sedmodnevni spiritualni program
31.10.2009., subota
Dani krizantema, za one kojih više, među nama nema
|
30.10.2009., petak
Orhideje
|
29.10.2009., četvrtak
Shadow art
|
28.10.2009., srijeda
Pencil art
|
27.10.2009., utorak
Sedam svjetskih čuda
|
26.10.2009., ponedjeljak
VATRA
|
25.10.2009., nedjelja
Joga za svakoga - Tara Fraser
|
24.10.2009., subota
Milan tarot
|
Snaga drveća
|
23.10.2009., petak
Maštovito zelenilo
|
22.10.2009., četvrtak
MUDRE - joga položaji za ruke
|
21.10.2009., srijeda
VLAK ŽIVOTA
|
20.10.2009., utorak
Pametni magarac
|
15.10.2009., četvrtak
PARK FILOZOFA
Mala razglednica iz Budimpešte....Sve vas puno pozdravljam!
 Sama Budimpešta me neobično podsjeća na moj Zagreb. Oba grada su na obali rijeka... Iako je Dunav veći i bolje iskorišten od Naše Save i dobrim dijelom upravo Dunav čini Budimpeštu turističkim gradom....  Večerati na brodu pod noćnim nebom Budimpešte je pravi doživljaj...    Pogled na panoramu grada sa Citadele je jednako fascinantan i danju i noću...       Gradske ulice me neobično podsjećaju na Zagreb...Često se nađem u nekoj ulici s osjećajem da sam upravo, recimo u Amruševoj usred Zagreba...naime mnoge ulice su kao ulice dvojnice u oba grada...vidi se da su oba grada gradili isti graditelji...  Spomenici i fontane ipak pričaju povijest svojih domaćina, a ne mog grada...  Ovdje je u kamenu ispričana legenda o spajanju Bude i Pešte...  Cijela legenda je uklesana, šteta što je nisam znala pročitati... Ono što je mene posebno fasciniralo je tzv. Park filozofa...Na jednom mjestu okupljeni Abraham, Isus Krist, Buda, Bodhy Dharma, Lao Ce, Ekhnaton, Gandhi, Sv. Franjo Asiški i još jedna figura bi trebala biti prisutna, ali nisam uspjela definirati koja...jer je devastirana i polomljena i ploča na kojoj bi trebao biti popis i potpis...  Abraham (hebr. ĐŃčÔÝ) je prema Bibliji praotac židovskog naroda  Abraham se kao najstariji patrijarh klanja zemlji, životu i svim velikanima koji su došli iza njega, kao da nam tim poklonom poručuje da veći dolaze iza njega, a možda nam samo pokazuje da svako vrijeme ima svoje veličine..., da ništa nije važno osim života, život ide dalje i on će iznjedriti velikane kad mu zatrebaju...   Isus Krist šalje svojim rastvorenim dlanovima okrenutim prema zemlji energiju, svjetlost i mir zemlji...Isus Krist (grč.: 8·Ăżć §ÁąĂÄĚÂ, lat.: Iesus Christus, heb. i aram.: ŮéŐâ , latinično: Ješua) (Betlehem, oko 4. pr. Kr.- Jeruzalem, 30.), također Isus iz Nazareta ili Isus Nazarećanin, utemeljitelj kršćanstva i važna figura u nekoliko drugih religija. (Wikipedija)   Budhdha usred Europe...prvo je probudio Indiju, a sada budi cijeli svijet...   Lao Ce donosi dah Taoizma... Lao-Ce (Lao-Cu, kineski: P, pinyin: LÎozĐ, Wade-Giles: Lao Tzu) kineski je filozof iz 6. stoljeća pr. Kr. Počasno mu je ime mu stari majstor. Pripisuje mu se knjiga „Dao De Jing” u kojoj govori o principu tao (to je apsolutni vladar svijeta i života). Propovijedao je da svaka djelatnost mora biti u skladu s principom tao ako želi biti uspješna. To se odnosi na život u porodici i u državi. Govorio je da sve u svijetu vječno kruži između jina i janga - dvije suprotnosti, osim Tao principa koji je transcedentan. Za njega je početak svijeta - ništa. Međutim, za njega to nije praznina, nego neodređeno nešto, što tek treba postati. Neophodan je ljudski um da bi se to odredilo i umnožilo. Dakle, samo je u prvoj fazi tao ništa, kao nepokretan, a kasnije je to princip nepokretnog kretanja. Zanimljiva je anegdota Chuang Cea (kasniji majstor) o leptiru. Naime, sanjao je da je leptir koji leprša između cvjetova. U snu nije bio svjestan sebe kao osobe te je bio samo leptir. Iznenada se probudio i otkrio da leži u krevetu, ponovo kao ljudska osoba. Potom se zapitao: "Jesam li ja čovjek koji je sanjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je čovjek?" izvor: wikipedia   Ekhnaton je u starom egiptu bio faraon reformator, ukinuo mnogoboštvo i uveo monoteizam...  Čini se da prazna postolja pričaju o tome da se netko nije složio s umjetnikovim izborom velikana koji su zaslužni za napredak i razvoj čovječanstva, zato su maknuli neke figure, ali nisu ponudili neki svoj izbor...., a možda su se samo huligani "zaigrali" u svom rušilačkom zanosu ni ne znajući šta uništavaju...  