Dogodovštine u Málagi

subota, 02.04.2011.

Dogodovštine u Málagi
Ujutro buđenje. Danas me čeka put do Málage. No prvo jutarnje stvari: popeo sam se na brdašce iznad plaže kako bih razmotrio obje plaže od jučer i položaj šatora..

Pruža se odličan pogled; također i na predivnu boju mora. Privuklo me je to pa sam se odlučio okupati. Ionako će mi goditi. Nakon što sam sve natrpao na motor, a prije toga pregledao plažu, odlučio sam motor spustiti dolje gdje ću imati pogled na njega. Bad idea! Tj. Bad izvedba! Treba se spustit, pa okrenut, a ja sam došao po sredini pa sam imao premalo manevarskog prostora za taj okret! Ostah u glupom položaju: naprijed nemaš kam, nazad ga ne možeš pomaknut. Oh da mi je bar rikverc na motoru. Već sam ga par puta poželio. Ništa. Nakon 15ak minuta natezanja i mučenja, te opetovanog silaženja s motora i kopanja kanala za zadnju gumu da ga mogu izgurati unatrag; uspio sam :D i taman se izmučio i oznojio za kupanje. Voda je bila nešto toplija nego u Francuskoj, ali hodajući plićakom po jednoj ravnoj stijeni uočio sam dosta meduzica; pa me to odvratilo od frajerskog skoka u more. Odmah sam se sjetio prošlog ljeta kad me u Biogradu jedna opekla oko oka i po čelu! Žari i nikak da prođe. Zato sam odabrao penzionersku opciju namakanja i onda sam par puta čučnuo cijeli pod vodu. Još je hladna!!! Ali mi je godilo. Današnja će mi vožnja biti draža.

Krenuo put Cabo del Gata i ustanovih putem da je to ujedno i nacionalni park. Mjesto je zgodno i starinsko, i prvo u kojemu sam vidio gro barki na ogromnoj pješčanoj plaži. Tu, na plaži, je bila i neka stara tvrđava koja je dosta dobro izgledala u tom okružju.

Krenuh put NP. E to je tek bilo otkriće. Uska cestica brdska koja vodi do tamo i zatim okriva predivnu ovalnu šljunčanu plažu, i onda malo dalje veliki svjetionik i onda predivne stijene, dosta oštre, visoke i uspravne, kako strše iz mora. Zadržao sam se tamo neko vrijeme jer su pogledi uistinu očaravali.

Faro del Cabo de Gata

Onda sam se vratio natrag i opalio prema Almerii. Odmah sam kod neke oronule crkve, tik uz dugačku plažu, vidio da se na moru sprema neka nevera. Malo kao u mom smjeru, ali bu to mene zaobišlo. Jok! Naravno danije. Pokisoh taman kad sam ulazio u Almeriu. Prva kiša na putu, izuzev onu u Italiji. I još jedno u nizu moto-pokisnuća. Nije bilo previše, ali nije mi se dalo stajat i navlačit 'lidl' kišno odijelo. I ondana izlasku stanem pod krov benzinske, dogovorim se s Natašom kad i gdje se nađemo, skontah da ću morat juriti (220 km u 1:45h - još takvim tempom nisam jurio. Sve inace lagano) odabrah autoput (bez naplate), i kad je stalo krenuh. Odmah novi pljusak. Kako tipično. Rekoh: ko ga je..šljivi i gas. Brzo je to stalo i znao sam da sam do Malage suh pri 150km/h i toplom primorskom zraku. Uskoro je sunce opet vrlo jako sjalo, a ja sam jurio. Pokvarilo mi plan kad sam skuzio da nije autoput cijelim putem do Malage; ali ipak mi unijelo promjenu u monotoni ritam autoput vožnje koju inače IZBJEGAVAM. i 18:08 ulazim u grad (dogovor je naravno bio 18:00) i uz pomoć jednog bajkera nalazim mjesto. Još me malo ona i morala tražit, al eto konačno se nađosmo u Malagi. I konačno netko poznat. I konačno netko s kim mogu pričat hrvatski. Nataša, sorry na čekanju i hvala na odličnim tapasima :p

