Do malenog Lihtenštajna

ponedjeljak, 11.10.2010.

Najmanja drzava do sada
Ujutro sam odlucio da cu do prvog dvorca za maminim busom; a zatim prema svojem planu u smjeru Francuske; prva postaja vjerojatno Lihtenstajn... Na kraju sam dvorac i obisao; dvorac i park oko njega cist su u redu i jako dobro ocuvani i odrzavani, te se ima kaj za vidjeti; dvorac je naime Linderhof. eRRaš koji je radio na parkingu ponudio mi se da mi pricuva kacigu u kucici; rekavsi da je i on biker. Ja mu se zahvaljujem i pitam ga sta vozi - Hayabusu (hahaha najgrđi motor ikada) al dobro; ponudio mi je pomoc pa kazem uuuu! A on ce na to da nije ni moj los ;) ah te bajkerske solidarnosti... Mogli smo si isto tak motore medusobno (i iskreno) izvrijedati i opet bi si bili dobri; mozda i pivo zajedno popili :) bitno da smo svi na 2 kotaca (osim skuterasa, naravo) :D
Pitao me jos odakle sam - aus Kroatien; kaze 6 buseva danas... I fakat; sve sami Rvati. Ja sam zapamtio mamin bus i jedan od Krapinjonaca ;)
Pozdravili smo se ibus je otiso; ja pojeo mandarinu iz vrecice koju mi je mama tutnula i takoder oso... Trubnem i mahnem eRRasu; on visoko dize ruku ;) leti lisce za mnom...
Obozavam jesen i lisce na cesti, stvara neki posebno dobar ugodaj; i kovitlaci milijuna listica vidljivi u retrovizoru... Neprocjenjivo!
Sisnuo sam mamin bus negdje prije ili odmah nakon ulaska u AT, s jos nekim motoristima... Ovaj kraj ih je prepun, kao i na glockneru (a to je razumljivo cim su planine u pitanju) :D
Vozio sam se i uz neko super jezero; onda tankao na Shellu ( u Austrijije gorivo 15ak % jeftinije nego u DE; stoga sam u Njemackoj samo jednom tankao; i to nekih 14 lit; koliko mi je trebalo; a ostatak je odradilo gorivo s ceskog OMV-a koji je s cijenama u rangu s Austrijom. Motor mi trosi cca 5 litara na 100 km kontantno; a to je odlicno...
Njemacka je do sada u svim kategorijama bila najskuplja (pa mi je drago da sam u noj potrosio ravno 25 € - kebab i benzin - i ni centa vise, a cak sam 2 puta nocio; za đabe), dok nisam stigao u sljedecu drzavu - Lihtenstajn. Bolje bi bilo rec drzavicu. Put do tamo; predobar; Austrijska brda i alpe; kod jednog skijaskog mjesta; Zürsa; na 1716 mnv, imao sam rucak kraj potoka: podravkinu juhu s duo okruglicama i mamin sendvic; za desert: napolitanke. Vec sam htio i tamo kampirati al rekoh idem ipak do Vaduza. I tako stizem ja u Feldkirchen; mjesto na krajnjem zapadu Austrije; po imenu cocjek bi rekao neko tesko krscansko mjesto; a kad ono sve puno muslimana, Turaka i ostalih :) bila je i neka tekma tu vecer u gradu pa je sveukupan dojam bio dosta bucan - me like; cak sam i u jedan market Baba usao; jedva sam ga ulovio da radi; bila je subota i 19 sati; a u toj austriji poboznoj subotom ajde de, ali nedjeljom nista ne radi... Valjda je u skladu s time da tamo nema puno starosjedilaca Austrijanaca i radio moj market Baba. Kupio sam litru mlijeka i turski kruh sa susamom :p - bice dobra vecera.
Iz tog gradica ulazim drito u Lihtenstajn; cak i imaju kontrolu na granici ali samo sibaju vozila unutra bez provjere i frajerski masuci rukom: prođi!
Udem i osjecam se cudno; di sadnaci spavanjeu tak maloj zemlji. Vozim prema Vaduzu i kontam: s lijeve strane mi je suma; gotovo sva ogradena, iznad togaje viiiiisoko brdo; planincuga; a tu u mojoj ravnini je cesta i gradovi; sve do Vaduza; od kojeg je dalje Svicarska... Imam 12km da nadem kamping area... A oni se samo tope... Vidim firmu Hilti; jel ona Lihtenstajnska?, kontam da je ekipa tu uberbogata; po kucama i autima... I tako stizem u Vaduz... Odlucujem se da cu gore prema planini; ignoriram znak zabrane za motore i vozila i penjem se makadamom. Vidim znak za odlagaliste otpada lijevo.. E tu necu kampirat; odlazim desno i vidim putokaz za Vaduz Schloss. Ok. Dolazim do nekog teniskog igralista i parkinga; te opet ceste koja ide uz najvisi dio grada. Stajem da razmislim. Pregledavam kartu i trenutno okruzje. Ovdje bi bilo super jer ima superravni teren pod drvecem uz puteljak. No tu bi bio pretransparentam. No, ina to sam spreman... Ali prvo idem izucoti skrovitije opcije: vrlo blizu odavde nakarti je oznacen puteljak za gore; na cik-cak. Odlucio sam to pregledati, i pokazalo se kao pun pogodak. Uz kuce do tog dijela; penjem se; ponovno isti znak zabrane, brdo velikih snopova metar dugackog drva za ogrijev cijelim putem gore; nailazim na jedan odvojak koji se dize gore lijevo pa zamice van vidokruga svih koji bi se eventualno kretali stazom. Al mislim si; sutra je nedjelja, ko ce ic tu po ta drva; ma ovi su pobozni ;)!
I tako sasatavim ja svoj sator; zaklonivsi njime motor, i prekrijem ga maslinastom ceradom; totalno stapanje s prirodom. Cujem milion nocnih sumskih zvukova; jedan vatromet iz grada, te tek tu i tamo nesto prometa. Za sumske zvukove sam ziher dasu ptice; svrme dok se nije pocelo priblizavati nesto za sto bih se zakleo da su ljudski koraci. Gasim rucnu lampicu i kak sam taman stajao izmedu motora i satora cucnem refleksno dolje... Saberem se i mislim ma ko bi tu hodao nocu; bez svjetla; a zvukovi utihnuse. Mora da je i druga strana nesto naslutila. Povlacim prvi potez. Dizem se i posvijetlim prema izvoru zvuka; dakle na neki ko puteljak odmah ispred prednjeg dijela motora. I vidim... Neku predivnu cetveronoznu zivotinju velicine manjeg do srednjeg psa. Strah nestane; ali ne i kod njega pa je smugnuo; a ja sam ga htio bolje vidit pa za njim; i svijetlim i ulovim mu oci kako totalno refleksiraju svjetlost; poput macjih; i onda ga prizovem, totalno bezveze i on pobjegne dalje. Super susret; iako ne znam staje to bilo; al bilo je simpa. Valjda je imao svoju uobicajenu vecernju rutu, ali ovaj sam se put ja tu nasao... ;)
Veceram kruh, maslac, pekmez, mlijeko - predobro!
Laku noc, iznad Vaduza...

jutro - lik je ko i ja; samo sa solidnim krovom nad glavom ;)

mama

il Pedro

dugovrati

Bavarci

nekakvi kiosk

i dvorac Ludvigov

cvijetak

zadnji obrok u Austriji - Alpe

Milka :P