sedmodnevni spiritualni program

20.09.2006.g.

(Iako su u ovom pojmovniku korišteni podaci koje je sakupio i izabrao Pierre Riffard, ne poštivam uvjek i do kraja izvornik............)

ASTRALAN
Astralan dolazi od latinskog astrum što znači zvijezda. Pojam potječe od Platona koji na osnovi proučavanja nebeskih tijela zaključuje da postoji posebno tijelo duše, koje nije niti tijeli , niti duša. Nazivi: astralno tijelo, pneuma, sideričko tijelo,suptilno tijelo, fizički posredovatelj, tijelo želje koje se za vrijeme spavanja može projcirati izvan fizičkog tijela i djelovati na udaljenosti od svog fizičkog tijela s kojim je povezano srebrnom astralnom vrpcom. Ovim pojmom i stanjem su se bavili: Platon i neoplatonovci, Porfirije, zatim okultisti Eliphas Levi i H.P. Blavatsky, zatim teozofi (Rudolf Steiner), susrećemo tu i Papusa, M. Heindela, Paracelsusa i mnoge druge. Pojam astralnog je kroz vrijeme mijenjao značenja, ali nikada nije prestalo zanimanje za njega, a danas je u srži mnogih spiritualnih tehnika........

ASTRALNA SVJETLOST
Astralna svjetlost je sinonim za „lux natura“ – svjetlo prirode. Paracelsus je često koristio ovaj pojam. U hinduizmu to je akaša, u kabalizmu aor, i kineskoj tradiciji chi, u mnogim ezoterijskim učenjima možemo naći tragove koji upućuju na „vitalni eter“, koji je „život nad životom“.To je svojevrsna hiperfizička pozadina života i same prirode.

ASTRALNI MISTICIZAM
Ovaj izraz je prvi upotrijebio F. Cumont (glasnogovornik Belgijske akademije 1909.g.) da bi njime označio nazor i doktrinu koja se očituje u teoriji o srodnosti duše s božanskim nebeskim tijelima, te u shvaćanju mudrosti kao kontemplacije neba i nebeskih tijela, no za ovaj pojam su vezana razna vjerovanja i obredi, a susrećemo ih kod Kaldejaca, Platona, Gnostika, Posejdonija(I s.p.n.e) itd...

ASTROBIOLOGIJA
Izraz je stvorio R. Berhelot da bi njime označio shvaćanje po kojem je je „s jedne strane sve živo, čak i nebo i nebeska tijela, a s druge strane sve ......potčinjeno zakonima brojeva, periodičnim zakonima koji su istodobno zakoni mudrosti i zakoni harmonije....

ASTROLOGIJA

Astrologija je sveta spoznaja neba. Postoji:

a). Influencijska astrologija vezana za vjerovanje da da su odnosi između nebeskih tijela, zemaljskih zbivanja i ljudskog djelovanja znakovito, ali jednosmjerno povezani.Ona je vještina proricanja, pravljenja horoskopa, natalnih karata isl.
b). Simbolička astrologija je utemeljkena na vjerovanju u dvosmjernost tih odnosa, te na mogućnost da se ljudska misao projcira. Više se bavi interpretiranjem nego prognoziranje i predviđanjem.
c).filozofska astrologija je temeljena na vjerovanju da je priroda knjiga simbola, da njezino jedinstvo počiva na mreži korespondencija i analogija, da svako biće može biti predmetom višestrukih tumačenja (moralnog, mističnog isl.), a i ukazuje na razne vrste gatanja (historijskog, metodičkog isl.). Njezin cilj je istraživanje ciklusa i proroštvo. Filozofska astrologija je mudrost.

Grane astrologije:
a). apolotezmatička astrologija (prognostika)
b). medicinska astrologija (ijatromatematika)
c). metereološka astrologija
d). onomantička astrologija (astrologija planetarnih genija)
e).analogijska astrologija (meditacijska)
f). astromitologija itd..

Činitelji astrologije: 12 znakova Zodijaka, 10 planeta (dva svijetleća tijela; Sunce i Mjesec, te osam planeta, do otkrića Plutona 1930.g. – sad kad oko Plutona opet dižu frku, astrolozi još nisu zauzeli stav), 12 Kuća (podjela nebeskog svoda u funkciji vremena i mjesta), pet glavnih Aspekata (kutni odnosi od 0, 180, 120, 90 i 60 stupnjeva).

Povjesna razdoblja astrologije:
a). prethistorijsko (npr. Venera s Mjesečevim srpom iz Laussela, stara 25000 g.)
b). sumersko (proučavanje položaja, kult zvijezda, Sabejstvo/istočnjački kult, proricanje za kralja)
c). egipatsko (stelarna, sotijska astrologija – Sothis = Sirius)
d). helenističko (Ptolomej; III st.p.n.e.)
e). arapsko razdoblje
f). staro razdoblje
g). moderno (počevši s Morinom de Villefrancheom; astrologia gallica, 1661.g.)