Blog ljubitelja irske glazbe i kulture

Ispravak netočnog navoda. Zbog probe benda MFPC najavljeni session, koji se trebao održati danas u Pinti, je otkazan. Ispričavam se za promjenu planova ljudi koji su namjeravali doći.

.............................................................................................................................................Dubliner

U cijelosti prenosim nešto jako, jako zanimljivo i, vjerujem, zabavno. Nadam se da će odaziv biti velik.






"Irski plesovi !

Srijeda 5. listopada
Cafe Godot
20.30

Iskusni učitelj irskog plesa
Paul O'Grady iz Dublina vodi radionicu
(uz mnogo ispijanja piva!)

Besplatan novi prijatelj uz svaki ples

Yes real Irish dancing is coming to Zagreb and you can learn for FREE.

My name is Paul O'Grady and I have been living in Zagreb for three
years. I have taught Irish dancing for the last 11 years and now it's time to
teach Zagreb !

We will start in Godot on the 5th of October and will have great craic
going through the basic "Ceili" dances. These are nice and easy to start and
really great fun.

Just come along to Godot on Wednesday early as there is not much space
and many people coming. You don't need any special shoes although Kilts and
funny Irish hats are always welcome... Don't miss what will truely be a
very special night of wild dancing, and drinking.

See you and your friends there !

Paul."

Jučerašnji je dan u meni probudio još veću ljubav, sad već bezuvjetnu, prema glazbi koja nam dolazi sa zelenog otoka - Irske. Naime, pod nebitnim okolnostima, vozio sam jučer jednu friendicu koja je potpuni laik za irsku glazbu (na isti način kako bi ja zujao da dođem na party ). No, s obzirom da je u više navrata iskazala želju da se dočepa kakve livade u zaleđu Dublina (čitaj: želja joj je otputovati u Irsku), odlučio sam joj pustiti pokoju pjesmu i, hladnoćom kakvog znanstvenika, promatrati reakciju.

Što se samih melodija tiče, vrlo je brzo iskazala da joj se balade baš i ne sviđaju. Očekivana izjava s obzirom na njen temperament. To me stvarno nije iznenadilo, pa to i nije fokus ovog posta. Zanimljivosti su se počele odvijati kada su na red došle dvije stvari, jedan klasični drinking song i jedan reel, naime "Rocky road to Dublin" i "Farewell to Erin". Kada je Paddy Reilly počeo bacati stihove Rocky Road to Dublin krajičkom sam oka uočio lagano lupkanje rukom (naravno - u ritmu) po koljenu, a i pjevanje chorusa kada se već treći put pojavio u pjesmi. Zaraznost pjesama očito je neupitna. No najčudnija reakcija došla je sa "Farewell to Erin".

Odmah da naglasim, meni je taj reel dugo bio poznat pod imenom "Farewell to Ireland", i jako je često služio kao soundtrack u kojekakvim drinking gejmovima. Konkretni izvođač koji je sinoć bio u pitanju je meni do nedavno nepoznat, ali po čuvenju legendaran "The Bothy Band". Od reakcije od strane dotične friendice nisam očekivao ništa, a ona se počela SMIJATI. Isprva mi to nije bilo jasno, a na moje inzistiranje da mi se to objasni rekla je nešto u stilu: "Ovo je tolilko lijepa i vesela muzika da te tjera da se smiješ." Ta je rečenica dovoljan razlog da svi IRSKOJ glazbi daju šansu. Bez predrasuda (u ovom slučaju pozitivnih), dotična je glazba jedna od najljudskijih i najtoplijih izvora glazbom induciranih osjećaja uopće. Ta je glazba toliko prirodna, toliko ukorijenjena u tu prekrasnu zemlju, toliko vesela i toliko iskrena da je to teško za povjerovati. Rijetko je to u svijetu u kojem je najpopularniji stil glazbe lirikom (termin lirika koristim u najširem mogućem smislu) ograničen na sise i guzice. Iz spomenutih razloga: Ireland, thank you...


.........................................................................................Dubliner

Eto, prošlo je i to: moj prvi (ne daj Bože i zadnji) koncert Dublinersa. Jebiga, sve je bilo savršeno i to sve, i Sean Cannon JE legenda - ali nije bilo Paddya Reillya koji se povukao iz benda (nadam se da čovjek nije bolestan). To što Paddy nije bio tamo zbilja me razočaralo jer se već dva tjedna nabrijavam da ću vidjeti svog heroja i legendu tradicionalne irske glazbe, frajera koji "Fields of Athenry" i "Spancil hill" pjeva najbolje u povijesti svemira, a njegov je "Rocky road to Dublin" svojevrsni blagdan.

Danas će mnogi ljubitelj irske muzičičičice prisustvovati koncertu Dublinersa u Ljubljani. Nabrijan sam do boli pošto mi je to prvi njihov live nastup, a ipak su Dubsi svojevrsne legende u omiljenom mi glazbenom žanru. Koncert počinje u 20:30 h. Izvještaj ćemo objaviti čim se vratimo u Zagreb. Paddy Reilly, legendo!!!

________________________________________________________________Dubliner



.

...iliti "out of many, one". To nam je, dakle, moto. To moramo ostvariti. Stvarno je tragično da u jednom gradu veličine Zagreba nema niti jednog jedinog mjesta na kojem se na manje više regularnoj osnovi može slušati živa glazba podrijetlom sa zelenog otoka. Cilj bi nam trebao biti očit - kada nas se skupi dovoljno (rekao bih da je tridesetak minimum) pristupiti osnivanju i javnom registriranju udruge. Udruga bi mogla, poradi svog pravnog karaktera, organizirati koncerte i sessione, a malo bi koji birc/pivnica/pub odbio da ga proglasimo svojevrsnim sjedištem udruge. Recimo da jedan takav "deal" izgleda ovako: udruga za sjedište odabere, naravno fiktivni, Red Rover Pub. U dogovoru sa pubom udruga ima pravo svaki drugi petak ili subotu organizirati sessione i koncerte u pubu - pub dobiva povećani promet, a udruga lokal za svirke i, recimo, popust na cugu u samom lokalu. Vjerujte mi, to je vrlo ostvarljivo. Molim nekoga tko posjeduje stanovita pravna znanja da malo dublje pogleda i pročačka po pravnim formalnostima i sličnim pizdarijama vezanim uz slijedeće: što i kako treba napraviti da bi se osnovala i pravno registrirala takva udruga.