Malaga by night

Prošetali smo lijepim gradom i sjeli na cugu i kasnije na klopu. Ja bih bio odmah jeo, ali kuhinje im rade tek od 8. Pogotovo za ljetnog računanja vremena. Tu je život tako podešen, na kasno - ili ono što mi smatramo kasnim.. U svakom slučaju svaki dan u Malagi večerima su pune ulice ljudi u centru i puno se jede, i pije :) meni su se tapasi izuzetno svidjeli, a jeli smo od krumpira, piletine i patliđana - s finim umacima. Nataša je tu večer išla avionom u Rim, pa nam je eto ova večer bila jedinstvena i jedina prilika da se vidimo na njenom terenu.. Jednom od njenih terena :D
Otpratio sam ju kasnije do busa i tu smo se slikali pod palmom, dogovorili idući susret (vjerojatno rafting u RH ili u regiji), pozdravili i razišli. Ja sam još ostao prošetati divno uređenom i noću čudesno obasjanom rivom i onda sjeo na McD terasu na porciju besplatnog interneta. Ugodna atmosfera i toplo vrijeme mame te da dugo ostanes vani. Tako sam i ja krenuo prema motoru, sa slajom u ruci tek oko 11. Sjeo sam na bike i krenuo drito na sjever, kako me Nataša uputila u traženje pogodnog kamping placa. I bila je u pravu; našao sam odlično mjesto pod maslinom... Ali tek tri sata kasnije. Naime, znao sam da moram na benzinsku jer motor troši nešto više od uobičajenih 5 na 100, kad ga ganjas 150-160. Odometar je pokazivao 303 km s trenutnim tankom (inace radim 400km s tankom, dakle ovo je 25 % manje), ali benzinske niotkuda. Nista, budem sutra! Penjem se uz strmo brdo i prorijedile se kuće i eto znaka 'Málaga prekriženo' - motor zaštuca, još prođem 300tinjak metara, stisnem kuplung, ugasi se. Now what? Pogledah na svoju nokiu di je najbliza benzinska... Yess! Samo se moram okrenut i nizbrdo. Spuštam se s ugašenim motorom (my favorite), a noćni zrak mi baš paše. Dolazim do lokacije; to je mala benzinska u zgradi koja je u ovo doba zatvorena: FAK! Sta sad? Imam flasicu od 3 dcl i svoju camelicu za vodu u koju nipošto ne želim točit gorivo. Tank torbu na rame i kacigu u ruku i krenuo ja... Ali kuda. Odmah ugledah neku garažu za stanare i hotel s čuvarom. Spustio se dolje da pitam i sad nabadam ja španjolsko-englesko-francuske kombinacije i dogovorimo se. Stavit ću motor unutra kod njega, i stvari, nokiu na struju i on mi da flasu od litru i pol i uputi me do benzinske. 20 minuta pješke. Zapravo mi je baš godilo. Došećem ja tako do bp-a na Emilio Thuillier aveniji kad ono opet šok! Ne da mi da točim u flasu!! Ja ono, šta nikako ne mogu?? A on: Ne! I prtlja nešto na španjolskom; neka borsa bla bla bla! I pitam ga na engleskom i skužim da on priča engleski i objasni mi da ima vreću za gorivo; ali da će me koštati 2,90€. A ja ono kao, imaš ju tu? On: da! Pa daj mi ju onda, brate mili! Već sam si mislio kaj ću sad! Mogao si samo reći borša - to bih odmah shvatio :)
Natočih 4 litre i sav sretan nazad! David, čuvar, mi je dao i vode i ja mu se od srca zahvalih. Izmijenili smo i brojeve za slučaj da sam ja ponovo u Malagi ili on u RH. Dao sam mu i jedan Big Corny i otišao. 1km od istog onog mjesta gdje sam stao našao sam fora mjesto! Legao sam tek u 2am ali jako sam ugodno spavao. Sve je opet lijepo sjelo na svoje mjesto.

...a imam i vreću za gorivo in case of emergency :D
Pozdrav, out!