sedmodnevni spiritualni program
05.09.2007., srijeda
SUPERTATA!
SUPERTATA!
05.09.2007.g.  ….prva lekcija od tate…. Nedavno sam od brata dobila ovakav mail: Danas na Brunin 13 rođendan i nakon 15 godina ponovo sam obukao moj kimono od karatea, tek da pokažem djeci što sam nekada radio. Nisam daleko stigao s pojasevima kao Hrvoje ali vrijedilo je truda, puno zahvata mogu još uvjek napraviti, a osim toga i djeci to nešto znači da im je i tata nekada redovito odlazio na treninge i bavio se nekim sportom. Pusa svima od svih nas!  Supertata sa svojim sinovima Mail me i raznježio i rasplakao. Sjetila sam se sve one djece koja rastu bez očeva. Sjetila sam se i odrastanja svoje djece (sad su krasni mladi ljudi) i kako i dandanas ističu kako im je ujo sjajn uzor i koliko ga vole i kako mu se dive. Neću o drugim njegovim kvalitetama kojih je zavidan broj (ima i mana, bez brige, ne uljepšavam stvari i ne crtam mu aureolu), ali njegovim očinstvom sam i sama zadivljena. Koliko puta se dogodilo da majka njegove djece radi i ne može na put, a on je s troje malih klinaca, brdom pelena, rezervne robice i svom silom ostalih dječjih potrepština smireno i staloženo vozio, prelazeći nekoliko europskih granica, stajući da ih nahrani, promijeni pelene, odvede starije na wc itd..itd... Sa 40 godina je naučio skijati, da pokaže svojim sinovima da je to lako i jednostavno, da vide da mogu sve što žele i da bude s njima na skijaškoj stazi kao poticaj i ohrabrenje... Sada je eto ponovo obukao kimono, samo zbog svoje djece, jer ima previše obveza da se stvarno i vrati omiljenom sportu, ali važan je dobar primjer, zar ne?  …mlađi kopiraju starije… Vjerujem da na temu: *RODITELJI *OČINSTVO *DIJETE* svi imamo šta reći. Podsjećam se da je 1995 g. i kod nas izašla knjiga „Očevi, gdje ste?“ ( Pavao Brajša . - Zagreb : Školske novine, 1995) u kojoj autor na popularan način govori o majčinstvu kojeg treba demistificirati, očinstvu kojeg treba emancipirati i suvremenom roditeljstvu koje znači timski, partnerski i kreativni posao i oca i majke, za dobrobit psihološkog razvoja djeteta. U Sloveniji je izašla desetak godina ranije. Mislim da je povod da ovakva knjiga bude napisana bio zabrinjavajući porast razvoda brakova, a i sve veći broj disfunkcionalnih obitelji, o porastu nasilja u obitelji da i ne govorim…  …..najmlađi, najborbeniji…. Pavao Brajša, obiteljski terapeut između ostalog kaže: „….Mnogi supruzi mijenjaju svoje ponašanje prema ženi kada ona postane majka. Kao da u njoj više ne vide osobu koja ima svoju vrijednost i dalje kao supruga i ljubavnica, partnerica i prijateljica. To ide tako daleko da vodi do deseksualizacije i deemocionalizacije bračnih kreveta. Iz njih se izbacuju emocije i spolnost. Roditeljstvo dolazi na prvo mjesto a bračnost se zapostavlja. Brak se žrtvuje roditeljstvu. Posljedice su veoma teške, za brak direktno, a za dijete indirektno. Oboje se u kući bave samo s djetetom a ne više jedan s drugim. U mnogo slučajeva dijete postaje zamjena za sve u njima i među njima. Neko vrijeme ih to zadovoljava, ali ubrzo to postaje preveliki teret, ne samo za njih nego i za dijete….“. Ali ne brinem se ja, tu je i sveprisutna topla majka ovih prekrasnih dječaka i znam da su oni partneri u svakom smislu i u bračnom i u roditeljskom….  ….evo njih, nasmijanih i spremnih na nove „roditeljske pustolovine“… |
