Traveler's luck

četvrtak, 14.04.2011.

Sljedece jutro bilo je lijepo i suncano, iako su se pojavljivali neki oblaci kad sam dizao šator noću. Ja sam doručkovao i krenuo prema Portu s namjerom da negdje prije Porta skrenem na zapad i okupam se opet. Na 40ak km od Porta dosao sam do jednog gradica vrlo blizu moru.

I kad sam došao po nekoj cesti koja vodi u šumu do neke manje tvornice, još sam bio na 600ak metara od mora. Nije bilo nikoga jer je bila nedjelja, pa sam parkirao motor u borovoj šumici, koja zanimljivo raste na pjeskovitom tlu i zaputio se puteljkom prema moru pješice. Taj puteljak ubrzo postaje duboki mekani pjesak, pa sam hodao bos i došao do mog otkrića.. Potpuno divlje ogrombe pješčane plaže sa dinama u pozadini. Vjetar je na tom otvorenom dijelu užasno puhao i šibao me zrncima pijeska po bosim nogama. Uopce nije bilo za kupanje, ali je bilo moćno. Stavio sam stvari na neki veliki komad drveta kojeg je donijelo more i šetao i trčkarao okolo. Nije bilo ni za jesti iako sam ponio sa sobom; pa sam se opet kroz prašumu probio do motora i tu, bez vjetra, pojeo hobotnicu iz konzerve (jako fino) i odlicno pecivo.

car na ulasku u tu sumicu

Sjeo na motor i otisao iako mjesto bilo pogodno za kamp. 10-15 km dalje opet jedno mjesto, šuma i predivne plaže. Prva je imala kamp, druga lijepo mjesto gdje sam sjeo kraj motora i promatrao more i nebo, a na trećoj sam uočio skretanje koje bi moglo biti odlična opcija za šator kad sam vozio kroz šumu prema plaži. Na plaži su bila parkirana 2 auta i ja sam razgledao okolo, s motora; izgleda odlično, za okupati se, ali i dalje uzasno puse. Krenuo sam nazad, a lik iz VW Pola je digao palac i kao pita sve ok? Ja potvrdno kimnem, i krenem ispred njega, te s obzirom da sam htio vidjeti ono mjesto za šator, propustim ga i on dođe u moju ravninu, otvori prozor i pita me odakle sam. Velim ja i sve tak počnemo razgovarati. On je jednu godinu proveo vozeći se na V-Stromu 1000 (Suzuki) po Južnoj Americi i tako smo si razmijenili brojeve, web adrese blogova i mailove i razišli se. Ja sam na onom mjestu podigao šator, prošetao još jednom do plaže i gledao u daljinu gdje se sunce utopilo u moru i otišao spavati. Spavao sam dugo, negdje do 9, 10 čak! Kad sam jeo i sve spremio otišao sam s motorom do plaže i parkirao ga na tom nekom molu od kamenja da mi je blizu i da si mogu dolje na kamenje, da ne budu na pijesku, spustiti stvari. Zatrčao sam se po toplom pijesku i malo dalje od mola do mora. Bilo je pomalo hladno i malo sam oklijevao. Ali malo pomalo, i s čvrstom namjerom, odradio sam kupanje i zalet u jedan ogroman val. Dok sam trčkarao po plaži simo tamo, napisao sam Santiagu (tip od jučer) sms da bi mogli na pivu u njegovom gradiću Santa Maria de Feira jer mi je usput na putu u Porto. On je potvrdio meeting u 14:30 i dao miadresu hotela Novacruz da ubacim u GPS I da se tamo nađemo. Meni je osvježenje jako godilo i osjećao sam se lagano kad sam se obukao i spremio krenuti za Santa Mariu. Vjetar više nije onako luđački puhao, ali dovoljno da rashlađuje, pa naravno da nisam osjetio kako opako gorim na suncu. Nije bilo prestrašno, ali sljedeća tri dana osjećao sam leđa, pogotovo navečer kad bih legao.
Stigao do hotela i Santiago izađe pred mene...
Ušli smo u hotel i upoznao me s osobljem, rekao je da mu je upravitelj frend. Malo smo popricali s curama i onda otisli na kavu u obližnji kafić. Pitao me di idem dalje i hoću li spavati tu u hotelu.. Rekoh da idem prema Portu, a on mi je kasnije rekao da i tamo ima frenda upravitelja hotela i da mogu spavati no charge... Rekoh u redu, a šta sad ;)
Pričali smo o svemu i svačemu a najviše o motorima i njegovom putu po Južnoj Americi i mojim dogodovštinama po Europi. Njegov je put, naime, završio tako da si je našao ženu (Brazilku), oženio se i vratio kući; a sad će, za dva tjedna, u Brazil for good. Kod svoje žene i raditi kao upravitelj hotela (si čula, Zdene?), što mu je i struka, zato i zna toliko tog svijeta. On je prethodno imao restoran i disko, pa je to sve prodao i ošo na put. Zvuči poznato :)?
Kad se vratio bavio se svačime (podvodni ribolov, ribolov, ovo, ono...) a radio u hotelijersko-turističkoj školi kao profesor. U 3. mj je i to završio i sad ide u Brazil. Blog s njegovog puta je: www.argentinalaska.blogspot.com

dvorac

Obišli smo za to vrijeme i upoznao sam pritom 10ak ljudi, vlasnika ili voditelja barova, restorana i random ljudi na ulici, vidjeli dvorac i glavnu ulicu i bili do njegovih doma - jako simpatična familija. Dobio sam poklončiće - valjda neizostavan portugalski običaj kad ti netko dođe u kuću. Dan smo završili najobilnijom i najmesnatijom večerom na putu, da ne kažeim i neizmjerno ukusnom, u jednom od najpoznatijih brazilskih restorana čitave ove regije: Las Vegas via Brasil. E to je priča za sebe. Mesa svakakvog finog u nenormalnim i nemoralnim količinama, kojeg ti stalno toplog nose za stol i režu na tanke komade, prilozi svi redom fini a najdojmljivija mi je bila pohana banana - kao slatki-slani prilog; uz meso se jede. Sve to obilno i jedan ukusni caiprinho :P odlična večera s njegovim super frendom Renatom i burazom Gilom, a upoznao sam i Renatovu simpa ženu. Renato ima dvojno portugalsko-brazilsko državljanstvo, a Santiago je, zanimljivo, rođen u Venezueli, jer je njegova obitelj 60-ih tamo emigrirala pa se '85. vratila.

just a perfect day:

Santiago i roditelji mu

kod njih doma

ispred Las Vegas via Brasil
Vratili smo se do hotela di sam ubacio adresu hotela Porto Antas u GPS i zapalio do Porta. Za 20 min bio sam u super hotelu, motor u garaži i nakon tuša :) lijepo sam zaspao.