Ire's corner office

ponedjeljak, 31.07.2006.

Groteska

Gledam tako sinoć televiziju. Odnosno: šaltam programe, odlažući vrijeme za počinak. Ponedjeljak stiže, treba obavljati zaostale poslove, a meni se ne da, pa mi se tako ne da ni ići spavati. Programa je tridesetak, a na njima svašta i ništa. Mogu i ne imati televiziju. Na broju četiri mi stoji NOVA TV, a na broju pet CNN. Koji su to nebo i zemlja televizijskog programa! Na jednom emisija o poznatim hrvatskim preseravačima, tzv. Red carpet, a na drugom svježe vijesti iz Bejruta. Na jednom groteskna lica kroz nabubrene usne pokušavaju izbaciti riječi poput "selebriti", "ivent", "autfit", a na drugom očajna lica ljudi koji nisu sto posto sigurni da će sutra biti živi. Na jednom trkeljaju o po život važnim stvarima poput donjeg veša ili cipela, sveudilj se prenemažući od silne želje da sami sebe vide na TV-u, a na drugom pokušavaju kroz kamere prenijeti poruku svijetu: "Mi ginemo, a nikoga to očito nije previše briga." Ljudi u Bejrutu protestiraju, bacaju kamenje u zgradu UN-a, prijete se američkom veleposlanstvu, oni su očajni, ogorčeni, zaslijepljeni suzama i mržnjom, djeca pogibaju, majke urlaju, očevi se zaklinju na osvetu ... A dok se jedni bave umiranjem, drugi se bave politikanstvom. Politikanstvo je sjedenje i razgovaranje ni o čemu, skupljanje bodova, kupovanje vremena, pretakanje iz šupljeg u prazno, a sve s ciljem zamagljivanja očiju javnosti i pretvaranja da se nešto radi, poduzima, intervenira, a zapravo se samo češe guzica. Ta se ista ruka tada pruža kao ruka mira. Političari koji se bave politikanstvom stupaju pred kamere poput ovih lažnih "selebritija" u Red carpetu, samo što oni pokušavaju prevaliti preko usana drugačije riječi: "democracy", "peace", "tolerance", "empathy" ... Drugačije po značenju, ali jednake po sadržaju s riječima koje se mogu čuti u Red carpetu. Isprazne. Šupljikave. Lažne. Prijetvorne. Jadne. Gledajući čas jedan, čas drugi program, uviđam koliko je doista groteskan svijet.