This isn't a blog...this is nullity

This is me...no lies, no nothing

Best quotes

"To me, the greatest pleasure of writing is not what it's about, but the inner music the words make." ~Truman Capote, McCall's, November 1967

"Ne pisem da bih zadovoljio druge. Pisem da bih zadovoljio sebe." ~Oscar Wilde

"Don't use words too big for the subject. Don't say 'infinitely' when you mean 'very'; otherwise you'll have no word left when you want to talk about something really infinite." ~C. S. Lewis (1898 - 1963)

"Even in literature and art, no man who bothers about originality will ever be original: whereas if you simply try to tell the truth (without caring twopence how often it has been told before) you will, nine times out of ten, become original without ever having noticed it." ~C. S. Lewis (1898 - 1963)

"Words, once they are printed, have a life of their own." ~Carol Burnett (1936-)

"Writers should be read, but neither seen nor heard." ~Daphne du Maurier (1907 - 1989)

"Say all you have to say in the fewest possible words, or your reader will be sure to skip them; and in the plainest possible words or he will certainly misunderstand them." ~John Ruskin (1819 - 1900)

utorak, 04.07.2006.

Sometimes is not enough just to read.Sometimes you have to associate.

Dakle prva stvar: djelić knjige iz prošlog posta. Mala trepavica je imala pravo knjiga se zove Bijeli klaun, Napisao ju je Damir Miloš. Čita se kao lektira u 7. razredu osnovne škole na tada je ta knjiga svima nerazumljiva i dosadna, te djeca ne mogu shvatiti zašto su svi likovi bez imena, zašto dječak zapravo ne vidi boje i zašto ih može vidjeti na kraju. Ne mogu čitati između redaka i shvatiti onu priču koju pričaju te tzv. "praznine" među retcima u kojima je, kako ja to volim reći, ispisana jedna sasvim nova i drukčija priča. Oni koji će ove moje tekstove nastaviti čitati možda će primijetiti, ako su naravno pročitali knjigu, da ću se često pozivati na neke stvari iz knjige zato što je toliko simbolična da bi i najbolji simbolog proveo barem mjesec dana čitajući je. Oni koji žele mogu je pročitati kao jedno lijepo i prije svega poučno štivo. Koji nisu ništa skužili iz ovog mog pričanja neka rađe uzmu koji dobar krimić i ne naprežu sivu stvar, jel htjeli mi to ili ne uvijek postoje ljudi koje shvaćaju i oni koji ne shvaćaju.
Druga stvar: ako želite možda vam jednog dana napišem ovdje i djelić moje buduće knjige koja je još u glavi i nikako neće na papir. U knjizi će se radit isto o vakvim nekim stvarima al neće bit nabacane ko tu u kupusu nego povezane. Dopuna postu: ako ste pročitali post na početku komenatara napišite y.
Treća stvar: meni je jako žao što vas ovo moram tražiti ali drugog izbora nemam. Dakle POVEZIVANJE stvari je jedna od najbitnijih stvari u univerzumu. Mogli bi reći da je sve povezano nevidljivim vrpcama. Kada te vrpce popucaju ništa nam više nejasno. Osjećamo se izgubljeno i napušteno(ujedno i it explains why do you feel like shit after a brakeup). Tako da vas molim ukoliko ste nekako zalutali ovamo nakon mog komentara(već je objašnjeno da obožavam komentirati blogove pa na svakom 5. kojeg vidim uglavnom ostavim svoj trag). Dakle da bi shvatili punu poruku mojih tekstova i priča pa čak i slika kad ih počnem stavljati(da napomenem da se ovdje neće naći nijedna slika koja nije moja osim ako me baš ne lupi po glavi al onda ću vam to i napisat) POČNITE POVEZIVATI. Ljudi sami režete svoje vrpce a to nikad ne dovodi do dobrog.

04.07.2006. u 17:32 • leave your trace in nullity (20) • imortalize this tracesladders