Prema Andori i proljetno kupanje

ponedjeljak, 28.03.2011.

Francuska i Andorra

Brod je mirno doplovio do obala francuskog kopna, a ja sam lijepo na brodu spavao. Imali smo prvo jedno stajanje u Nici. Imao sam najčvršću namjeru izaći na palubi kad budemo u luci da odande jednom vidim obrise grada u kojem sam već jednom bio; kad smo se vraćali sa skijanja 02/2008 i koji mi je jako drag - biće zbog odličnog hamburgera u Buffalo Grillu :P
Čak me i žena probudila: "Monsieur, monsieur, Nice ou Toulon?" jedva promrmljah: "toulon..." i podignem potkapu sa očiju. Nju nisam ni mogao razaznati od jarkih svjetala koja na brodu gore stalno, čitavu noć; pogledao sam van kroz prozor i vidio neku jahtu i komadić luke. Vratim se u svoj ležeći položaj, provjerih sat na mobitelu - 5:55 i kao sad ću ja izaći malo da razgledam kad ono - bum; komešanje na brodu, toplo, udara sunce, budim se... 8 je sati! Odmah me hvata neka glad i primam se za svoj kupon za kontitnentalni doručak...
Uživao sam u doručku i promatrao van s desne strane kako promiču milje i milje francuske azurne obale. I tako smo došli do Toulona. Šetao sam vani po ogromnom brodu i fotkao luku i grad. Spustio sam se u potpalublje i taman su otvarali vrata... Znam da me čeka odlična cesta do Marseille-a.

Cassis

dobro jutro

dobra cesta? itekako!!

Uživao sam putem do Laze i unatoč svem negativnom dojmu koji sam stekao o Marseilleu; ovaj put me i više nego ugodno iznenadio... Bila je nedjelja i kada sam ušao u grad s odlične ceste Cassis-Marseille, shvatio sam da nema nečega čega je prije bilo na svakom ulasku/izlasku u grad. Blažena nedjelja. Još mi se nije u ovakvom izdanju (u Marseju) dogodila. Smooth ulazak u grad i vožnja sve do Lazinog st. doma. Nikad toliko mirno u gradu.. Usput svratih po baguette jer sam se tako dogovorio s Lazarom; da imamo za ručak. Unatoč sveopćoj panici koja vlada kod Laze i među njegovim kolegama zbog ispita (sad ih imaju 5 u 7 dana i onda svi odlaze na drugi semestar u Karlsruhe) spremio nam je odličan ručak i nastavio učenje u učionicama doma. Bilo mi je drago da sam vidio sve drage ljude koje sam upoznao prije. Achim je za taj dan popizdio od učenja pa me pozvao u svoju sobu da porazgovaramo. Navečer sam prošetao s Valentinom (Ruskinjom), Arkom (Pakistancem) i Lazom; a kasnije se još družio u sobi s Kevinom, Brunom, Larom i Judith malo duže pa sam probudio Lazu kad sam se vratio spavati. Sorkač :/

ekipa

Ujutro sam se spremio i oprostio s učenjacima, te oko 10 sati otišao prema Zapadu...

učenjaci (s desna na lijevo:Lara, Achim, Duc, Tan, Bruno)

otok pred Marseillom (zatvor)

Marseille (kod velike zgrade - ispred ove nebodercine, prosle godine dobio batine) :)

Putovao sam kroz nekakav, nazovimo ga močvarni kraj. To je veliki komad kopna gdje je nekad; i ne tako davno (doba Rimskog carstva; kada je Montpellier bio luka) bilo more, a sad se povuklo. Doima se dosta čudno, ali i fora. Jedan je dio bio ful pun konja i konjušnica (znam da će ovo nekog posebno razveseliti :*)

J.R.

