sedmodnevni spiritualni program
02.09.2006., subota
NEDJELJA:BIBLIOTERAPIJA (terapija čitanjem i pisanjem)
03.09.2006.g.
TAKTILNA KOMUNIKACIJA, TJELESNA INTELIGENCIJA I DIO (nastavak) GUBITAK INTEGRITETA Što je celibat? Kroćenje vlastite seksualnosti tj. potpuno uzdržavanje od nje. Seksualnu apstinenciju prakticiraju mnoge religije, ali ako je to stvar izbora, obično nema problema, a ako je nametnuta, apstinenta može odvesti u vjerski zanos, ali i u ludilo, kao i druge metode trapljenja. Svaka radikalna i dugotrajna uskrata (vode,hrane,sexa,topline, društva slobode) može dovesti do moždanih deprivacija, halucinacija, nekih drugih poremećaja, pa čak i do smrti. O potisnutim spolnim nagonima i posljedicama tog potiskivanja bave se i psihologija i psihijatrija od Freuda na dalje. Nije Freud teoriju seksualnosti izmislio, ona je polako stoljećima dizala glavu iz mraka podsvijesti kud je gurnuta. Freuda su naravno sasjekli, zato jer se uopće usudio progovoriti o tome. Čini se da je ipak prerano progovorio. Svijet još nije bio spreman čuti istinu. Potiskivani nagoni su morali podivljati i potpuno se oteti kontroli da bi se ponovo preispitao naš odnos prema tjelesnosti i svi mogući uzroci dezorijentiranosti čovjeka našeg vremena. Pa, to se već dogodilo. Moderni čovjek je «puknuo». To se moralo dogoditi. Ljudska mašta se izgubila u ponorima podsvijesti, a sile iz mraka podsvjesti su polako počele plaziti van. Slijepe od dugog boravka u mraku, na dnevnom svjetlu su podivljale. Tako se dogodilo da su razulareni nagoni izrodili sve moguće spolne devijacije, od kojih je pedofilija svakako najgrozomornije.Ponavljam, to se valjda moralo dogoditi, da bi ljudi polako počeli shvaćati o čemu je to Freud govorio. Poricanje tjelesnosti je rodilo tabuiziranu (grešnu) seksualnost, a iz toga se prirodno dogodila pobuna nazvana «seksualna revolucija», a svaka revolucija je ukorijenjena u nasilju. Poznato je da je spolni nagon jedan od najjačih nagona i mnogo su češći poremećaji izazvani njegovim potiskivanjem, nego kreativne sublimacije. Seksualnost je uz hranu, možda najviši izraz tjelesnih potreba i moći i jest u službi prokreacije i održanja vrste, ali spolne potrebe imaju i oni koji su iz bilo kojih razloga sterilni. No Judeo-kršćanski svjetonazor je prvo to tijelo istjerao iz Raja, a onda ga i pribilo na Križ. Kaže se da je Krist otkupio grijehe svijeta, valjda su tu i grijesi tijela otkupljeni. No, njegovi nasljednici su umjesto da tijelu vrate važnost i dostojanstvo, nastavili poricati tjelesnost. Seksualnost je potisnuta u mračne ponore podsvijesti iz kojih povremeno izlaze prava čudovišta. Pa tako danas imamo Mazo-Sado ostavštinu (koju porno-industrija obilato koristi, a perverznjaci izdašno plaćaju), najnezamislivija silovanja, čudovišna sakaćenja i silovanja, pedofiliju (najgrozomornije izobličenje seksualnog nagona), homoseksualizam, lezbijstvo, prostituciju, nimfomaniju i satirijazu (spolna nezajažljivost, a zapravo potpuna osjetilna tupost), impotenciju, frigidnost i mnoge druge anomalije, deformacije i izobličenja. Sfingeri i transvestiti u tom poremećenom i prenadraženom svijetu već danas izgledaju kao bezazlene igre skrivanja u potrazi za vlastitim identitetom. Skoro