Dućanćine
Nisam neki veliki fan šoping centara, hipermarketa, supermarketa, gigamarketa, mjesta na koja uđeš i ne izađeš iz njih dok ne potrošiš pet puta više novaca nego si namjeravao. Te su dućanćine vjerojatno dizajnirane i smišljene iz jednog jedinog razloga - pogotovo one koje ne nude samo hranu već i sve od (kako se to po naški kaže) igle do lokomotive - da u kupcu stvore osjećaj potrebnosti i manjkavosti. Treba nam ona crvena vaza uz ovaj crveni svjećanjak. Treba nam novi tepihić u kupaoni. Treba nam džambo paket čokolina. Zašto mi nemamo video-DVD player kombo?
Nažalost, šoping centri imaju i dobru stranu - imate sve na jednom mjestu. Ako ste prezaposleni, preumorni, prelijeni, pre bilo što da se bavite kupovinom po principu jurnjava-kroz-grad-u-potrazi-za-najpovoljnijim-cijenama, kupovati u šoping centru je optimalno rješenje za brzu i jeftinu (ukoliko se othrvate svemu onom što mislite da trebate ili da vam manjka) kupovinu. Ali rijetki su ti petki kad kupimo samo ono što smo mislili kupiti, zar ne? Uvijek se u kolicima nekako nađe komplet čarapa po malo kuna, supertava na akciji, paket opnasto tankih čaša koje će se ionako razbiti za dva tjedna, ali koštaju samo malo kuna, pa zašto ne ... I onda poslije gledamo u čudu račun i pitamo se na što smo to potrošili pare ...
Šoping centre ne volim ne samo zato što igraju na naše slabosti i što nas muče "povoljnim" cijenama, ne volim ih ni zbog trenda da niču k'o gljive prije, poslije i za vrijeme kiše. Ima ih toliko različitih, da ih iskreno ne bih znala ni nabrojati. Jednom sam u kuću primila jedno smrznuto djevojče koje je provodilo anketu o kupovanju u šoping centrima i hipermarketima, pa kad mi je počela nabrajati ta silna imena i čudom se čuditi kako za neka nikada nisam čula ili u nekima nikada nisam stupila nogom, nisam znala bih li se trebala osjećati nadmoćno ili skrušeno. Nakon jedno sat vremena rešetanja pitanjima o mojim navikama kupovanja u dućanćinama, na koja sam, na obostranu frustraciju, skoro redom odogovarala da ih ne posjećujem, dobila sam na dar par najodvratnijih hulahopki s uzorkom boležljivog jaguara, koje obožavam nositi jer su nepoderive. I saznanje kako zapravo ne volim dućanćine, kako su one zlo za naš politički, gospodarski i financijski izmrcvareni narod i kako se treba boriti protiv njih.
Upravo negdje sada dok pišem ovaj post, u Zagrebu počinje protest protiv devastacije Cvjetnog trga i urbane jezgre grada, potaknut najavom o gradnji lifestyle centra na mjestu bivšeg kina Zagreb na Cvjetnom trgu. Dok muku mučim s tim što bi taj "lifestyle centar" trbao označavati, u mozgu mi zvoni alarm kako se radi o još jednom šopingcentarskom miš-mašu kojeg su sada odlučili ugurati ni manje ni više nego u sam centar grada. Ne znam što mi više smeta: još jedan šoping centar, šoping centar usred grada, devastiranje Cvjetnog trga (jer ovo se drugačije ni ne može nazvati), proseravanje - skjuz maj frenč - s nazivljem budućeg projekta, idiotizam koji stoji iza svega toga ... Birajte. Ne samo da sam mišljenja da nam još jedan šoping centar zbilja nije potreban, već smatram da je ovakvo kapitalističko-seljačko-van svake pameti-izvještačeno šminkersko-prizemno uništavanje same jezgre grada - dno dna. Ali nitko ne pita nas - jadne stanovnike ovoga jadnoga grada. Šuti, gutaj, gledaj kako se tvoj novac šakom i kapom daje nogometnom klubu s preplaćenim igračima, a ti u tišini doma svoga (ako si te sreće) plaćaj 50% više režije, snalazi se kako znaš i umiješ, promatraj kako se grad bespotrebno ušminkava, a pravi se problemi ne rješavaju, gledaj kako se uništava grad kojeg si nekoć volio ...
No, glavno da mi imamo sto pedeset dućanćina. Sad ćemo imati sto pedeset i jednu.
11:07 - 
(5) -
-
- 
- Novi IRE'S CORNER OFFICE