Stigoh do predgrađa Montpelliera i neki su mi se dijelovi činili dosta poznati. Mislim da je to gradnja nove linije tramvaja, a to smo vidjeli Lazo i ja prošli put i o tome su nam bili pričali naši tadašnji domaćini. Krenuh dalje, u Nokii piše Carcasonne. Kod grada Beziersa tražim mjesto za spavanje. Išao sam do ogromne pješčane plaže, pa natrag do ceste do alternativne lokacije br. 1 i tamo našao usred ogromnih vinograda. Laku noć.

suton u vinogradu

Jutro je divno; dosta sam se spremao i naposlijetku uz petominutnu kišicu otišao prema Carcasonne-u. Mjesto je predivno, pogotovo ogromni kompleks zidinama opasanog starog grada, dvorca, kazališta i crkva. Tu sam pojeo ručak - sendvič koji sam si spremio ujutro i krenuo dalje prateći tok rijeke Aube.

putem...

Carcassonne

hm...

Prođoh kroz Couizu, Esperanzu i dođoh u gradić Quillan. Put za Andorru vodi me uz brdo gdje tražim lokaciju za šator. Opet odabrana super lokacija; iznad Quillana i s pogledom na grad. Na zadnjim molekulama propan-butana grijem si raviole bolognese iz Casino konzerve. Bilo je vrlo ukusno :P

nad gradom
Opet ugodna noć.

jutro

selo u nizini

:)

opet vozim

Danas je dan za nešto novo. Novu državu? Ooo dAa! I toliko voljene planine. Imam 50 km do Andore i penjem se sve više i više, a zavoji zovu na visoke okretaje. Kawi se ne buni ;)
Odlicna vožnja do jednog prijevoja, i onda su se pokazali Pireneji u svoj svojoj čari. Sve bijeli vrhovi, jedan do drugoga u nizu. Dakle, tamo idem... Ax en Therme je zadnji grad u Francuskoj. I natpis posljednja benzinska do Andore mi je to potvrdio. Mislio sam uzet gorivo; ali dobro da nisam. U ANDORI JE GORIVO JEFTINIJE NEGO KOD NAS. da dobro ste čuli. Eurosuper 95 košta 8,80kn dok u francuskoj litra istog sada košta 11,50 (€uro i 55) Naravno da sam iscijedio gotovo sve što je ostalo skupog i natočio 21,85 litara odličnog andoranskog euro 95 (inače kapacitet rezervoara (s rezervom) mi je 22 litre :D)

Ljudi koji voze motore uvijek su fascinirani benzinima i benzinskim postajama; meni je ipak nekako lakše nego dečkima po Amerikama: www.okosvijeta.com.hr
Prije tog oktanskog doživljaja, da bih potrošio gorivo od prije provozao sam se po Andori. Cijeloj :) Andorra La Vela glavni je grad, i sav orjentiran skijanju i skijališnom turizmu. Tamo sam dospio glavnom cestom preko Encampa. Iako je kraj ožujka cijela je zemlja još pod snijegom, što ni ne čudi, obzirom da je sva u nebesima. Prijevoj do prijevoja i nadmorske visine >2000m. Sveeeee BIJELO! Ludnica! Sva skijališta rade. Ogromni hoteli i apartmanske kuće. Španjolski jezik (ili katalonski) predivna priroda. Predivan sunčan dan! I suhe ceste među bijelim sniježnim prostranstvima. U La Veli sam nešto pojeo i zapalio natrag preko Ordina prema Pas de la Casa koja je na izlasku iz zemlje. Uživao sam vozeći se.

ovo je Andorra

Na onoj, već spominjanoj benzinskoj (Elf) pričao sam s Brazilcem i Englezom kojima Jeep Cheerokee nije htio upaliti. Bili su s još dvije cure s kojima rade zajedno u Pas de la Casi u Paddy's Irish pubu. Kasmije sam i vidio gdje je. Brazilac me pitao kuda i kako ja, pa je rekao ostajem li u Casi; rekoh da ne i da pičim natrag u Francusku iako mi se u glavi vrzmala ideja da ga pitam jel mi mogu sredit kakvo džaba noćenje.

