sedmodnevni spiritualni program

VELIKA SVEĆENICA

Velika Svećenica je veza između arhetipskog i stvarnog, stupovi iza nje su raznobojni. Njezina odjeća je također raznobojna (plavo i crveno) i simbolizira dualnost i moć razlikovanja kroz duhovne uvide (svi žuti detalji na karti).I sam broj 2 koji ova karta nosi je simbol dualnosti. Dakle, ovo je karta istine, razumijevanja (uvida) i ljubavi. Zatim, to je karta intuicije, nadahnuća, podsvjesnog znanja, ali i nepredvidivosti. Mjesec na njoj je simbol ciklusa, ženskosti i promjene. Ona je ženski princip suprostavljen muškoj dominaciji. Predstavlja svijet nesvjesnog. Ona je balansirajuća sila između inicijative i otpora – zato i sjedi između dva stupa. Ona je čisti jin princip. Simbolizira mudrost i skrivena znanja (knjiga), razboritost i možda skrivene osjećaje (smirenost na njenom licu). Poziva na preispitivanje intuicije i vlastitih emocija. Također može govoriti o vašem zdravlju.
Njezini Arhetipovi su: Svećenica, mjesečeva božica, Izida, Djevica Marija, proročanstvo, Sibila, Eva, yin.
Psihologija - Memorija, podsvijest, intuicija. Ovo je svakako karta ženske mudrosti i razboritosti (čitaj intuicije).Ona zna (knjiga u njezinoj ruci) da: ONO ŠTO ĆE SE DOGODITI NE MOŽEMO IZBJEĆI!!! ONO ŠTO SE NEĆE DOGODITI NE MOŽEMO PRISILNO IZAZVATI!!! SVE SE DOGAĐA JER SE MORA DOGODITI!!! i nudi drugima to znanje. Ako je Mag Veliki Majstor tarota, ona je s njim, rame uz rame Velika Majstorica tog čudesnog špila.

Na TeVe-u večeras u „Na rubu znanosti“ hpoteza Gea, J. Lovelock i tvrdnje kako je on do te nove/stare hipoteze došao kroz intuiciju.Ovo koincidira sa današnjom kartom Velike Svećenice.
U „Otvorenom“ transplantacija organa, donorstvo, donorske kartice i zakoni koji reguliraju tu problematiku. E......., tu bi trebalo uključiti intuiciju...........,jer se ne govori dovoljno o naličju transplantacije. Prilažem ulomak moje neobjavljene knjige „KQ“ koji malo ilustrira tu mračnu stranu transplantacije i to ne onu kriminalnu (trgovina organima, ubojstva zbog organa, itd.)

............I zamislite, to grješno, trošno i bolesno tijelo hoće besmrtnost. Ali, bolesno srce, jetra ili bilo koji drugi vitalni organ razbijaju tlapnju o besmrtnosti. No kako čovjek svoje želje više ne drži na uzdi nije bilo više nikakve zapreke da se snovi dr. Frankestaina počnu ostvarivati. Krenule su transplantacije. Metodom pogrešaka i pokušaja, nakon beskrajnih eksperimenata izvedenih u tajnosti konačno se krenulo u javni rad i čak u osnivanje banki organa i organiziranog doniranja, koje budimo na oprezu nije imuno na zloupotrebe. No, na polju transplantacije ljudskih organa iskrsavaju vrlo neobične i zabrinjavajuće spoznaje. Kod svih pacijenata sa tuđim organima dolazi do neke vrste promjene osobnosti. Iako se to u začecima transplatacije pripisivalo samom pacijentu, njegovoj osobnoj psihopatologiji od ranije, psiho-socijalnim faktorima, imunitetu i lijekovima, danas se zna da sve žive stanice u sebi imaju ugrađene podsustave za «pamćenje» i «odlučivanje». Dakle, moje tijelo pamti. I tvoje i svako drugo tijelo, pamte. Što se događa kad se transpalantacijom spoje stanice sa različitim «sjećanjima» možemo samo naslutitit zasada. Ima i bizarnih i čudovišnih ispovijesti o fenomenima nakon transplantacija, a filmska industrija se pobrinula da neka od njih stavi i na filmski zapis. U knjizi «A Change of Heart» (promjna srca ) je dramatično opisana potpuna promjena osobnosti pacijentice Claire Silvie nakon transplantacije srca i pluća.. Sva odbacivanja transplantiranih organa su vezana za tjelesnu, odnosno «staničnu memoriju». Pisanih i dokumentiranih opisa je malo jer se štite i obitelji davatelja i primatelja, a štiti se i sam «projekt» transplantacije da ga ne bi netko zaustavio. U svakom slučaju imamo dovoljno tragova da shvatimo da tjelesna inteligencija (KQ) doista postoji i da se moramo njome pozabaviti, ako želimo izaći iz labirinta vjekovnih zabluda.
Čak i obična transfuzija krvi u naš organizam unosi dio osobnosti davatelja. Poznato je da postoje vjerske sekte koje svojim pripadnicima i sljedbenicima zabranjuju transfuziju, čak i ako je to jedini način da se spasi život, ali isto tako im zabranjuju i eksplantaciju i transplantaciju organa. Znaju li oni nešto što mi ne znamo ili ne želimo znati? Naravno da svi ovi postupci mogu prenijeti i kojekakve zaraze na čisto fizičkoj razini. Slučajevi hepatitisa i AIDS-a su samo najistaknutiji. A samo možemo zamišljati kakvo «stanično sjećanje « se unosi sa transplantacijom životinjskih (svinjskih..., itd.) organa na ljudski organizam. O posljedicama genetskih eksperimenata svijet će tek saznavati o usputnim užasima koji će se prokrijumčariti i ispuzati iz laboratorija..........

Da ne bi bilo zabune; tri puta mi je život spasila tuđa krv i ovo nije traktat protiv altruizma, ali i javnost i donatori i primatelji trebaju više znati o pozadini tzv. velikih uspjeha.