih stvari (shvatio sam da stvarno imam puno robe i puno stvari općenito) i onda sam se zaputio do grada da Mirni dam ključeve te da zajedno ručamo u jednoj tasci blizu njenog posla (nadam se da sam dobro napisao, fonetski je taška, ali nije torbica, već mjesto koje nudi gablece razne u vrijeme ručka; maleni starinski restorančić ili zalogajnica). Navečer je Mirna, ravno s posla išla za Barcelonu na vikend, a ja poslije ručka i nakon što smo se pozdravili otišao prema Expu, kvartu s novim i modernim zgradama i shopping centima; a tamo se nalazi i ulaz na most Vasco da Gama, koji je dugačak čak 17 km!!! Također prelazi Tejo, ali na njenom puno širem dijelu, a bio je izgrađen za svjetsku izložbu, mislim '96.

samo mali dio

Tu se nalazi i oceanorium kojeg sam posjetio (11€ studentska) i ostao očaran!

Zatim sam krenuo prema sjeveru i našao simpatično mjesto za kampiranje nedaleko gradića Alenquera. Spavanje.