jos malo snijega

Andorra je ipak bila preekstremna za kampig. Tako je želja da kampiram u svakoj zemlji Europe ostala neispunjena (za sad) Na malenom Lihtenštajnu sam uspio naći odlično mjesto, ali u Andorri odlučih da nije još vrijeme za kamping na snijegu. A možda je i bilo :D. Valjalo je probati... Ili pitat društvo s benzinske. Bilo kako bilo, zaželjeh im sreću i odjurih na istok. Umjesto neiskušanih iskustava u zamjenu sam dobio jedan exclusive kamping spot u Francuskoj. Bio je to jedan od dana kad te uhvati mrak a da još nisi našao mjesto za spavanje. Ni na što pogodno nisam nailazio putem i već je bio mrak, a bogme i zima kad sam ulazio u taj gradić ili selo s ogromnom utvrdom na brdu (mislim da se zvao Fontpédrouse a i ako nije onda je nešto jako blizu tog grada) i tako skrenem s glavne ceste i odem nekom malom cesticom u istom smjeru odakle sam došao, samo iznad pruge i te glavne ceste... Šumarci borova i jela (:D) i travnati putevi povijenih i suhih vlati trave od nedavno otopljenih snijegova. Skrenuh na jedan takav i našao sam predivno mjesto. Borovi u obliku slova u zatvaraju lokaciju s jedne strane a s druge pružaju pogled na veličanstvene Pireneje (pogotovo se doimaju moćno u kasno predvečerje) i dolinu u kojoj se cijelu noć čuo "hu-huuu" old school željeznice...

Divna..i prohladna noć. Večera mortadela kruh i cherry rajčice, toplo mlijeko :P
Ujutro predivan sunčan dan.

i velika "salica" nescaffea

kamp site

Obećah si kupanje. Za to treba stići do francuske obale i Banyuls sur mer, jer mi je lonely planet tako prije koji dan mailom preporučio: http://click.list.lonelyplanet.com/?qs=2f4effd64a28a5fa2d77984bb24dab9daa4bbd4821fc886e5926b7dbc73152fb

the bridge

the road

Put prema Perpignanu vodi me prvo u Villefranche-de-Conflet... Predivne zidine i jedna utvrda na brdu.

Idem dalje i dolazim nakon dosta vožnje konačno do mora! Prvo neki lijepi gradić Colloure, onako starinski gradić na moru i onda Banyuls koje ja zovem Banjole i koje su ultra vinogradarsko-turistički kraj s zaštićenom morskom zonom u cijeloj duljini obale općine.

Colloure

Colloure

Vinogradima se valjda bave da im ne bude dosadno tokom godine kada nema turista :) dosta sam se namučio da nađem tu lijepu plažu. Naime cijela je obala puna klifova, a iznad mora dosta visoko, i među vinogradima, prolazi strašno dobra cesta s novim asfaltom. Naposlijetku sam našao jednu koja je odgovarala opisu lijepe, spustivši se niz dosta strmu makadamsku cestu među vinogradima do obale... Dakle namučih se, ali sam ju pronašao.

Banyuls

Bila je to lijepa šljunčano pješčana plaža između stijena i klifova i odlično izolirana tako da sam mogao uživati i potpuno gol se zajurit u mediteran. Al je hladna!!! Čak i hladnija od kupanja na Korzici u 11. mjesecu. Ali godilo je. Opet sam bio čist i svjež.

:D

Bilo je već oko 5-6 sati. Zajaših motor i odjurih u suton; točnije u Španjolsku. Još jedno malo lijepo mjesto francusko i zadnja francuska točka s svjetionikom i zatim napuštene zgrade carine i graničara koje više ne služe ničemu, ali su dobar podsjetnik na neka stara vremena...

Portbou, prvo španjolsko mjesto i odmah iza njega Colera. Zanimljiv naziv :)

Kako nisam našao nikakvu zgodnu lokaciju krenuo sam natrag prema Portbou jer sam uočio jenu cestu koja vodi u brdo; kad sam se popeo skužio sam da je to Muntanya Portbou i vidio dobru lokaciju za šator, ali nažalost tamo su već bili neki Švicarci u kamperu.. Ipak, odlučih ih pitat za dijeljenje. Rekao mi je čiča da nema problema i na francuskom se dogovorismo da ću skoknut do mjesta nešto kupiti i onda natrag do njih da postavim šator. Kad sam se vratio, mahnuli smo si, oni su navukli zastore u kamperu; ja sam brzinski složio šator, pojeo sendvič, javio se doma, zaspao.