Bodhy Dharma i sv Franjo su nekud odnešeni, njihova prazna postolja čekaju njihov povratak... Život Franje Asiškog i njegove prve redovničke braće opisali su njegovi životopisi. Najpoznatiji su: Životopis Tome Čelanskoga, Bonaventurine Legenda Maior i Legenda Minor, Peruđinska legenda, te Legenda trojice drugova. Inače, nastariji dokument o Franji Asiškom alegorijska je priča Sveti razgovor blaženoga Franje s Gospođom Siromaštinom. U toj se priči kazuje kako je Franjo tragao za siromašnom, prezrenom i nevoljenom Gospođom Siromaštinom i kako ju je učinio svojom nevjestom. Usto, tu su i brojni spisi koji, u skladu s tadašnjom hagiografijom donose fantastične detalje iz Franjina života. Najpoznatiji takav spis zasigurno su Cvjetići (tal. Fioretti), koji uključuju i Franjino propovijedanje pticama. Cvjetići su anoniman talijanski prijevod spisa Actus beati Francisci et sociorum eius, koji je krajem 13. ili početkom 14. st. po svoj prilici napisao Ugolino da Montegiorgio, franjevac iz Marki. Cvjetići datiraju iz kraja 14. st. Naslov govori da je riječ o florilegiju, tj. hrestomatiji, zbirci anegdota iz života sv. Franje. Premda ne predstavljaju vjerodostojan povijesni izvor, Cvjetići sugestivno dočaravaju prvobitni franjevački duh. (izvor: Wikipedija)  Nema ni Mahatme Gandhija i njegovo postolje čeka njegov povratak... Indijski vođa nacije koji se izborio za nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije. Eto i jedan političar je našao svoje mjesto u parku velikana, samo je i on nekome smetao, pa ga nema tamo gdje je bio postavljen...    Stanovala sam oko 3 mjeseca u blizini ovog parka. Voljela sam za lijepog vremena sjediti na rubu ovog "bazena" i u društvu ovih velikana razmišljati o tome kako je tržišna globalizacija nemoguća bez sinteze pameti i znanja. Ne znam čime je umjetnik vođen izabrao baš ove...i samo ove likove, ali je činjenica da su svi oni bili predvodnici čovječanstva koji su svojem vremenu u kojem su živjeli i djelovali smjelo donijeli nove misli i ideje, proveli reforme i poveli svijet nekim novim putevima... Volim misliti da je na četvrtom mjestu, gdje fali i postolje i figura trebao biti neki antički filozof, recimo Aristotel... Ne znam to i ne znam hoću li saznati..., ne govorim Mađarski i nigdje ni na sveznajućem internetu nisam naišla na tragove o ovom parku, a voljela bih više saznati, jer ovo mjesto je je savršeno odabrano za ovaj postav. Odiše posebnim mirom i njime vladaju posebne energije... |
11.10.2009., nedjelja
Crtica iz Budimpešte
....Kišno je jutro i prvi put dočekujem i osjećam jesen u Budimpešti....
 Otišlo ljeto, a mojih pola godine u ovom prelijepom gradu je doslovno prohujalo zajedno s vjetrovima koji ovdje nikada ne spavaju...U Budimpešti uvijek puše i uvijek tule sirene, danju i noću, s razlogom i bez razloga....Proljetne pljuskove i ljetne provale sam već upoznala, danas sipi, dosadno i jednolično prava jesenska kiša, posve nalik našim sjetnim jesenjim kišama. Cmolji nebo nad krovovima, a grad je neobično tih u ovo nedjeljno jutro. Pokoji auto ili tramvaj projuri kroz zavjesu kišnih kapi, no jesensko usporavanje ritmova života je nepovratno počelo.... Kroz prozor moje sobe na trećem katu se sjaji mokri krov reformacijske crkve. Uskoro će zvona sa njihovog zvonika ispuniti svaki kutak mog stana.. Okviri krovnih prozora, nedavno svježe obojani u terakota i oker boju kao četiri stražara u živopisnoj uniformi vire u moju sobu... Na okolnim žicama je uvijek po nekoliko ptica. Jutros u ovom sivilu ih nema. Pokoja usamljena vrana proleti, cvrkut čujem iz krošnji, ali ni pticama se ne da van iz gnijezda u ovo sivilo i kišu. Jedan usamljeni golub džogira po kosini zvonika, ostali samo slete i začas opet nekud odlete... Uskoro, kada zabruje prvi akordi crkvenih orgulja, a moju sobu ispune prekrasni korali sjajnog crkvenog zbora možda domame i ptice iz njihovih toplih gnijezda. Navikla sam da me ptičiji zbor budi ujutro, usred Budimpešte. I eto, jutros mi to fali... Fali mi jutros puno toga. Fali mi moj Zagreb koji sam opet napustila prije samo dva dana, a čini mi se kao dvije godine. Fale mi moja djeca i njihova djeca, mali anđeli koji između moja dva dolaska doma toliko porastu, toliko novoga nauče da nisu za prepoznati...Danas je najmlađoj rođendan, a ja ovdje brojim ptice na crkvenom krovu, zar nije to razlog za tugu? Nadam se da se veselo igra s vlakićem koji joj je stigao iz Budimpešte, da joj prelijepe plave okice blistaju i žao mi je što će prerano naučiti o tuzi rastanaka, ali i veselju novih sastanaka... Pošto uglavnom radim s tuđim tugama i nevoljama, ja svoje sjetne mislim spremam u kutijicu presvučenu brokatom i krećem u još samo jedan novi radni dan...Ne ljutite se što sam jutros pustila suzu, nadam se dda sam je ipak dobro sakrila među kišne kapi...idem ja raditi... Pozdrav svima iz Budimpešte! Vaša Irida |
