sedmodnevni spiritualni program
25.03.2008., utorak
Sitno, sitno...., sitnijeeeeeeeeee
JAVNE PRITUŽBE I NEKA KRUPNA PITANJA zbog sitnih slova
Volim što u virtuali mogu povećati svaki font i čitati sve bez napora.Sitne tekstove u blogosferi ne čitam, jer mi je to prenaporno. Na stolu, stalno pri ruci imam lupu (povećalo) jer sve češće imam u rukama nešto što ne mogu pročitati ni s naočalam koje imaju posve korektnu dioptriju.Nedavno sam posuđenu knjigu iz biblioteke držala kod sebe predugo, sve nadajući se da ću je uspjeti pročitati. No, em je presitnim slovima otisnuta, em je loše uvezana, pa je tamo gdje se stranice sastaju u točki uveza tekst trebalo čitati po smislu ili razvaliti uvez da vidim dovršene retke, moradoh odustati od tako mukotrpnog čitanja, vratiti već predugo zadržanu, a nepročitanu knjigu iako me sadržaj iznimno zanimao. Platila sam zakasninu, ali sam prije toga kopirala knjigu sa izričitom zamolbom da mi u fotokopiraoni povećaju font, šta košta, da košta. Ne znam imate li vi takvih problema, ali ja javno pitam: 1. Zašto su popratni listići uz lijekove otisnuti tako sitnim slovima da ih je skoro nemoguće pročitati? 2. Zašto su deklaracije na skoro svim proizvodima isto tako sićušne i na taj način beskorisne? 3. Špara li se to na papiru ili se potrošače i konzumente i želi odvratiti od "istraživanja" o tome što zapravo imaju u rukama? 4. Zašto liječnici nikad nemaju obvezu objasniti pacijentu dijagnozu napisanu na mrtvom jeziku koji obični smrtnici ne razumiju? 5. Može li se barem za hranu, lijekove i kozmetiku (koja u sebi ima sve više agresivnih i štetnih sastojaka) propisati neki minimum veličine slova na deklaracijama ispod kojih ni jedan proizvođač i distributer ne bi smjeli ići? I naravno, zadnje pitanje je vama dragi moji, šta vi mislite o svemu ovome? |
