Sreća počinje od harmonije skromnog doma.
To bi mogao bit početak bez kraja.

Oduvijek sam živjela na istoko-zapadu,
moja realnost sad je u raspadu,
Spremam torbu,
pobijedili su sporbu,
Sada s njima živim,
dal' sam krenula putem krivim,
znat ćemo ako to preživim.

Opet oči imaju onaj stari sjaj.
Dovoljno je bilo pobijeći iz trulog okoliša.
Sloboda pokreta,govora,uma.
Ronjenje u beskonačnu tišinu.
Istraživanje ljudske društvenosti,
Blizina djece,obitelji.
Našla sam ono samopoštovanje za kojim sam oduvijek tragala.