da je normalna seksualnost bez kojekavih stimulansa postala nemoguća. O spolnim bolestima kojima je trenutno na čelu AIDS, koji polako proždire cijelo tijelo, neću ni govoriti. Pošto je izvršeno nasilje nad tijelom i prirodom, krivnja i grješnost su potisnule tu osnovnu ljudsku tjelesnu potrebu u zonu zabranjenog. U toj mračnoj zoni nagon se hranjen čudovišnom maštom pretvorio u monstruma koji je u materijalističkom konzumerizmu i hedonizmu dosegnuo svoj klimaks. Što se zapravo dogodilo? Čini se da je mlada, novostvorena Kršćanska crkva zapala u istu zabludu u kojoj se danas koprcaju novi ezoterici. Odmičući se od Judaizma koji je razapeo njihovog Učitelja i utemeljitelja, boreći se sa nasljeđem poganskog svijeta u koji su upali i koji ih progoni, boreći s s njihovim poganskim religijama, zaostalim kultom plodnosti i kutovima prirode, grčko-rimskim Panteonom i njihovim hedonizmima koji su u ono svoje vrijeme također kult tijela doveli do savršenstva, ali i apsurda, malobrojnom i raštrkanom pastvom, morali su povući radikalne poteze. Tijelo i tjelesno su bili povezani sa svim tim s čim su se borili. Bacili su svu krivnju na to slabo, griješno tijelo. Inzistirali su samo na duhovnosti i spasu iz te tjelesne grešnosti. Vatrama pakla i gomilom crkvenih zapovijedi koje su pridodali dekalogu (10 Božjih zapovijedi) i Isusovom Nauku, nastojali su upokoriti i staviti pod kontrolu svoje nove sljedbenike. Pa, iako su crkveni oci tvrdili da je tijelo hram Duha Svetoga, to ih nije sprječavalo da se svakodnevno okomljuju na to grešno tijelo i da tjelesne grijehe ne svrstaju među smrtne grijehe. Jedanput ocrnjeno i prokleto to tijelo je u svom pamćenju skupilo toliko krivnje, da je sve ispovjedi nisu mogle oprati. Sve češći psiho-socijalni i psiho-mentalni poremećaji su u liječničkom korpusu iznjedrili nove «specijalce», liječnike za duševne bolesti, tj. psihijatre i psihologe. Ja kategorično tvrdim da su duševne i tjelesne patnje, uzajamno povezane. Napaćena duša razboljet će tijelo, ali i napaćeno i zanemareno tijelo razbolijeva dušu. Tijelo i duša su jedno za ovozemaljskog života. Raditi samo na duši ignorirajući tijelo znači uskratiti duši iskustva zbog kojih je utjelovljena. Prepustiti se pukom materijalizmu i njegovim hedonističkim čarima zanemarujući svoju dušu brzo stižemo u slijepu ulicu ispraznosti i besmisla. Moramo ponovo uspostaviti integritet ljudskog bića, posvetiti tu cjelinu, no to možemo samo ako se duhovne tradicije (ali i medicina) počnu baviti čovjekom kao cjelovitim bićem, a ne samo njegovom dušom, na račun tijela koje tu dušu utjelovljuje i postvaruje. Da smo samo duša imali bi «krila» i letjeli bi okolo s ostalim anđelima. Da smo samo tijelo utopili bi se u moru životinjskog carstva oko nas i naša planeta bi još uvjek bila raj zemaljski (ne bi je imao tko uništavati). Citat: "Mi nismo ljudska bića koja prolaze Kroz spiritualna iskustva; Mi smo spiritualna bića koja prolaze kroz ljudska iskustva, da bi odrasla." (Erica Jong) Priča o tome da je toj našj duši tijelo itekako potrebno i da mu moramo vratiti važnost, dignitet i dostojanstvo. Ta ponovna integracija je najvažnija zadaća na kojoj moramo što hitnije početi raditi. Nastavit će se.......... |
