secret corner of irony

Napisat ću vam nekoliko ulomaka iz jedne knjige koja mene potiče na razmišljanje i jedna je od najljepših pročitanih knjiga na mojem povećem popisu.

Prije deset godina dječak je naišao onim istim puteljkom na kome sam i ja sreo starca. Starac je već tada bio starac, jer on sada ima mnogo više godina nego što sam ja u početku mislio. On sada ima više od sto godina. Strašno puno.
Jednog poslijepodneva puteljkom iz šume vraćao se starac. Brao je gljive. Njemu ususret dolazio je taj dječak. Starac je njega čuo, ali nije znao da je dječak gluh. Dječak je vidio da starac ne vidi, a kako nije znao dobro govoriti htio je proći pokraj starca i njegova štapa. Ali, kad su bili jedan pokraj drugoga, starac ga upita kamo ide. Dječak je vidio da ga starac nešto pita, sa mu nešto govori, ali nije razumio. Mislio je da mu govori što i drugi ljudi kad ih sretne, a oni su govorili samo dobar dan. Dobar dan i ništa više, jer su mislili da se s gluhim dječakom ne može razgovarati. Ali, starac se čudio kamo ide taj dječak, pa nije rekao dobar dan, već:
- Dječače, kamo ideš?
Dječak je odgovorio:
- Dobar dan...dobar dan.
Starac je zastao, odmah je shvatio da nešto nije u redu. Njegovo drugo pitanje:
- Koliko je sati?
Dječak je mislio da ga starac pita kako je, jer svi koji bi za trenutak zastali pokraj dječaka, a najčešće oni koji su ga poznavali, pitali su ga-kako si?
- Kako si? - i to bi bilo sve, jer gotovo nitko nije mislio da se s dječakom može nešto drugo razgovarati.
Zato je sada dječak krivo odgovorio:
- Hvala, dobro, a vi? - jer nije čuo da je starac pitao koliko je sati.
Treći put, da bude siguran, starac je upitao koliko je dva više dva.
- Doviđenja, doviđenja. - odgovorio je dječak i prošao pored starca.
Starac nijr mogao više ništa pitati jer je gluhi dječak već odmakao. Da je vikao za njim, ništa ne bi učinio. Dječak ga ne bi čuo. Zato je krenuo za njim, osluškujući njegove korake, štapom pipkajući put.
Nakon nekoliko stotina metara dječak se okrenuo i ugledao starca. Začudio se, nije znao zašto ga starac slijedi?! Starac je znao da je dječak stao, da čeka, jer više nije čuo njegove korake. Kad mu se približio, dječak je upitao:
- Što?! Što?!
DjeDjećak je znao govoriti samo takve riječi: što, kaže, to, ovo, ovdje, evo ti, hvala, daj mi...sve same kratke riječi. Na njegovo pitanje starac je rukom prekrio svoje oči i pokazao na sebe. Dječak je razumio što starac hoće reći - da on ne vidi. Tada je dječak svojim rukama uhvatio starca za uši. Tako je starac shvatio da dječak ne čuje, da je gluh.
- Da, da... - mislio je u sebi starac i sjeo na kamen.
- Da, da... - mislio je u sebi dječak i sjeo pored starca. Nakon nekog vremena dječak je dlanom dodirnuo njegovo lice i polako prstom kliznuo niz starčev obraz. Kao suza.
- Ne, ne... - rekao je starac. - Ne smiješ biti tužan, ne smiješ plakati.
Ali dječak ga nije razumio. Plakao je... Još dugo nisu znali kako da počnu razgovarati.
Srećom neki djetlić je počeo kuckati po drvu. Starac je uzeo dječaka za ruku i osluškujući našao drvo na kome je bio djetlić. Prislonio je dječakovu ruku na drvo i dječak je rukama osjetio da netko kuca.
- Što?! Tko?! - pitao je dječak jer je vidio da starac stoji, da on ne kucka.
- Gore! - pokaže starac.
- Ptica? - uzvikne dječak.
- Da, ptica - razveseli se starac.
Tako su počeli razgovarati. Na kraju, da skratim priču, jer bi trajala tisuće stranica, dječak i starac su o svemu i svačemu mogli razgovarati. A što je najčudnije, najčešće su razgovarali o zvukovima. Kakvih sve zvukova ima, odakle dolaze. Tako je gluhi dječak, malo pomalo, naučio slušati i govoriti. Ove zvukove koje nije mogao čuti jer su bili vrlo tihi, njih je naučio opipavati, mirisati, ili vidjeti. Na primjer:
Prvi na primjer:
Pahuljice snijega nježno su padale na njegov dlan i po tome je znao da su one nečujne.
Ima još mnogo na primjera, ali gluhom je dječaku bilo najteže slušati tišinu. Kad je to naučio, mogao je otići u svijet. I otišao je...

...a sada vi bez obzira prepoznate li knjigu ili ne zanemarite sve što znate o njoj, razmišljajte samo o ovom ulomku i ako želite napišite što ste shvatili...